Rusalka – mitska staroslavenska sirena

Šarolika i bogata staroslavenska mitologija u svom sadržaju imala je i nešto slično keltskim sirenama – rusalke. Ukratko, rusalke su bile prelijepe mlade žene koje su obitavale u svim vodama te uživale u mamljenju muškaraca.

Koncept rusalki potječe od drevne staroslavenske tradicije prema kojoj su mlade žene smatrane simbolima plodnosti. Te žene nisu se toliko uplitale u živote ljudi te su uglavnom smatrane donosiocima vode koja je usjevima osiguravala dobar urod, a šumama život, dok su rusalke u proljeće izlazile na obalu kako bi plesale na mjesečini.

Za vodene duhove vjerovalo se da pomažu urodu usjeva te ih se općenito tretiralo s poštovanjem. Ipak, u moderno doba pojavio se veliki broj mitova nepovezanih s plodnošću, već su upravo rusalke poprimile mračni epitet duhova koji uznemiravaju ljude.

Vodene nimfe bile su česta pojava u gotovo svim starovjerskim plemenima, a slična bića pojavila su se i u vjerovanjima starih Slavena. Međutim, porijeklo rusalki je raznoliko. Za njih se obično smatralo da su zapravo duhovi djevojaka koje su umrle nasilnom smrću. Ponekad je u pitanju bilo ubojstvo, ponekad samoubojstvo, ali najčešće je bila riječ o smrti izazvanoj utapanjem.

Priče o rusalkama obično se vrte oko žena koje su bile žrtve suprugove ili ljubavnikove nevjere. Neke rusalke navodno su za života skočile iz tih razloga u jezera ili rijeke, jer su u vrijeme nevjere bile i trudne.

Druge priče tvrde da su rusalkse sve djevojke koje umru kao djevice, bez obzira na način na koje su umrle. Prema nekim sasvim drugačijim vjerovanjima, rusalke su navadno sva bića nečiste duše odnosno svatko onaj tko je počinio samoubojstvo.

Za razliku od bogova, za rusalke se smatralo da imaju određen životni vijek. One su opsjedale jezera, rijeke, bare, močvare i svaku vodenu masu. Najčešće su opisivane kako mršava bića s velikim grudima, blijede kože i duge kose koja je bila plava, ali najčešće riđa. Njihove oči nisu imale zjenice, a ako je rusalka bila zle naravi, navodno su svijetlile zelenim plamenom.

Najčešće su nosile svijetle obične haljine načinjene od magle. Bile su prezentirane kao oličenja univerzalne ljepote, a čak su se mnogi divili i onim vrlo zlobnima koje su spominjane u staroslavenskim plemenima.

Svrha rusalki kao duhova razlikuje se ovisno o tome koji se dio Slavena promatra. Primjerice, tamo gdje su urodi usjeva bili plodni, a život bogat i ugodan, poput Ukrajine i područjima oko Dunava, rusalke su smatrane veselim i raspjevanim. Međutim, u oštra i teška vremena, rusalke su smatrane zlobnima. Ta neugodna bića tada bi ispuzala iz vode usred noći kako bi opsjedala muškarce, koje bi potom odvukla u smrt, na dno rijeka ili jezera.

Za razliku od mitskih sirena, za rusalke se mislilo da imaju noge i da mogu hodati po kopnu. Otuda i priče o njihovom plesu i penjanju na drveće. Svake godine, početkom ljeta, oko prvog tjedna mjeseca lipnja, slavenski narodi slavili su tjedan rusalki. Tijekom tog perioda bilo je zabranjeno plivati u bilo kakvoj vodi, jer to je značilo sigurnu smrt.

Za rusalke se vjerovalo da izlaze na obalu kako bi plesale i penjale se po okolnom drveću, a potom bi uvečer u kolu ponovno plesale na mjesečini. Svaki prolaznik koji bi imao nesreću svjedočiti nekom od ovih događaja, bio bi prisiljen plesati s njima sve dok ne umre od umora. Na kraju tjedna, gradovi i sela u blizini rijeka ili jezera održavali bi ceremonijalne pogrebe kako bi udovoljili rusalkama i vratili ih u vodu. Ove tradicije posebno su se održavale u Rusiji sve 1930-ih i represije od strane komunista.