Karakaline terme (lat. Terme di Caracalla) je naziv za kompleks javnih kupki ili termi u Rimu, koje su počele graditi se između otprilike 212. i 216. godine za vrijeme vladavine tada cara Karakale po kojemu su dobile ime. Dovršio ih je 225.godine Septimije Sever. Površina kompleksa je iznosila oko 25 hektara, a sama zgrada je bila duga 228 m, široka 116 i visoka 38,5 m, te mogla istovremeno primati 1.600 kupača.dimenzije su i danas iste samo što nisu u stanju za upotrebu osim dijela gdje se i danas koriste i kao pozornica za scensko glazbena zbivanja,opere. Osobito je poznata izvedba Verdijeve Aide.Osim kupanja, posjetiocima su na rasploganju bile i dvije javne knjižnice, jedna s latinskim, druga s grčkim tekstovima.
Sastojale su se od frigidarija (frigidarium, tj. hladna prostorija) veličine 55,7 x 24 m, ispod bačvastog svoda visine 32,9 m, te dvostrukog bazena tepidarija (tepidarium, topla prostorija) i kružnog kaldarija (caldarium, vruća prostorija) promjera 35 m, kao i dvije dvorane za tjelovježbu (palaestras).
Prostorije su organizirane u dvije osi sa sjecištem u frigidariumu. Iznutra je, kao i kod rimskih bazilika, svjetlost ulazila kroz prozore gornje galerije i osvjetljavala bogate uzorke šarenog mramora, stakla, oslikanih dekoracija i mozaika koji su se zrcalili na površini vode.
Na sjevernoj strani kompleksa su bila dva otvorena bazena za plivanje (natatio) koji su grijani sunčevom energijom pomoću dva divovska brončana ogledala. Cijeli kompleks je bio ograđene zidinama u kojima su bile smještene prodavaonice, dok su knjižnice smještene u eksedre na istoku i zapadu. Voda za kompleks je doopremana Marcijanovim akveduktom (Acqua Marcia Antoniniana) a na južnoj strani obzida, a cijeli kompleks je bio uzdignut na 6 m visoku platformu kako bi se unutra smjestile peći za podno grijanje.
Ruševine su, međutim, dugo vremena ostale kao značajna rimska znamenitost, i po njima su oblikovane mnoge klasicističke građevine kao što su primjerice poznata St George's Hall u Liverpoolu a kao i Pennsylvania Station u New Yorku.
Prostorije su organizirane u dvije osi sa sjecištem u frigidariumu. Iznutra je, kao i kod rimskih bazilika, svjetlost ulazila kroz prozore gornje galerije i osvjetljavala bogate uzorke šarenog mramora, stakla, oslikanih dekoracija i mozaika koji su se zrcalili na površini vode.
Na sjevernoj strani kompleksa su bila dva otvorena bazena za plivanje (natatio) koji su grijani sunčevom energijom pomoću dva divovska brončana ogledala. Cijeli kompleks je bio ograđene zidinama u kojima su bile smještene prodavaonice, dok su knjižnice smještene u eksedre na istoku i zapadu. Voda za kompleks je doopremana Marcijanovim akveduktom (Acqua Marcia Antoniniana) a na južnoj strani obzida, a cijeli kompleks je bio uzdignut na 6 m visoku platformu kako bi se unutra smjestile peći za podno grijanje.
Terme su u upotrebi ostale sve do 6. stoljeća kada su ih uništili Ostrogoti tijekom Gotskog rata u 6. stoljeća.
Ruševine su, međutim, dugo vremena ostale kao značajna rimska znamenitost, i po njima su oblikovane mnoge klasicističke građevine kao što su primjerice poznata St George's Hall u Liverpoolu a kao i Pennsylvania Station u New Yorku.
Zanimljivost je i da su se za vrijeme održavanja Olimpijskih igara 1960. godine u Rimu u njima su održana natjecanja u gimnastici, a danas se održavaju glazbeni koncerti kako rekoh najpoznatija je izvedba Verdijeve Aide.