No, kada ih je zamolio da se sredinom svibnja vrate na posao, suočio se s neočekivanim problemom. Barem 30 zaposlenika reklo je da se neće vratiti, zbog čega se morao posvetiti zapošljavanju novih radnika baš kad je trebao krenuti u akciju, piše The New York Times.
"Nakon tako dugotrajnog zatvaranja ljudi dvaput razmisle žele li ostati", rekao je Thiriet, direktor Heintz Grupe, koja u svom vlasništvu ima 11 hotela i tri restorana oko grada Metza u blizini granice s Luksemburgom.
Radnici se ne žele vratiti u ugostiteljstvo
Restorani i hoteli širom Francuske suočavaju se s istim problemom. Nakon mjeseci čekanja mnogi se radnici više ne žele vratiti na posao u ugostiteljstvu. To je posebno zabrinjavajuće u Francuskoj, koja je jedna od najposjećenijih zemalja svijeta. Manjak od čak 100.000 radnika u restoranima i hotelima posebno je zabrinjavajuć, jer stotine tisuća ljudi traže posao nakon najgore recesije u Francuskoj u posljednjih nekoliko desetljeća. Poslodavci kažu da je sve teže privući zaposlenike u industriju čija je budućnost uglavnom vezana za hirovitosti koronavirusa i neizvjesnost cijepljenja.
Natpisi kojima se traže radnici mogu se vidjeti na prozorima restorana i hotela širom zemlje. Nestašica radne snage pojavila se u trenutku kad tisuće hotela i restorana koji su preživjeli krizu pokušavaju nadoknaditi pad od 80 posto u poslovanju od prošlog proljeća. Lockdown zbog covida-19 koštao je francusku turističku industriju, kamen temeljac gospodarstva, preko 60 milijardi eura izgubljenog prihoda od prošle godine.
"Znamo da ćemo ovog ljeta ponovo imati goste, to nije problem. Zabrinuti smo da nećemo imati odgovarajuću radnu snagu u trenutku kada trebamo nadoknaditi ogroman gubitak u poslovanju", rekao je za The New York Times Yann France, vlasnik restorana La Flambée u popularnom primorskom gradu Deauvilleu na sjeveru Francuske.
Neki kažu da problem možda i nije toliko velik, jer međunarodni posjetitelji još uvijek ne hrle u Francusku, a tražitelji posla, uključujući studente koji trebaju posao da bi sastavili kraj s krajem, na kraju bi mogli popuniti bilo koji manjak. Ali drugi tvrde da je nesigurnost poslovanja šire pitanje.
Neizvjesnost oko budućnosti ugostiteljske industrije
"Veći problem je neizvjesnost oko budućnosti ugostiteljske industrije. Hoće li sve ostati otvoreno ili bi moglo doći do novog zatvaranja zbog novog virusa?" upitao je Thierry Grégoire, vlasnik grupe NT Hotel Gallery, koja posjeduje pet hotela i tri restorana oko Toulousea.
Onima koji se već sad suočavaju s manjkom radne snage jasno je da je državna subvencija francuskim poslodavcima u zadržavanju osoblja tijekom pandemije stvorila i neočekivane nedostatke. Tijekom pola godine, dok su djelatnici u ugostiteljstvu primali 85 posto plaće da bi ostali kod kuće, mnogi su imali dovoljno vremena da preispitaju svoju budućnost.
"Mnogi ljudi shvatili su da mogu raditi i nešto drugo, a ne nastaviti baviti se profesijom u kojoj se ništa nije događalo", rekao je Thiriet, koji je ujedno i predstavnik UMIH-a, Sindikata ugostiteljskih obrta i industrije. Dodao je da su tisuće drugih poslodavaca u organizaciji prijavile iste poteškoće u zapošljavanju.
Catherine Praturlon je među onima koji su se tijekom pandemije odlučili u potpunosti prestrojiti. Ta voditeljica hotela u regiji Moselle u istočnoj Francuskoj s gotovo 30 godina staža oduvijek je namjeravala raditi nešto drugo, ali nikada nije napravila iskorak. Nakon što je vlada mjesecima zatvarala i otvarala hotele, a broj gostiju se smanjivao, njen posao je postao dosadan. "Nije bilo nikakve perspektive za budućnost", rekla je Praturlon.
Umjesto da se vrati na posao, nedavno je napustila svoje radno mjesto i zaposlila se u drugoj industriji. Rekla je da joj je sporazum o povjerljivosti sprječava da kaže gdje radi. "Pandemija je zapalila vatru i nagnala me da promijenim posao", objasnila je Praturlon za The New York Times.
Vlasnici restorana i kafića posebno su zabrinuti
Vlasnici restorana i kafića posebno su zabrinuti zbog gubitka kvalificiranog i sezonskog osoblja jer se pripremaju na navalu gostiju kad onima s otvorenim terasama bude dopušteno otvaranje 19. svibnja, prvog dana postupnog ponovnog otvaranja, koje je prošli tjedan najavio francuski predsjednik Emmanuel Macron. Vlada će procjenjivati svakih 15 dana može li se postupno otvaranje ugostiteljskih, kulturnih, sportskih i srodnih aktivnosti nastaviti ili se mora zaustaviti, ovisno o stopi zaraze.
Kao i u New Yorku, Londonu i drugim većim gradovima u kojima su ukinuta vladina ograničenja, potrošači u Francuskoj spremni su razmetati se svojim novcem za gastronomske užitke i životne radosti koje su im bile uskraćene mjesecima. Francuski turistički profesionalci također se nadaju da će skorašnje ukidanje jednogodišnje zabrane svih putovanja iz Sjedinjenih Američkih Država u Europsku uniju, upravo na vrijeme za ljetni odmor, ponovno privući Amerikance.
Sajmovi poslova, koje poslodavci obično koriste za popunjavanje slobodnih radnih mjesta, odgađani su zbog policijskog sata i ograničenja velikih okupljanja, što otežava privlačenje kandidata u sektoru koji je prije pandemije već imao problema s radnom snagom. France, vlasnik restorana La Flambée, pokušava zaposliti batlera, pomoćnika u kuhinji i glavnog kuhara nakon što su neki zaposlenici rekli da se ne vraćaju na posao. Zasad to radi bezuspješno.
"Nedostatak radne snage je zapanjujuć", rekao je France. Restorani u regiji Calvados, u kojoj se nalazi i La Flambée, moraju popuniti 3000 do 4000 sezonskih radnih mjesta kako bi bili spremni za očekivanu navalu gostiju. Državne subvencije bile su ključne za održavanje poduzeća na životu, ali ne jamče nužno da će poslodavci zadržati najkvalificiranije radnike. "Pokušat ćemo ograničiti štetu"
Craig Carlson, vlasnik Breakfasta in America, popularnog pariškog restorana s palačinkama, rekao je da je slanje zaposlenika na čekanje, iako ključno za opstanak restorana, paradoksalno dovelo neke od njegovih najbolje plaćenih radnika u nepovoljan položaj. Dok su konobari, koji zarađuju francusku minimalnu plaću od 1539 eura mjesečno, u okviru vladina programa potpore dobili punu plaću prije oporezivanja, kuhari i menadžeri, koji zarađuju više, dobili su oko 15 posto manju plaću kako bi ostali kod kuće dok se restoran ne otvori.
"Za jednog menadžera, samohranog oca s dvoje djece, smanjena plaća znači da se stvarno bori za preživljavanje", rekao je Carlson.
U Thirietovim restoranima i hotelima u Metzu neočekivanih 30 slobodnih radnih mjesta još uvijek nije smetnja poslovanju, jer se restorani otvaraju postupno, a turisti se vjerojatno neće odmah vratiti u pretpandemijskom broju. Ipak, kako je rekao, izazov je zamijeniti dugogodišnje zaposlenike koji su tijekom pandemije zaključili da taj posao više nije ono što žele.
"U početku su ljudi govorili da je lijepo opustiti se kod kuće na jedan ili dva mjeseca. No, sada ovom sektoru nedostaje dugoročne vizije i neki ljudi nisu sigurni da žele sudjelovati u tome", ističe Thiriet, koji s drugim vlasnicima hotela i restorana u tom području surađuje na stvaranju programa prekvalifikacije, u nadi da će tako namamiti nove kandidate.
France je rekao da s lokalnim vlasnicima restorana i hotela također surađuje s uredima za zapošljavanje, u nadi da će pronaći zaposlenike kojima je potreban sezonski rad.
"Pokušat ćemo ograničiti štetu koja je nanesena našem poslovanju. Ali to će biti jako teško ako ne pronađemo radnike", zaključio je France za The New York Times.
