Svetište Maximin la Sainte Baume i legenda o Mariji Magdaleni

Kad govorimo o svetištu Maximin la Sainte Baume podrazumijevamo katedralu svetog Maximina sa kriptom, gdje se nalazi relikvija svete Marije Magdalene i špilju saint Baume udaljene nekih 20 kilometara od katedrale.



Uz katedralu saint Maximina nalazi se predivni kraljevski dominikanski samostan. Nakon što je stoljećima bi sjedište visoke teološke škole, 50-tih godina XX. stoljeća dominikanci su veliki dio samostana prodali, te se u njemu danas u nalazi hotel.

Navodno prvo mjesto štovanja Marije Magdalene bilo je u Efezu. Prema predaji na Istoku, pokopana je u Efezu, a njezini ostaci kao relikvije preneseni u Carigrad u 9. stoljeću. Uslijed povjesnih zbivanja njene relikvije su prenesene u svetište Maximin la Sainte Baume, veliku gotičku katedralu koja se drži jednom od najljepših na jugu Francuske.


Bazilika Saint Maximin la sainte Baume, pročelje crkve

Pobožna Legenda na kršćanskom zapadu kaže, kako je za vrijeme prvih kršćanskih progona, Marija Magdalena doplovila iz Palestine do Francuske obale na brodu koji nije imao ni jedra ni vesla. Upravo tamo gdje su barku dovele morske struje danas se nalazi grad Saintes Maries de la Mer koji je ime dobio zahvaljujući tom događaju.



Naravno da Marija Magdalena nije bila sama na toj barci, društvo su joj pravili poznate osobe iz Isusova vremena kao što su: Marta, Lazar, Marija Jakovljeva, Marija Saloma, Maximin i Sidoniusu (dvojica učenika od 70-orice iz Evanđelja), sa slugama Marcelom i Suzanom, sveto Sara crnom.
Izbjeglice iz rodne Palestine, veliki navjestitelji Kristove poruke navještali su Radosnu Vijest po cijelom jugu Francuske, koja ih i dan danas slavi preko svetišta i mističnih mjesta.

 
Kip Marije Magdalene u bazilici Saint Maximin la sainte Baume

Tijelo Marije Magdalene je nakon smrti bilo svečano ukopano točno na mjesto gdje se danas nalazi katedrala svetog Maxima biskupa.

Od davnine je Marija Magdalena privlačila hodočasnike na svoj grob tako su se uskoro uz njen grob naselili monasi anakoreti (monasi pustinjaci), što su u samoći i konteplaciji čuvali svetičin grob.

415. godine dolazi Ivan Cassien, iz male Azije i osniva priorat Saint Baume u koji ulaze i anakoreti (pustinjaci) i cenobiti (monasi što žive u zajednici).

U VIII stoljeću Arapski napadi u tom djelu zaustavljaju normalni vjerski život. Od straha da bi se relikvije Marije Magdalene i njenih pratilaca oskrvnule, čuvari svetišta (monasi priorata), odlučuju da tijelo svetice prebace u skromniji grob, te da sarkofage zatrpaju zemljom.

Tjekom arapske okupacije vjernici su znali da su relikvije svetice zatrpane. ali su izgubili traga njenom grobu. Tek oko 1056. ponovo se budi kult prema Mariji Magdaleni.



Karlo II knez Provanse čuvši za legendu o Mariji Magdaleni započima tražiti njezin grob. U snu mu biva otkriveno mjesto gdje se nalazi svetičino tijelo, te on uz pomoć seljaka otkopava sarkofage. Sarkofazi su se nalazili u ostacima prijašnje crkve.


Kripta s oltarom u bazilici svete Marije Magdalene

Odmah se krenilo u gradnju veće i doličnije crkve (1295 - 1296) gdje bi se moglo dostojanstveno štovat svece i primit veći broj hodočasnika. Uz crkvu se gradi i Kraljevski dominikanski samostan, koji se ne uzdržava od prosjačenja kako je običaj u prosjačkim redovima, nego je dobivao godišnju rentu od kneza.



I dan danas se u kripti katedrale nalaze se četiri predivna sarkofaga svetog Maximina, svetog Sidonia, jedan u kojem su pokopane Marcela i Suzana i onaj od Marije Magdalene.



Relikvijar svete Marije Magdalene u kojem se nalazi svetična lubanja

Veliki dio njezinih tjelesnih ostataka izgubljeni su u Francuskoj revoluciji, dok je lubanja ostala sačuvana. Dio stopala svetice koji se nalazi u jednom vrijednom relikvijaru stoljećima je čašćen u Rimu u jednoj kapeli koja se nalazila na ulazu na Most svetog Anđela kao zadnja relikvija koja se časti prije dolaska na grob svetog Petra. Stopalo se danas čuva u bazilici Svetog Ivana Fjorentinca u Rimu.


Share this: