Dnevnik sa putovanja

Prikazani su postovi s oznakom Les Invalides. Prikaži sve postove

Cultival and the Musée de l'Armée - Invalides are set to launch a new immersive multimedia experience created by the Moment Factory studio at the Dôme des Invalides.

Photo:Agence CULTIVAL

Magical lighting, orchestral music and video mapping showcase the site's incredible architecture from the most spectacular sections to the smallest details, with the inside of this iconic Parisian landmark coming to life and taking on its true power.

Photo:Agence CULTIVAL

Aura Invalides will open on 22 September for several seasons.

An original creation creating an interplay between historic heritage and digital culture Aura Invalides is a gargantuan creation where lighting, orchestral music and video mapping meet the majestic architecture of the Dôme des Invalides, whose golden curves have brightened the Parisian skyline for over three hundred years.

It is an unforgettable journey that takes in historic and architectural heritage.

Photo:Agence CULTIVAL

For 50 minutes in the evening after the sun sets, visitors can enjoy a timeless shared experience under the painted 60-metre dome, where classical architecture and digital creations come together in a series of spellbinding and sonorous scenes.

Produced by the Cultival agency and designed by the Moment

Factory international multimedia creation studio, in collaboration with the Musée de l'Armée, Aura Invalides encourages you to see the outstanding Les Invalides heritage from a new perspective and (re)discover all it has to offer.

A timeless experience

Inaugurated by Louis XIV in 1706, the Dôme des Invalides — which has housed Napoleon Bonaparte's tomb since 1861 — is both the majestic setting and the protagonist of the immersive Aura Invalides experience.

Photo:Agence CULTIVAL

The artistic teams have designed a work of images and sound inspired by the site's symbolism and genius to reveal the full extent of the creativity employed by its architect Jules Hardouin-Mansart.

As visitors walk around the experience, which is divided into three sections: construction, memories and elevation, they feel at one with the landmark and revel in a timeless escape from their normal lives.

An artistic, technical and architectural challenge

The landmark's enormous size posed an unprecedented challenge for the creators at Cultival's partner, the Moment Factory multimedia studio. For over a year, multidisciplinary teams specialising in video, projection,lighting, sound design and special effects worked on the project's artistic, technical and architectural design with the aim of glorifying the Dôme's imposing architecture from all angles, down to the smallest details.

They also worked in close collaboration with scientific teams from the Musée de l'Armée. Aura Invalides is the fruit of this extensive creative work by passionate teams who specialise in showcasing heritage and the digital arts.

The public can enjoy this monumental experience from 22 September.

USEFUL INFORMATION

Experience accessible to all ages; recommended from age 5.

Prices:

• Adult: €24

• Ages 16 to 26: €15

• Ages 5 to 15: €10

Address: 2 place Vauban: Dôme des Invalides side

Open: all year round from 22 September 2023;

booking required

Public transport: Invalides, La Tour-Maubourg and

Varenne metro stations

Bookings: www.aura-invalides.com

aura@cultival.fr

ABOUT CULTIVAL

Cultival is an expert in unique cultural excursions and a leading creator of immersive experiences in prestigious locations.

As Île-de-France's foremost provider of unparalleled cultural visits, Cultival has used its expertise to create unique guided tours at over 15 iconic Parisian sites during its 22 years in operation.

Hundreds of thousands of visitors have used it to explore Palais Garnier, Musée Yves Saint Laurent Paris, UNESCO, the Manufacture des Gobelins, Stade Roland-Garros and Stade de France.

Since 2018, the Cultival agency has added a new strategic string to its bow, producing exclusive and unforgettable immersive experiences at heritage sites: Assassin’s Creed at Les Invalides and Arsène Lupin and the secret of the Opera at Palais Garnier.

Cultival has been the Musée de l'Armée's exclusive partner for guided tours since 2013. The adventure now continues with an amazing immersive experience at the Dôme des Invalides.

More information: www.cultival.fr

ABOUT THE MUSÉE DE L’ARMÉE - INVALIDES

Located at the Hôtel National des Invalides, the Musée de l'Armée takes visitors back in France's history through the prism of military events and battles. This museum of history, fine arts, science and technology has one of the world's most extensive military history collections.

It is also home to the famous Dôme des Invalides, which houses the tomb of Napoleon Bonaparte. With 1.2 million annual visitors, the Musée de l'Armée is one of Paris's most popular museums.

The Musée de l'Armée is currently undertaking a significant extension and transformation project to be completed by 2030, known as MINERVE. It will eventually become the museum of France's international history through the lens of military events, with a comprehensive and resilient curatorial approach taking account of the country's interactions with the world and giving the floor to otherness.

ABOUT MOMENT FACTORY

Moment Factor is a multimedia studio that brings together a wide range of expertise: the team includes specialists in video, lighting, architecture, sound and special effects to create memorable experiences. Based in Montreal, the studio also has offices in Tokyo, Paris, New York and Singapore. Since it was founded in 2001, Moment Factory has undertaken over 525 uniqueprojects around the world, including the Lumina night walks. Its clients include Reims Cathedral, Singapore Changi Airport, Jain, Microsoft, Disney, Montreal's Notre-Dame Basilica, Universal Studios, Singapore Zoo and Muse.

ALMOST HIDDEN AWAY INSIDE A glass cabinet in one of the more obscure hallways of the Musée de l’Armée in Paris is a small taxidermy horse, a crack running down its shoulder like a fault line. These are the remains of Vizir, Napoleon Bonaparte’s grey Arabian stallion that accompanied the deposed emperor to Elba.

Vizir was hardly Napoleon’s only horse. According to the Musée de l’Armée, over the 14 years of Napoleon’s reign he used 130 horses (here’s a rambling list of them). And the stallion wasn’t Napoleon’s most famous horse either, that would go to Marengo, a charger who served and was captured at Waterloo, his skeleton still a British trophy at the Imperial War Museum in London.

But Vizir was the last horse to keep Napoleon company out in exile, and now serves as the only taxidermy reminder of all his fellow steeds employed by Napoleon in his rise and fall from power.

Painting of Le Vizir by Pierre Martinet (via Musées de France)

Napoleon preferred small, spry horses, rather than the thoroughbreds favored by his officers, although not because of his stature (his low height is mostly a myth anyway). Rather, he just wasn’t a terribly great horseman. Not having grown up wealthy in Corsica, he didn’t start riding until his military career. Yet later he would pose on horseback in his most famous portraits, such as the famous 1803 painting of “Napoleon Crossing the Alps” by Jacques-Louis David (believed to depict Marengo) where man and horse rear up on a stormy, mountainous landscape, his red cape flowing like the horse’s mane. The paintings suggest a fierce pride in both his power and that of the animals he rode.

As for Vizir, he was a friendship gift from the Sultan of the Ottoman Empire. As far as it’s known, Vizir is the only one of Napoleon’s horses to end up in taxidermy, and he spent some time in a museum in Manchester before arriving at the Louvre in 1868, being forgotten in the attic for a time, and then transported to the Musée de l’Armée after the War of 1870.

This was, of course, a few decades after Vizir’s death, so how were they sure it was him? A brand on the horse’s haunches bears an “N” topped with a crown.

Archive photograph of “le Vizir” with Napoleon’s dog.

The Musée de l’Armée offers a careful bit of doubt in their take on the story — stating “si c’est bien lui,” “if it’s indeed him” — but from most accounts the monogrammed horse was long ago the last equine companion of Napoleon. He’s shrunk down a bit from botched restorations, and the taxidermy dog who accompanied Napoleon on Saint Helena and once stood alongside Vizir in the museum now seems to have been removed from display.

Yet even in his shoddy state, his fur worn down in places to the tanned skin, his glass case unglamorously positioned by a museum restroom, Vizir is just a few minutes walk from the grand tomb of Napoleon himself at les Invalides. Even in death, Vizir remains the closest final animal companion of the once-emperor.

Vizir in the hallway of the Musée de l’Armée

Happy To Visit

Avioni B-17 Flying Fortress (Leteća tvrđava), Spitfire ili Hawker Hurricane su samo neka od superoružja koja su imala sposobnost da pruže otpor i prodru u od Hitlera okupiranu Europu, ali ni jedna tehnologija nije imala toliko utjecaja na ishod Drugog svjetskog rata kao Enigma – stroj koji se čuvao u strogoj tajnosti čak i 30 godina nakon završetka rata.

Zahvaljujući Enigmi, saveznički pomorski uspjesi na Sredozemnom moru i Atlanskom oceanu uveliko su ubrzali promjenu ravnoteže moći, a također su doprinjeli i iskrcavanju na Normandiju. Na sjevernom frontu, Rusi su dobivali obavještajne poslastice od Britanaca koje su odavale položaje i planove Nijemaca, a neki stručnjaci vjeruju da je upravo Enigma, samim time što je skratila trajanje rata za par godina, spriječila i mogući katastrofalni nuklearni rat.

Iako su Enigmu napravili i koristili Nijemci, ona se ipak okrenula protiv njih i počela raditi u korist ljutog neprijatelja – Britanaca.

Šta je Enigma?

Enigma je ime za njemački stroj koja se koristila za kodiranje i dekodiranje poruka za vojne i diplomatske svrhe u Drugom svjetskom ratu. Izumio ju je njemački inženjer Arthur Scherbius krajem Prvog svjetskog rata, a rani modeli su se koristili komercijalno još od ranih 1920-ih u nekoliko zemalja.

Enigma je elektromehanički stroj koja je koristila principe spojenih rotora i razvodne ploče, a imala je samo jednu svrhu – kodirati informaciju, odnosno, prikazati je na način nerazumljiv neovlaštenim osobama.

Tokom Drugog svjetskog rata, kada su se Nijemci u potpunosti oslanjali na Engimu, Britanski matematičari su uspjeli dekodirati zamršene poruke, te na taj način promjeniti ishode na mnogim frontovima. Jedan od najpoznatijih bio je u afričkoj pustinji.

Predovđeni Erwinom Rommelom, Pustinjskom lisicom, nacistički tenkovski pohodi su bili gotovo nezaustavljivi – ali i oni su imali Ahilovu petu koju je Enigma otkrila. Tenkovi i posada su ovisili o gorivu i vojnim zalihama koje su iz Italije (koja je tada bila dio Osovine) stizali putem brodova – i ukoliko bi se ove zalihe zaustavile, Rommel bi se napokon suočio sa porazom.

Britanci su uskoro otkrili koliko je važno da se brodovi zaustave, pa su tako, uz pomoć Enigme, saznali za položaj sve i jednog broda – i bez većih poteškoća ih i potopili. Nijemci nisu ni posumnjali da je za ovaj katastrofalan ishod odgovorna njihova Enigma, pa su tako izračunali da Britanci imaju flotu od najmanje 400 podmornica koje patroliraju vodama, a koje navodi ogroman broj izviđačkih aviona. U stvarnosti, ogroman broj izviđačkih aviona svodio se na tek 3 aviona, a samo je 25 podmornica pokrivalo površinu od 2,5 miliona kvadratnih kilometara.

Britanski zapovjednici su samo morali dekodirati koliko će brodova u kojem trenutku proći kojom lokacijom, usmjeriti mali broj podmornica na njih, i potopiti ih kao mete za vježbanje. No, ni ovo nije bio toliko jednostavan zadatak, s obzirom da bi neopreznost mogla Nijemcima odati da Britanci imaju uvid u njihove tajne poruke. Tako su Britanci uvijek prije napada slali jedan izviđački avion koji bi ‘slučajno’ opazio konvoj i poslao signal za napad, i to signal koji su Nijemci s lakoćom mogli presresti.

Kako je Enigma radila?

Enigma je bila stroj nalik na "pisaću mašinu", a sastojala se od četiri glavne komponente:

Šifrarnici – Šifrarnici su davali ‘gotove’ nizove slova koji su se upisivali na početku svakog dana. To znači da je Enigma svaki dan šifrirala drugačije. Bez ovih gotovih šifri, Britanci ne bi mogli otključati poruke.

Svijetleća ploča – Kada bi se neka tipka pritisnula, nakon kratkog vremena na drugoj tipkovnici iznad stroja bi zasvijetlilo jedno slovo. To se slovo bilježilo sve dok cijela poruka nije bila šifrirana i spremna za slanje. Svijetleća ploča je bila ključni dio Enigme, jer se na njoj prikazivala šifrirana poruka.

Prekidač – Enigma je bila dvosmjerni stroj, što znači da operater koji prima šifriranu poruku takvu i unosi u stroj, koji je zatim dešifrira.

Rotori i prespojna ploča – Svaki je rotor u stroju imao svoje ožičenje i okretao se neovisno o ostalima. Svaki put kada bi se jedna tipka pritisnula, rotori bi se okrenuli i šifrirali slovo drugačije. Spajanje prespojnih kablova na prespojnu ploču pružalo je dodatnu razinu zaštite, a svakog se dana drugačije prespajalo – ovisno o ‘gotovim’ šifrarnicima.

Njemačka mornarica, kopnena vojska i podmornice su koristili različite šifre za Enigmu, a Britanci su presretali na tisuće ovih signala dnevno. Na početku, trebalo im je i po nekoliko tjedana da dekodiraju jednu poruku, ali kada su se domogli gotovih šifrarnika, trebalo im je tek nekoliko sati.

Prva tri slova na poruci nisu nikada bila kodirana, već su ukazivala na položaj rotora za tu specifičnu poruku. Zatim dolaze brojke koje se odnose na datum i vrijeme slanja poruke, i na kraju i sam tekst poruke. Početne riječi su često kriptoanalitičarima pružale važne smjernice, a obično su to bila vremenska izvješća ili pozdravi. Unutar poruke nalazile su se koordinate u obliku riječima ispisanih brojki, ili izvješća o stanju na frontovima.

Guske koje su nosile zlatna jaja

Jedna od najbolje čuvanih tajni rata za koju se smatra da je skratila trajanje istog za najmanje 2-3 godine, pa čak i da je odgovorna za savezničku konačnu pobjedu, nije imala veze sa bojištem, vojnicima, zapovjednom strukturom… Zapravo, isti ljudi koji su čuvali ovu tajnu obično su bili ismijavani i nazivani kukavicama koje se boje rata. Ali Winston Churchill ih je zvao “guskama koje su nosile zlatna jaja.”

Pod vodstvom matematičkog genija Alana Turinga, nekoliko ljudi opisanih kao “ljudi profesorskog tipa” su u tajnosti neumorno radili na dekodiranju Nacističkih tajnih poruka u par neprivlačnih koliba smještenih u Bletchley Parku, samo visoko rangiranim vojnim licima poznatom kao Postaja X.

“Colossus” – Uređaj koji se danas smatra prvim električnim računarom napravljen je u Bletchley Parku 1943. godine kako bi mogao brže provjeravati moguća rješenja za postavke Enigme – i to brzinom od 5000 slova u sekundi. Colossus je pomagao Britancima da razbiju i najkomplikovanije šifre.

Turing i njegov tim su se prvi put susreli sa tajnim porukama krajem 1942. godine kada su Britanci zaplijenili jedan od šifrarnika sa nespretne njemačke podmornice u istočnom Sredozemlju. Upravo u tom trenutku, Britancima se pružila prilika da pročitaju sve i jednu tajnu poruku koju su Nacisti međusobno razmijenjivali – čak do 90.000 poruka mjesečno.

Ali pošto Britanci nisu nipošto željeli odati da posjeduju ovakvu moć, morali su djelovati oprezno. Jer bez ikakve sumnje, najveća prednost savezničke obavještajne službe bilo je uvjerenje Nacista da je njihove šifre 100% nemoguće razbiti. Enigma je stvarala čak 17.576 zamjenskih abeceda i svaki put je mijenjala način kodiranja kada bi se neka tipka pritisnula, ali britanski genijalni matematičari su razbili ovaj sustav, te uskoro bez većih problema čitali sve poruke.

Kako su Britanci došli do Enigme

Britanski matematičari su unaprijedili sistem za dekodiranja Enigme, ali bez jednog nesretnog incidenta (nesretnog za Nijemce) oni nikada ne bi došli do ove tehnologije. 1929. godine jedan paket je greškom poslan iz Njemačke u Poljsku, a sumnjičavi carinski službenik je odlučio da o tome obavijesti vlasti. Kada je paket otvoren, u njemu je pronađena komercijalna izvedba Enigme. Poljaci su odmah svhvatili važnost ovog uređaja, pa su ga pomno proučili, ponovo zapakirali i poslali na prvobitno odredište. Ovaj trik je omogućio Poljacima da izrade kopiju stroja, a da Nijemci nisu nikada za to saznali.

Tokom 1930-tih godina, Poljska je bila okružena neprijateljima – s jedne strane je bila sve snažnija nacistička Njemačka, a s druge ratoborni staljinistički SSSR. Upravo su zbog toga Poljaci pridavali ogromnu važnost obavještajnoj službi, pa su tako uskoro oformili poseban tim koji je imao zadatak da dekodira poruke Enigme. Tim su činila tri brilijantna matematičara sa Sveučilišta u Poznanu – Marian Rejeweski, Jerzy Rozycki i Henryk Zygalski.

Poteškoće su nastale kada su njemački vojnici počeli koristiti drugačije ožičenje rotora od komercijalne verzije Enigme, ali zahvaljujući matematičkim teorijama, Marian Rejeweski je uspio shvatiti kako je i ovo ožičenje bilo postavljeno.

Zahvaljujući Enigmi, Poljaci su 5 godina imali obavještajnu nadmoć, no već do kraja desetljeća, Nijemci su je usavršili – dodali su joj više mogućnosti, te počeli mijenjati postavke svakog dana. Ova promjena je postala previše za poljske resurse, pa su na kraju jednostavno odustali i priznali da je Enigmu nemoguće dekodirati. Kada je rat već zakucao na njihova vrata, Poljaci su sve svoje modele Enigme predali svojim saveznicima, Britancima i Francuzima (1939), a njihov trud je postavio temelje na kojima su nastavili raditi genijalci iz Bletchley Parka, mali tim matematičara koji je pomogao da se zaustavi vojna sila odgovorna za neke od najstrašnijih zločina koje je svijet ikada vidio.

Za napomenuti je da je od nekoliko "živih" vojnih vrezija Enigmi jedna u Vojnom muzeju u Parizu ,jedna u Muzeju Pisama i rukopisa u Parizu a mi smo vidjeli i fotkali onu u Vojnom Muzeju serijskog broja A9504 a gdje se nalazi još popriličan broj eksponata iz Drugogo svijetskog rata ali i kao mnogi drugi iz burne i veike prošlosti Francuske Države.

MILITARY DOSSIER ” La Croatie militaire” (izd. Paris-Nnacy, 1900), zbornik o nastanku, djelovanju i razvojačenju “hrvatskih regimenti” u Napoleonovoj vojsci.

Istaknuti pojedinci velikih sila oko našeg jadransko-podunavskog prostora, vladari, vojskovođe, znanstvenici – u prvom redu stručnjaci za povijest, arheologiju, jezikoslovlje i antropologiju – svojim djelima i riječima pokazali su da bolje poznaju posebnost naše nacije i našu povijest od domaćih službenih ‘naučnih radnika’, ‘organa vlasti’ i drugih posilnih namjesnika koji su svoj narod prezirali da bi tuđinu dokazali da su im odani.

Među tim velesilama svaka od njih imala je pretenzije na naš teritorij a i ne neko osobito poštovanje identiteta naše nacije a kamo li njezinih povijesnih i zakonitih prava. Otimali su se za gospodstvo nad našom obalom i sve činili da nas u našoj postojbini bude što manje – masovnim uništavanjem, iseljavanjem hrvatskog življa kao i naseljavanjem inorodaca. No ljubav našeg čovjeka bila je jača od njihove maliciozne mržnje.

U tim odnosima nezaobilazna je povijesna uloga Napoleona Bonaparte-a u početnom zamahu buðenja naše samosvijesti i uporabe našeg jezika u modernom načinu komuniciranja. Prodorom prema europskom jugo-istoku i istoku Napoleonove jedinice su prvo i prvo htjele osigurati vrlo važnu stratešku poteznicu uzduž Jadrana a osobito sjeverne jadranske obale, kako bi spriječio da bilo Turci bilo Rusi pod isprikom obračuna s Turcima i u ime ‘zaštite’ ruskih srodnika prodru na Jadran i tu se utabore.

Napoleonov maršal Marmont sišao je, nakon pokorenja Mletačke Republike niz njezine bivše posjede sve do Boke Kotorske privodeći kraju ujedno i opstanak Dubrovačke Republike. No, radi potrebe modernog komuniciranja i pismene kronologije ratnih i civilnih zbivanja, pokrenuo je, u Zadru, prve hrvatske novine na ‘ilirskom jeziku’ – “Kralski Dalmatin” (1805).

Svo to područje od Boke do Alpa nazvano je političkim nazivom “Ilirske provincije”. Pa kako su te provincije postale sastavnim dijelom Napoleonova Imperija, počelo je i novačenje domaćih sinova u posebne odrede koji će djelovati u združenim vojnim operacijama Velike Vojske.

Od Ličana, Dalmatinaca i nešto Bosanaca, postrojeno je šest hrvatskih regimenti’, od kojih se je svojim junaštvom proslavila najviše “Hrvatska Regimenta” kojom je zapovijedao Marko Šljivarić, u činu pukovnika, a zatim i generala Francuske Velike Vojske. U ovoj knjizi navedene su sve podrobnosti o sastavu zapovjedne piramide hrvatskih regimenti koje su imale i svoj ‘Glavni stožer hrvatskih husara’ (s,254).

Napoleonova vojska brojala je četiri hrvatske pukovnije, tzv. privremene pukovnije. Prva je bila 1er Regiment d'Infanterie Provisories Croate (1. hrvatska privremena pješačka pukovnija), sastavljena 1811. stvorena iz bojni 1. i 2. lovačke pukovnije Ilirije (1er i 2e Regiment de Chasseurs Illyriens). 2e Regiment d'Infanterie Provisories Croate (2. hrvatska privremena pješačka pukovnija) stvara se 1813. od 1. bojne 4. lovačke pukovnije Ilirije (4e Regiment de Chasseurs Illyriens) i 2. bojne 3. lovačke pukovnije Ilirije (3e Regiment de Chasseurs Illyriens). 3e Regiment d'Infanterie Provisories Croate stvorena je 1812. od prvih bojni 1. i 2. pukovnije Banata (1er i 2e Regiments du Banat). 3. pukovnija ili 3e Regiment d'Infanterie Provisories Croatestvorena je 1813. od drugih bojni 1. i 2. pukovnija Banata (1er i 2e Regiments du Banat). Povlačenjem iz Rusije, dvije trećine Hrvata u francuskoj vojsci izgubilo je život. Sve četiri pukovnije raspuštene su 1813.

U odlično dokumentiranoj i vojničkom terminologijom strukturiranoj knjizi ” La Croatie militaire” (izd. Paris-Nnacy, 1900), francuski zapovjednik P. Boppe izradio je i dao tiskati zbornik o nastanku, djelovanju i razvojačenju “hrvatskih regimenti” u Napoleonovoj vojsci. U toj knjizi podrobno je opisan pravac kretanja Hrvatske regimente Marka Šljivarića i njezin ulazak u Moskvu i to u neposrednoj pratnji Napoleona. Prilikom povlačenja Velike Vojske iz Rusije, Hrvati su bili najpožrtvovaniji i najzaslužniji što Napoleon nije bio uhvaćen ili ubijen u Bitci na Berezini. Kao posebnu zaslugu za to samopožrtvovanje Napoleon je Marka Šljivarića promaknuo u čin generala i dao mu i plemićku titulu ‘Baron de Heldenburg’.

General Šljivarić je vjerno pratio Napoleona sve do konca njegova vladanja i nakon Napoleonova poraza u belgijskom lokalitetu Waterloo, Šljivarić je zbog svojih osobitih vojnih vrlina i zasluga ostao u francuskoj vojsci i za vrijeme ‘Restauracije’, odnosno povratka Burbona na vlast. U to vrijeme imenovan je Zapovjednikom vojne oblasti Antibes, na Azurnoj obali u Francuskoj.

Godine 1957. HRS je došao na ideju da se u prvom francuskom vojnom svetištu “Hotel des Invalides” službeno postavi spomen-ploća u slavu hrvatskim regimentama koje su svojim životom djelovale u korist opstanka Ilirskih provincija kao preporodne faze svoje državne posebnosti i jezika. Hrvate je prilikom te svečanosti predstavljao i poseban govor održao gosp. Mirko Meter, dopredsjednik HRS-a. Uz odobrenje i sudjelovanje francuskih vojnih vlasti u “Hotel des Invalides” je postavljena spomen-ploča koja se i sad tamo nalazi. Na njoj se može pročitati uklesan tekst:

A LA MEMOIRE DES REGIMENTS CROATES
QUI SOUS LE DRAPEAU FRANCAIS
ONT PARTAGE LA GLOIRE
DE L’ARMEE FRANCAISE.

Iz stvarnosti Ilirskih provincija proizišla je i ideja Ilirskog preporoda u Hrvatskoj praktički još za živoga generala Šljivarića (1836). koji je bio i ostao ponos i francuskih Hrvata. Nije neumjesno postaviti pitanje, da li je general Šljivarić svojom briljantnom karijerom u Napoleonovoj vojsci inspirirao, kako grofa Janka Draškovića, tako kasnije i bana Jelačića – i na političkom i na vojnom planu. Naime, Jelačićeva vojska je bila ustrojena otprilike onako kako su bile ustrojene ‘ilirske regimente’ u Napoleonovoj vojsci. A sam Ban Jelačić je bio ne samo veliki obožavatelj viteškog ratovanja Imperatora, nego i osobni prijatelj njegova potonjeg roðaka i nasljednika Napoleona III u Parizu.

No, nije slučajno ni to što su preživjeli ljudi duha i kulture, u Parizu, nakon Drugog svjetskog rata odlučili obnoviti francusko-hrvatske veze i orijentirati ih u smjeru zajedničkih interesa i to mimo pa i usprkos plana ‘jugoslavena’ i ostalih koji se i danas,neopravdano dakako, otimaju upravo za ono što smo mi u Francuskoj i sa Francuzima stvarali zajedno.

A ako vas put odvede u Pariz svakako posjetite ovo predivno zdanje Louisa XIV, i dakako grob velikoga Napoleona, a u dvorištu , sasvim desno ostavite si vremena za jednu malu ploču, tamo je ona čuvena Napoleonova ,“Dajte mi 100 000 Hrvata i osvojit ću svijet” kao i :

A LA MEMOIRE DES REGIMENTS CROATES
QUI SOUS LE DRAPEAU FRANCAIS
ONT PARTAGE LA GLOIRE
DE L’ARMEE FRANCAISE.

U Vojnom muzeju je prisutna jedna od naopsežnijih postava i sigurno jedna od najbogatijih svjetskih izložbi bogata eksponatima od koji su mnogi i neprocjenjive povijesne važnosti.

Charles de Gaulle,pokret otpora i Slobodna francuska

Mladi de Gaulle se odlužio za vojnu karijeru, te je četiri godine proveo u vojnoj školi Saint-Cyr. Diplomiravši 1912., pridružio se pješaštvu, a ne elitnim trupama.

Tijekom Prvog svjetskog rata, tada, satnik de Gaulle je jako ozlijeđen tijekom stravične bitke za Verdun, te je smatran mrtvim. No, na bojištu su ga našli, ali i zarobili, Nijemci. Nakon 5 neuspjelih pokušaja bijega, odveden je u Ingolstadt, gdje je upoznao ruskog poručnika Mihaila Tuhačevskog.

I nakon rata, de Gaulle je ostao u vojsci, uspješno služeći pod generalima kao što su Maxime Weygand i Philippe Pétain. Tijekom Poljsko sovjetskog-rata (1919. - 1921.), volontirao se za francusku misiju u Poljskoj, gdje je djelovao kao pješadijski instruktor u Poljskoj vojsci. Istaknuo se u operacijama oko rijeke Zbrucz, te je odlikovan najvećim poljskim vojnim odlikovanjem - medaljom Virtuti Militari.

Unaprijeđen je u zapovjednika, te mu je ponuđena daljnja karijera u Poljskoj, no odlučio se vratiti u Francusku, gdje je predavao na prestižnoj École Militaire, postavši tako protégé svog starog zapovjednika, Philippea Pétaina. Poljsko sovjetski rat je zbog svoje upotrebe tenkova i brzih menavara uvelike utjecao na de Gaullea. Uzimao je i lekcije, za vlastitu političku i vojnu karijeru, od slavnog sovjetskog maršala Józefa Piłsudskog, koji je, desetljećima prije de Gaullea, želio stvoriti federaciju europskih država (Międzymorze).

De Gaulle je, temeljeno na njegovom iskustvu iz rata u Poljskoj (koje je bilo uvelike drugačije od onog iz Prvog svjetskog rata), počeo pisati knjige i članke o reorganizaciji vojske, pogotovo u svojoj knjizi Vers l'Armée de Métier, u kojoj je predlagao osnivanje profesionalne mehanizirane vojske s posebnim oklopnim jedinicama, sličnoj onoj iz teorija koje je oprimjeravala Maginot linija.

Dok su poglede slične de Gaulleovima podržavali generali kao što su Britanac John Frederick Charles Fuller, Nijemac Heinz Guderian, Amerikanci Dwight D. Eisenhower i George S. Patton, Rus Mihail Tuhačevski i Poljak Władysław Sikorski, većinu de Gaulleovih teorija su odbili mnogi časnici, uključujući i njegovog mentora, Péteina, što je uzrokovalo slabljenje njihovih prijateljskih odnosa.

De Gaulle je pri kraju 1934. i na početku 1935. bio u kontaktu s nonkonformističkom grupom Ordre Nouveau.

Kada je izbio Drugi svjetski rat, de Gaulle je bio samo pukovnik, ponajviše što je tijekom 1920-ih i 1930-ih antagonizirao vojne vođe. Nakon njemačkog probitka kod Sedana 15. svibnja 1940., konačno je dobio zapovjedništvo nad 4. oklopnom divizijom.

Dana 17. svibnja 1940., de Gaulle je napao njemačke tenkove kod Montcorneta. Kako je napao sa samo 200 tenkova i bez zračne potpore, taj napad nije uvelike utjecao na njemačko napredovanje. Bilo je nekakvog uspjeha 28. svibnja, kada je de Gaulle prisilio njemačku pješadiju na povlačenje kod Caumonta. Ovo je bio jedan od rijetkih francuskih taktičkih uspjeha protiv Nijemaca tijekom cijele vojne kampanje. Premijer Paul Reynaud ga je postavio za izvršnog brigadnog generala (iako je znan samo kao général de Gaulle).

Dana 6. lipnja, Paul Reynaud ga je postavio za dotajnika državne obrane i rata, te ga je postavio kao glavnog za koordinaciju s Ujedinjenom Kraljevstvom. Kao mlađi član vlade, neuspješno se protivio kapitulaciji, te se zalagao da se vlada preseli u Sjevernu Afriku, te da Francuska svoj rat vodi najbolje što može iz svojih kolonija. Služio je kao koordinator s britanskom vladom, a u jutro 16. lipnja je u Londonu, zajedno s britanskim premijerom Churchillom, predložio političku uniju između Francuske i Britanije. Taj projekt bi, tijekom rata, spojio Francusku i Ujedinjeno Kraljevstvo u jednu državu, s jednom vladom i jednom vojskom. To je bio zadnjeminutni pokušaja da se ojača volja onih članova francuske vlade koji su podržavali daljnju borbu protiv Trećeg Reicha.

Avionom se vratio natrag u Bordeaux (privremeno središte vlade), no odmah je saznao da je njegov mentor Philippe Pétain postao premijer u namjeri da pokrene suradnju s Nijemcima i prekine bitku.

Tog dana, de Gaulle je donio najvažniju odluku u svom životu, ali i u modernoj francuskoj povijesti: odbio je prihvatiti kapitulaciju Francuske i pobuniti se protiv legalne (no u njegovim očima nelegitimne) vlade koju je vodio Pétain, te nestaviti borbu protiv Hitlerove Njemačke. U jutro 17. lipnja, sa 100.000 franaka u džepu (koje mu je dao Reynaud), de Gaulle je iz Bordeauxa avionom pobjedao u London, za dlaku izbjegavši njemačke avione. De Gaulle je odbio kapitulaciju Francuske i stvorio novu vladu koja će se boriti protiv Trećeg Reicha, znanu kao Vladu Slobodne Francuske.

Slobodna Francuska

Dana 18. lipnja, de Gaulle se pripremio da se obrati francuskom narodu putem BBC-jeva radija, u Londonu. Britanski kabinet je pokušao zaustaviti razgovor, no odobrio ga je Churchill. De Gaulleov Apel od 18. lipnja je bio emitiran u cijeloj Francuskoj, no čuo ga je jako malen broj ljudi. Čak i Francuzi nisu toliko znali o de Gaulleu u to doba, pa im je njihov govor, u najmanju ruku, djelovao kihotičan. Fraza "Francuska je izgubila bitku, ali ne i rat", koja se pojavila po posterima diljem Britanije, je često krivo asocirana s govorom na radiju, no te riječi ipak skupljaju duh de Gaulleove pozicije. De Gaulle je bio aktivan član Pokreta otpora protiv njemačke okupacije, te je izjavio: "Vatra francuskog otpora ne smije se ugasiti". No de Gaulle je mislio na oružani otpor, no kada su mnogi francuski vojnici objavili da nemaju sredstava za daljnje ratovanje, većina Francuza okrenula se na moralni otpor, na de Gaulleovo razočaranje.

De Gaulleov govor od 22. lipnja možete čuti u Muzeju kao i ostale audio isječke drugih njegovih povijesnih govora, također možete vidjeti i pune tekstove drugih govora i reprodukcije postera.Jako malo ljudi je čulo taj govor jer je BBC slabo slušan u Francuskoj, a većina onih koji su htjeli slušati bili su u izgnanstvu. No, odlomci govora su tiskani u francuskim novinama u neokupiranom, južnom, dijelu Francuske, a sam govor je nekoliko dana za redom repriziran na BBC-u, dok je de Gaulle održao još nekoliko govora tijekom sljedećih noći.

Meni je svakako najzanimjiviji govor mnoštvu okupljenom na place de l'Hôtel-de-Ville prilikom oslobođenja Pariza 1944.godine sa balkona gradske vjećnice ,čuvenog Hôtel de Ville.

Ubrzo, među svim kaosom u Francuskoj, vijest da je jedan francuski general u Londonu i da odatle širi želju za nastavkom rata i borbom protiv fašističke okupacije, brzo se proširila. Taj govor je i do danas jedan od najpoznatijih govora u francuskoj povijesti.

U Londonu je de Gaulle osnovao i vodio pokret Slobodne Francuske. Dok je SAD i dalje priznavao Vichyevsku Francusku, Churchill se priklonio de Gaulleu, i jedno vrijeme zadržao odnose s Vichyevsom Francuskom, no na koncu je ipak priznao Slobodnu Francusku.

Dana 4. srpnja 1940., vojni sud u Toulouseu je osudio de Gaullea in absentia na 4 godine zatvora. Na drugom suđenju vojnog suda, održanom 2. kolovoza 1940., de Gaulle je osuđen na smrt zbog izdaje.

U razgovorima sa SAD-om i Ujedinjenom Kraljevstvom, de Gaulle je svaki put zahtijevao potpunu slobodu planiranja i napadanja u Francusku korist, tako da je stalno bio na granici da mu Saveznici ukinu suradnju. De Gaulle je razvio veliku sumnju, pogotovo prema Britancima, jer je mislio da žele ukrasti francuske kolonije na Levantu. Clementine Churchill, koja se divila de Gaulleu, jednom ga je upozorila: "Generale, ne smijete mrziti svoje prijatelje više nego što mrzite svoje neprijatelje". De Gaulle je poznato odgovorio: "Francuska nema prijatelja, samo interesa".

Situacija je unatoč svemu bila poprilično kompleksna, a de Gaulleovo nepovjernje prema namjerama Britanije i Amerike prema Francuskoj je bilo paralelno s nepovjerenjem američkog političkog vrha prema Slobodnoj Francuskoj, koje je rezultiralo time da taj isti vrh nije duže vrijeme priznao de Gaullea i SF kao predstavnike Francuske, nego Vichyevsku Francusku.

Churchill je često krivo citiran kako je za suradnju s de Gaulleom rekao: "Od svih križeva što sam nosio tijekom rata, najteži je onaj Lorraineski" (time govoreći o simbolu Slobodne Francuske). Tu rečenicu je zapravo rekao general-bojnik Edward Spears.

Tijekom jedne od tih burnih situacija, Churchill je citiran kako je rekao, na franglaisu: "Si vous ne co-operatez, je vous obliterai!".

Radeći s Pokretom otpora i saveznicima u francuskim kolonijama u Africi, nakon anglo-američke invazije Sjeverne Afrike 1942., de Gaulle je svoje središte u svibnju 1943. premjestio u Alžir. Postao je prvi vođa (ispred manje samostalnog Girauda i kandidata kojeg je preferirao SAD) i jedini predsjednik Komiteta nacionalnog oslobođenja.

Nakon oslobođenja Francuske, koje je uslijedilo nakon Operacije Overlord, de Gaulle je brzo uspostavio autoritet Slobdne Francuske i izbjegao Svazeničku vojni vladu. Iz Alžira (tada francuske kolonije) odletio je u Pariz par dana prije oslobođenja, i provozao se gradom u pratnji Savezničkih časnika. De Gaulle je održao poznati govor u kojem je emfazirao ulogu Francuza u oslobođenju njihove države.

Postao je predsjednik Privremene vlade Francuske Republike od rujna 1944. Dok je bio na toj poziciji poslao je CEFEO da uspostavi suverenitet u Francuskoj Indokini 1945. Za zapovjednike u Francuskoj Indokini postavio je Georgesa Thierryja d'Argenlieua i Philippea Leclerc de Hauteclocquea.

De Gaulle je 20. siječnja 1946. podnio ostavku, žaleći se na sukobe između političkih stranaka i na ustav Četvrte Republike, za koji je mislio da previše ovlasti daje Parlamentu. Njegovi nasljednici su redom bili: Félix Gouin (SFIO), Georges Bidault (MRP) i na kraju Léon Blum (SFIO).

Paralelno sa Vladom Slobodne Francuske u Londonu i poslije Alžiru u samoj Francuskoj je djelovao pokret otpora na čelu sa legendarnim Jeanon Moulinon jedanim od velikih heroja Francuskog pokreta otpora.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata general Charles de Gaulle zadužio ga je za ujedninjenje svih pokreta otpora protiv njemačke okupacije u Francuskoj.

Svoju karijeru započeo je u upravi prefekture, gdje je postigao zavidne rezultate. 1926. godine bio je izabran za najmlađeg francuskog potprefekta, a 11 godina kasnije za najmlađeg prefekta u Francuskoj. Obavljajući ovu funkciju, u lipnju 1940. za vrijeme njemačke okupacije, nacisti od njega traže da potpiše izjavu u kojoj stoji da je skupina senegalskih vojnika, pripadnika francuske vojske, počinila teška kaznena djela. Svjestan nevinost optuženih, Jean Moulin odbija potpisati dokument. Nakon toga uslijedio je zatvor, Višijska vlada odriješila ga je dužnosti te se on uključe Pokretu otpora.

Krajem 1941. u Londonu se pridružio Slobodnim francuskim snagama pod zapovjedništvom Charlesa de Gaullea.

U britanskom glavnom gradu general de Gaulle mu je 1942. delegirao organiziranje podzemne grupe otpora sastavljene od raznih političkih stavova. Pod njegovim okriljem, pokret otpora razvio se u ujedinjenu vojnu strukturu s ozbiljnim bojnim potencijalom. 27. svibnja 1943. osniva se Nacionalno vijeće otpora (CNR) čiji je prvi predsjednik Moulin.

Međutim, njegovom djelovanju kraj je došao na kobnom sastanku u kući u Caluire u jugoistočnom predgrađu Lyona 21. lipnja 1943., kada je sazvan hitan sastanak zbog uhićenja jednog od viših časnika pokreta. Tog dana pao je u ruke Klausa Barbiea šefa Lyonskog gestapa koji ga je ispitivao i mučio. Preminuo je na putu za Njemačku, dana 8. srpnja 1943.

1964. godine De Gaulle ga je panteonizirao kao simbol Pokreta otpora, slobodne Francuske i osobnosti koja je predstavljala i samog De Gaullea.

Pisac André Malraux održao je povijenu eulogiju prilikom prijenosa pepela Jeana Moulina u pariški Panthéon, gdje su pokopane druge velike ličnosti Francuske povjesti.

Pretplati se na: Postovi ( Atom )

Šta je Enigma?

Kako je Enigma radila?

Guske koje su nosile zlatna jaja

Kako su Britanci došli do Enigme

Follow

Pages

Support donation