Legenda dalje kaže kako se nakon propovjedničkog života sveta Marija Magdalena povukla u jednu špilju u planinskom masivu Baume. Tu je navodno provela 30 godina života u molitvi i postu.
Po lokalnoj legendi kad je obavještena od Neba da će uskoro umrijeti spustila se da se susretne sa svetim Maximinom prvim biskupom Aixa i da od njega primi svetu Pričest. Po jednoj drugoj legendi Marija Magdalena je bila prenesena od Anđela do mjesta gdje se susrela s biskupom. Magdalena umire na rukama biskupa svetog Maximina i pokopaje se na mjestu gdje je poslije sagrađena veličanstvena katedrala.
Pećina se ugnjezdila u samoj stijeni planinskog masiva Sainte Baume. S vremenom je pećina pregrađena i sa njenih strana je podignut samostan sa gospodarskim zgradama. Na mjestu samostana isprva su stanovali anakoreti (pustinjaci) i cenobiti (redovnici koje žive u zajednici). Nakon njih monaški red benediktinaca. Izričitom željom i zalaganjem Karla II Angina, benediktinci su zamjenjeni dominikancima.
Put do pećine obično počinje od Hotellerie zapravo jedne vrste hodočasničko hostela kojeg vode redovnice dominikanke kako je želio padre Lacordaire. Tu se mogu pronaći karte i vodići na stranim jezicima.
Portal na Kapelici Hotellerie
Do pećine se može doći sa dva puta i svaki od njih traje oko 45 minuta hoda. Jedan put se zove 'Chemine de Canapé', i cijelim putem vodi kroz šumu, dok se drugi zove 'Chemin des Roys' (kraljevski put). Staza je dakao označena raznim putokazima.
Putokaz do pećine
Nakon što se dođe do samog podnožja samostana započinje jedno dugo stepenište od 150 stepenica koje vodi do samog ulaza u svetište. Stepenice trebaju predstavljati Davidove psalme ili 150 Zdravo Marija.
Na ulaznim vratima se nalazi tabla na kojoj je naznačen vremenski period u kojem su pojedini redovi vršili službu čuvara svetišta. 22.07.2002 godine ovdje su se vratili dominikanici nakon što su svetište napustili 1998 godine. U ovom periodu svetište je bilo zatvoreno za posjete, zbog sigurnosnih radova na objektima unutar svetišta.
Nakon ulaza nalazi se malo dvorište koje se se grana na više razina. Na lijevu stranu od ulaza nalazi se scena razapinjanja-Klavarija.
Unutrašnji dio dvorišta
Kalvrija prikazuje raspetog Krista između dva razbojnika, dok se ispod križeva nalazi crvenokosa Marija Magdalena u društvu druge dvije Marije. Posebno je zanimljivo da samo Marija Magdalena dodiruje Kristov križ.
Kalvarija i tri Marije
Malo naprijed nalazi se jedan drugi kip koji privlači pažnju, a to je Pieta. Gospa drži mrtvog Krista u naručju dok je Marija Magdalena u podnožju. Iza ove skulpure pruža se predivan pogled s visine na ravnicu ispred svetišta.
Iz dvorišta se preko 7 stepenica ulazi se u kapelu, tj. pećinu koja je nadodavanjem pregradnog zida postala crkva. Vanjski nadograđeni zid od kamena ima 6 polukružnh vitražnih prozora i ulazna vrata sa vitrajem u luneti.
Saint Baume ulaz u Pećinu
Crkveni prostor je zadržao prvobitan prirodni oblik pećine koja je ukrašena oltarem i kipovima. Kako je napravljena u prirodnoj pećinini, crkva je veoma hladna i vlažna te se sa svodova cijedi voda.
Svakako u oči odmah upada veliki glavni oltar od bijelog mramora, koji ima stepenicama sa strane. Na oltaru je prikaz raspetog Krista sa sveticom u podnožju križa.
Oltarna menza je postavljena na 12 malih stupova, dok je pod oko oltara popločan crno-bijelim mramornim pločama.
Ako se stepenicama sa bočne strane oltara popne može se vidjeti zadnja strana oltara i kip Marije Magdalene u poluležećem položaju.
U najudaljenijem dijelu pećine nalazi se kip Marije Magdalene koji prikazuje kako sveticu anđeli prenose u dolinu do biskupa Mximina. Dok se na lijevo od oltara nalazi kip anđela Mihajela i Gospin kip.
Pećina je podjeljena na dva dijela, donji i gornji. Za posjetit donji dio može se spustiti kamenim stepeništem što se nalazi na desnoj strani špilje. U donjem dijelu se nalazi oltar gdje se nalazi urna, nalik na svetohranište. U niši oltara se nalazi kip Marije Magdalene u ležećem položaju, zasigurno je predstavlja mrtvu.
Po lokalnoj legendi kad je obavještena od Neba da će uskoro umrijeti spustila se da se susretne sa svetim Maximinom prvim biskupom Aixa i da od njega primi svetu Pričest. Po jednoj drugoj legendi Marija Magdalena je bila prenesena od Anđela do mjesta gdje se susrela s biskupom. Magdalena umire na rukama biskupa svetog Maximina i pokopaje se na mjestu gdje je poslije sagrađena veličanstvena katedrala.
Pećina se ugnjezdila u samoj stijeni planinskog masiva Sainte Baume. S vremenom je pećina pregrađena i sa njenih strana je podignut samostan sa gospodarskim zgradama. Na mjestu samostana isprva su stanovali anakoreti (pustinjaci) i cenobiti (redovnici koje žive u zajednici). Nakon njih monaški red benediktinaca. Izričitom željom i zalaganjem Karla II Angina, benediktinci su zamjenjeni dominikancima.
Put do pećine obično počinje od Hotellerie zapravo jedne vrste hodočasničko hostela kojeg vode redovnice dominikanke kako je želio padre Lacordaire. Tu se mogu pronaći karte i vodići na stranim jezicima.
Portal na Kapelici Hotellerie
Do pećine se može doći sa dva puta i svaki od njih traje oko 45 minuta hoda. Jedan put se zove 'Chemine de Canapé', i cijelim putem vodi kroz šumu, dok se drugi zove 'Chemin des Roys' (kraljevski put). Staza je dakao označena raznim putokazima.
Putokaz do pećine
Nakon što se dođe do samog podnožja samostana započinje jedno dugo stepenište od 150 stepenica koje vodi do samog ulaza u svetište. Stepenice trebaju predstavljati Davidove psalme ili 150 Zdravo Marija.
Na ulaznim vratima se nalazi tabla na kojoj je naznačen vremenski period u kojem su pojedini redovi vršili službu čuvara svetišta. 22.07.2002 godine ovdje su se vratili dominikanici nakon što su svetište napustili 1998 godine. U ovom periodu svetište je bilo zatvoreno za posjete, zbog sigurnosnih radova na objektima unutar svetišta.
Nakon ulaza nalazi se malo dvorište koje se se grana na više razina. Na lijevu stranu od ulaza nalazi se scena razapinjanja-Klavarija.
Unutrašnji dio dvorišta
Kalvrija prikazuje raspetog Krista između dva razbojnika, dok se ispod križeva nalazi crvenokosa Marija Magdalena u društvu druge dvije Marije. Posebno je zanimljivo da samo Marija Magdalena dodiruje Kristov križ.
Kalvarija i tri Marije
Malo naprijed nalazi se jedan drugi kip koji privlači pažnju, a to je Pieta. Gospa drži mrtvog Krista u naručju dok je Marija Magdalena u podnožju. Iza ove skulpure pruža se predivan pogled s visine na ravnicu ispred svetišta.
Iz dvorišta se preko 7 stepenica ulazi se u kapelu, tj. pećinu koja je nadodavanjem pregradnog zida postala crkva. Vanjski nadograđeni zid od kamena ima 6 polukružnh vitražnih prozora i ulazna vrata sa vitrajem u luneti.
Saint Baume ulaz u Pećinu
Crkveni prostor je zadržao prvobitan prirodni oblik pećine koja je ukrašena oltarem i kipovima. Kako je napravljena u prirodnoj pećinini, crkva je veoma hladna i vlažna te se sa svodova cijedi voda.
Svakako u oči odmah upada veliki glavni oltar od bijelog mramora, koji ima stepenicama sa strane. Na oltaru je prikaz raspetog Krista sa sveticom u podnožju križa.
Oltarna menza je postavljena na 12 malih stupova, dok je pod oko oltara popločan crno-bijelim mramornim pločama.
Ako se stepenicama sa bočne strane oltara popne može se vidjeti zadnja strana oltara i kip Marije Magdalene u poluležećem položaju.
U najudaljenijem dijelu pećine nalazi se kip Marije Magdalene koji prikazuje kako sveticu anđeli prenose u dolinu do biskupa Mximina. Dok se na lijevo od oltara nalazi kip anđela Mihajela i Gospin kip.
Pećina je podjeljena na dva dijela, donji i gornji. Za posjetit donji dio može se spustiti kamenim stepeništem što se nalazi na desnoj strani špilje. U donjem dijelu se nalazi oltar gdje se nalazi urna, nalik na svetohranište. U niši oltara se nalazi kip Marije Magdalene u ležećem položaju, zasigurno je predstavlja mrtvu.
Kad govorimo o svetištu Maximin la Sainte Baume podrazumijevamo katedralu svetog Maximina sa kriptom, gdje se nalazi relikvija svete Marije Magdalene i špilju saint Baume udaljene nekih 20 kilometara od katedrale.
Uz katedralu saint Maximina nalazi se predivni kraljevski dominikanski samostan. Nakon što je stoljećima bi sjedište visoke teološke škole, 50-tih godina XX. stoljeća dominikanci su veliki dio samostana prodali, te se u njemu danas u nalazi hotel.
Navodno prvo mjesto štovanja Marije Magdalene bilo je u Efezu. Prema predaji na Istoku, pokopana je u Efezu, a njezini ostaci kao relikvije preneseni u Carigrad u 9. stoljeću. Uslijed povjesnih zbivanja njene relikvije su prenesene u svetište Maximin la Sainte Baume, veliku gotičku katedralu koja se drži jednom od najljepših na jugu Francuske.
Uz katedralu saint Maximina nalazi se predivni kraljevski dominikanski samostan. Nakon što je stoljećima bi sjedište visoke teološke škole, 50-tih godina XX. stoljeća dominikanci su veliki dio samostana prodali, te se u njemu danas u nalazi hotel.
Navodno prvo mjesto štovanja Marije Magdalene bilo je u Efezu. Prema predaji na Istoku, pokopana je u Efezu, a njezini ostaci kao relikvije preneseni u Carigrad u 9. stoljeću. Uslijed povjesnih zbivanja njene relikvije su prenesene u svetište Maximin la Sainte Baume, veliku gotičku katedralu koja se drži jednom od najljepših na jugu Francuske.
Bazilika Saint Maximin la sainte Baume, pročelje crkve
Pobožna Legenda na kršćanskom zapadu kaže, kako je za vrijeme prvih kršćanskih progona, Marija Magdalena doplovila iz Palestine do Francuske obale na brodu koji nije imao ni jedra ni vesla. Upravo tamo gdje su barku dovele morske struje danas se nalazi grad Saintes Maries de la Mer koji je ime dobio zahvaljujući tom događaju.
Pobožna Legenda na kršćanskom zapadu kaže, kako je za vrijeme prvih kršćanskih progona, Marija Magdalena doplovila iz Palestine do Francuske obale na brodu koji nije imao ni jedra ni vesla. Upravo tamo gdje su barku dovele morske struje danas se nalazi grad Saintes Maries de la Mer koji je ime dobio zahvaljujući tom događaju.
Naravno da Marija Magdalena nije bila sama na toj barci, društvo su joj pravili poznate osobe iz Isusova vremena kao što su: Marta, Lazar, Marija Jakovljeva, Marija Saloma, Maximin i Sidoniusu (dvojica učenika od 70-orice iz Evanđelja), sa slugama Marcelom i Suzanom, sveto Sara crnom.
Izbjeglice iz rodne Palestine, veliki navjestitelji Kristove poruke navještali su Radosnu Vijest po cijelom jugu Francuske, koja ih i dan danas slavi preko svetišta i mističnih mjesta.
Kip Marije Magdalene u bazilici Saint Maximin la sainte Baume
Tijelo Marije Magdalene je nakon smrti bilo svečano ukopano točno na mjesto gdje se danas nalazi katedrala svetog Maxima biskupa.
Od davnine je Marija Magdalena privlačila hodočasnike na svoj grob tako su se uskoro uz njen grob naselili monasi anakoreti (monasi pustinjaci), što su u samoći i konteplaciji čuvali svetičin grob.
415. godine dolazi Ivan Cassien, iz male Azije i osniva priorat Saint Baume u koji ulaze i anakoreti (pustinjaci) i cenobiti (monasi što žive u zajednici).
U VIII stoljeću Arapski napadi u tom djelu zaustavljaju normalni vjerski život. Od straha da bi se relikvije Marije Magdalene i njenih pratilaca oskrvnule, čuvari svetišta (monasi priorata), odlučuju da tijelo svetice prebace u skromniji grob, te da sarkofage zatrpaju zemljom.
Tjekom arapske okupacije vjernici su znali da su relikvije svetice zatrpane. ali su izgubili traga njenom grobu. Tek oko 1056. ponovo se budi kult prema Mariji Magdaleni.
Izbjeglice iz rodne Palestine, veliki navjestitelji Kristove poruke navještali su Radosnu Vijest po cijelom jugu Francuske, koja ih i dan danas slavi preko svetišta i mističnih mjesta.
Kip Marije Magdalene u bazilici Saint Maximin la sainte Baume
Tijelo Marije Magdalene je nakon smrti bilo svečano ukopano točno na mjesto gdje se danas nalazi katedrala svetog Maxima biskupa.
Od davnine je Marija Magdalena privlačila hodočasnike na svoj grob tako su se uskoro uz njen grob naselili monasi anakoreti (monasi pustinjaci), što su u samoći i konteplaciji čuvali svetičin grob.
415. godine dolazi Ivan Cassien, iz male Azije i osniva priorat Saint Baume u koji ulaze i anakoreti (pustinjaci) i cenobiti (monasi što žive u zajednici).
U VIII stoljeću Arapski napadi u tom djelu zaustavljaju normalni vjerski život. Od straha da bi se relikvije Marije Magdalene i njenih pratilaca oskrvnule, čuvari svetišta (monasi priorata), odlučuju da tijelo svetice prebace u skromniji grob, te da sarkofage zatrpaju zemljom.
Tjekom arapske okupacije vjernici su znali da su relikvije svetice zatrpane. ali su izgubili traga njenom grobu. Tek oko 1056. ponovo se budi kult prema Mariji Magdaleni.
Karlo II knez Provanse čuvši za legendu o Mariji Magdaleni započima tražiti njezin grob. U snu mu biva otkriveno mjesto gdje se nalazi svetičino tijelo, te on uz pomoć seljaka otkopava sarkofage. Sarkofazi su se nalazili u ostacima prijašnje crkve.
Kripta s oltarom u bazilici svete Marije Magdalene
Odmah se krenilo u gradnju veće i doličnije crkve (1295 - 1296) gdje bi se moglo dostojanstveno štovat svece i primit veći broj hodočasnika. Uz crkvu se gradi i Kraljevski dominikanski samostan, koji se ne uzdržava od prosjačenja kako je običaj u prosjačkim redovima, nego je dobivao godišnju rentu od kneza.
I dan danas se u kripti katedrale nalaze se četiri predivna sarkofaga svetog Maximina, svetog Sidonia, jedan u kojem su pokopane Marcela i Suzana i onaj od Marije Magdalene.
Relikvijar svete Marije Magdalene u kojem se nalazi svetična lubanja
Veliki dio njezinih tjelesnih ostataka izgubljeni su u Francuskoj revoluciji, dok je lubanja ostala sačuvana. Dio stopala svetice koji se nalazi u jednom vrijednom relikvijaru stoljećima je čašćen u Rimu u jednoj kapeli koja se nalazila na ulazu na Most svetog Anđela kao zadnja relikvija koja se časti prije dolaska na grob svetog Petra. Stopalo se danas čuva u bazilici Svetog Ivana Fjorentinca u Rimu.
Kripta s oltarom u bazilici svete Marije Magdalene
Odmah se krenilo u gradnju veće i doličnije crkve (1295 - 1296) gdje bi se moglo dostojanstveno štovat svece i primit veći broj hodočasnika. Uz crkvu se gradi i Kraljevski dominikanski samostan, koji se ne uzdržava od prosjačenja kako je običaj u prosjačkim redovima, nego je dobivao godišnju rentu od kneza.
I dan danas se u kripti katedrale nalaze se četiri predivna sarkofaga svetog Maximina, svetog Sidonia, jedan u kojem su pokopane Marcela i Suzana i onaj od Marije Magdalene.
Relikvijar svete Marije Magdalene u kojem se nalazi svetična lubanja
Veliki dio njezinih tjelesnih ostataka izgubljeni su u Francuskoj revoluciji, dok je lubanja ostala sačuvana. Dio stopala svetice koji se nalazi u jednom vrijednom relikvijaru stoljećima je čašćen u Rimu u jednoj kapeli koja se nalazila na ulazu na Most svetog Anđela kao zadnja relikvija koja se časti prije dolaska na grob svetog Petra. Stopalo se danas čuva u bazilici Svetog Ivana Fjorentinca u Rimu.