5 ZANIMLJIVIH ČINJENICA O MEZOPOTAMIJI, KOLIJEVCI ZAPADNE CIVILIZACIJE

Mezopotamija / Mesopotamija (prijevod od staroperzijskog Miyanrudan “Zemlja između dvije rijeke” ili aramejskog naziva Beth-Nahrin “Kuća dviju rijeka”) je područje jugozapadne Azije (aluvijalna ravnica između rijeka Tigris i Eufrat, u Iraku i Siriji) koje se smatra jednim od najvažnijih područja u povijesti čovječanstva – kolijevkom zapadne civilizacije.

Ova drevna civilizacija je bila sastavljena od pojedinačnih gradova-država koje su kontrolirali različiti vladari, a s vremena na vrijeme, napadali bi jedni druge i konačno završili pod jednom vlašću – sve dok se ljudi ne pobune, razdvoje, pa ponove cijeli proces iznova.

Prvi gradovi, kotač, pisanje, astronomija, matematika, iskorištavanje energije vjetra, navodnjavanje, poljoprivredni razvoj, stočarstvo, filozofija i religija su samo neke od stvari koje su nastale u drevnoj Mezopotamiji

Mezopotamsko područje je doživjelo procvat u razdoblju od 4000. p.n.e. do 1000. p.n.e. Različiti narodi koji su se smjenjivali davali su značajne doprinose razvoju – na sjeveru su bili Sumeri, Akadi, Asirci, a na jugu Babilonci.

Drevna Mezopotamija je mjesto gdje su se pojavili prvi gradovi na svijetu, oko 4000 – 3500 godina p.n.e. Ovo je bio prvi put u povijesti da je čovječanstvo usmjerilo napore da zadovolji potrebe cijele jedne veće zajednice.

Sumerima iz drevne Mezopotamije se pripisuje i najraniji oblik pisanja koji se pojavio ca. 3500 p.n.e.  Ovo je bila jedna od glavnih prekretnica u razvoju zapadnih civilizacija jer je omogućila prenošenje informacija na udaljena mjesta, a da se pri tome niko ne mora oslanjati na dobro ili loše pamćenje ljudi. Pismenost se u Mezopotamiji brzo razvijala, i ubrzo su se počeli praviti i kuporodajni ugovori, zapisivati zakoni, a čak su pravili i posebne zapise koji su služili za obrazovanje budućih pisara. Na kraju, ovo klinasto pismo je odgovorno i za neke od najvećih književnih djela u povijesti, kao što je na primjer “Ep o Gilgamešu” (2700 p.n.e.).

Prema povesničarima sa Sveučilišta u Chicago u, u Mezopotamiji je izumljen kotač (3500 p.n.e.). Ovaj izum je od vitalnog značaja za sve moderne civilizacije, jer kotač koristimo za pokretanje svega – od automobila do najsitnijih satova.

Najznačajnija promjena u povijesti je pomak od nomadskog stila života prema prvim stalnim naseljima. Kako bi se brinuli o usjevima i stadima životinja, ljudi su morali živjeti na jednom mjestu. Ova promjena od lova i sakupljanja do sadnje i stočarstva se dešavala neovisno u mnogim krajevima svijeta, a u sjevernoj Mezopotamiji, proces se dogodio tokom razdoblja 10.000-6.000 prije nove ere. U području je padalo dovoljno kiše da rastu usjevi, a u regiji je bilo i dosta divljih biljaka i životinja koje su na kraju pripitomljene. Do 5.800-te godine prije nove ere, ljudi su živjeli u južnim ravnicama Tigrisa i Eufrata. Zemljište je bilo iznimno plodno, ali kiše nije bilo dovoljno da rastu usjevi. Tada je došlo do još jedne prekretnice u napretku civilizacije – izumljeno je navodnjavanje, i ovi problemi su riješeni.

Jedro je bilo još jedan od izuma koji danas gledamo olako. Ovaj izum je bio jako važan za razvoj prvih gradova-država duž rijeka Tigrisa i Eufrata. Brodovi koji su koristili jedra mogli su prevoziti robu na drugo mjesto mnogo brže. Jedro je omogućilo procvat trgovine.

Jedan od najvećih tehnoloških napredaka pripisuje se jednom od tako jednostavnih izuma – plugu. Plug je uveo revoluciju u poljoprivredu tako što je omogućio da se dva jako teška zadatka obave istovremeno – sjetva i oranje. Zahvaljujući plugu, hrane je bilo u izobilju, a gdje ima dosta hrane, tu se automatski povećava i broj stanovnika.

Mezopotamija je bila dom mnogim izumima koji su značajno promijenili svijet. Oni su napredovali na svim poljima, od poljoprivrede, pa sve do medicine.

Suvišno je uopće i pisati o tome koliko je filozofija imala utjecaj na razvoj civilizacije, zato nije ni čudno da se rodila upravo u kolijevci civilizacije.

Korijeni filozofije se mogu pratiti natrag sve do rane mezopotamske mudrosti, koja je bila osnova etike, dijalektike, dijaloga, epske poezije, folklora, pjesama, proze i poslovica. Babilonci su bili i prvi narod na svijetu koji počeo misliti ‘izvan kutije’, to jest, izvan empirijskog promatranja. Babilonci su razvili i najraniji oblik logike, koji je kasnije imao značajan utjecaj na starogrčku filozofiju i helenizam.

Iako se smatra da se filozofija prvobitno razvila u Mezopotamiji, mnogi povjesničari smatraju da je Ptahhotep, ili Ptah-Hotep, bio prvi ‘pravi’ filozof na svijetu. On je bio egipatski vezir koji je živio u 25. stoljeću prije nove ere. Ptahhotepovom unuku, Ptahhotep Tshefi, se tradicionalno pripisuje prva zbirka mudrih izreka na svijetu, poznata kao Maksime Ptahhotepa, a na početku zbirke piše da je autor svih izreka njegvo djed, vezir Ptahhotep.

Prvi pisani trag o religiji dolazi upravo iz Mezopotamije. U to vrijeme se vjerovalo da je svijet ravan disk, okružen ogromnim praznim prostorom, a iznad njega se nalzio raj.

Ljudi su u drevnoj Mezopotamiji obožavali stotine bogova, svaki bog/božica je imao/la svoje ime i svoju sferu djelovanja. Svaki grad je imao svog boga ili božicu, a mnogi su bili povezani s raznim profesijama – poput pisara i graditelja. No, samo nekoliko bogova – oni koji kontroliraju glavna carstva svemira, kao što je nebo, sunce i zrak – su smatrani glavnim božanstavima. Anu je bio otac bogova i bog neba, Enlil je bio bog zraka, Utu bog sunca i gospodar istine i pravde, Nanna je bog Mjeseca, Inanna je božica ljubavi i rata; Ninhursag božica zemlje, a Enki je bio bog pitke vode, kao i gospodar mudrosti i magije.

Iako su svi generalno služili i cijenili ove velike bogove, većina ljudi nije osjećala posebnu konekciju s njima. Svi su imali svog osobnog Boga – neka vrsta anđela čuvara – koji je štitio pojedince i zalagao se za njih pred ‘glavnim bogovima’.

S druge strane, svećenici su cijeli svoj život posvećivali obožavanju. Bogovi drevene Mezopotamije se nisu previše brinuli o ljudima, pa su svećenici morali obavljati razne rituale i žrtvovanja kako bi im skrenuli pažnju i zamolili ih za pomoć. Pošto su bogovi bili vlasnici svega, svećenici su bili njihovi predstavnici – a ovo ih je učinilo najmoćnijim ljudima na Zemlji – njihovo mišljenje i odluke su se cijenile više od bilo kojeg drugog čovjeka, uključujući ljekare, pa čak i kraljeve. Upravo se u Mezopotamiji razvila prva svećenička klasa na svijetu (kakvu vidimo i danas).

Tokom prvih godina pisane povijesti, u drevnoj Mezopotamiji se eksperimentiralo sa načinima brojanja, mjerenja i rješavanjem matematičkih problema. Oni su bili prvi koji su dali brojevima vrijednost, a također su bili i prvi ljudi na svijetu koji su prepoznali i usvojili koncept nule.

Stanovnici drevne Mezopotamije nisu imali ekonomiju koja se bazira na novcu, pa su prvi razvili standardizirani sistem utega za obavljanje komercijalnih transakcija. Izvorno sredstvo razmjene bio je ječam. Poslije je ječam zamijenjen srebrom, ali se ono nije koristilo kao kovani novac, već u obliku malih komadića koji su imali istu težinu kao ječam.

https://dnevniksaputovanja.blogspot.com/2016/07/hamurabijeva-stela.html