Sedamdeset kilometara sjeverno od Münchena nalazi se pivovara koja već gotovo 1.000 godina proizvodi vlastito pivo prema tradiciji koja je uspostavljena još nekoliko stoljeća prije toga.
Samostan Weihenstephan u današnjem gradu Freisingu izgrađen je još 725. godine od strane sv. Korbiniana i njegovih 12 pratitelja. Do 768. godine u samostanu se počeo uzgajati hmelj, a lokalni farmeri bili su dužni davati deset posto zarade od uzgoja hmelja na samostanskoj zemlji.
Već 955. godine samostan je porušen nakon što su Mađari poharali to područje, no redovnici su ubrzo obnovili zdanje.
Godine 1040. započela je službena proizvodnja piva u samostanu kad je Abbot Arnold dobio dozvolu od grada Freising za proizvodnju i prodaju piva.U svojih prvih 400 godina postojanja, samostan Weihenstephan četiri puta je u potpunosti srušen i spaljen, proživio je tri epidemije kuge, te jednom bio pogođen razornim potresom. Svo to vrijeme bio je metom pljačkaških pohoda Šveđana, Francuza i Austrijanaca. No unatoč tome, uporni redovnici stalno su nanovo obnavljali samostan, te proizvodili i prodavali pivo.
Godine 1516., bavarski vojvoda Wilhelm IV. uveo je bavarski Zakon o čistoći piva – Reinheitsgebot. Zakon je uvjetovao da se samo ječam, hmelj i voda smiju koristiti za izradu piva, a kasnije je na tu listu dodan i kvasac. Zakon je također definirao cijene piva, limitirao zaradu gostionica, a nečisto pripremanje piva rezultiralo bi konfiskacijom.
Posebna je zanimljivost da je Reinheitsgebot kao zakon na snazi i dan danas. Moderni pivari lobirali su za promjenu restrikcija kako bi se mogli natjecati s uvoznim pivom koje je često obogaćeno raznim okusima. Revidirana verzija zakona usvojena je 1993. godine, te omogućuje korištenje šireg spektra žitarica.
Krajem devetnaestog stoljeća u Weihenstephanu je oformljena škola za agrikulturu, a 1919. godine ista je unaprijeđena u status Fakulteta za agrikulturu i pivarstvo, koji je povezao svoj rad s Tehničkim fakultetom u Münchenu 1930. godine. Danas je Weihenstephan dio minhenškog Fakulteta za pivarstvo, najprestižnijeg u cijelom svijetu.
Weihenstephan godišnje proizvede oko 23 milijuna litara piva. Pšenično pivo sačinjava 88 posto njihove ukupne proizvodnje. U ponudi imaju dvanaestak različitih vrsta piva, uključujući tamno pivo, pilsner, lager i bezalkoholno pivo.Bavarska regija poznata je po mnoštvu pivovara i tisućljetnoj tradiciji pivarstva, stoga nije čudno da neke od susjednih pivovara osporavaju da je pivovara u Weihenstephanu najstarija. Obližnja pivovara Hofbrauhaus u Freisingu započela je proizvodnju početkom dvanaestog stoljeća, a nekih 90 kilometara sjevernije nalazi se pivovara Weltenburg, također samostanska pivovara za koju neki smatraju da je nastarija, a započela je proizvodnju 1050. godine.
Samostan Weihenstephan u današnjem gradu Freisingu izgrađen je još 725. godine od strane sv. Korbiniana i njegovih 12 pratitelja. Do 768. godine u samostanu se počeo uzgajati hmelj, a lokalni farmeri bili su dužni davati deset posto zarade od uzgoja hmelja na samostanskoj zemlji.
Već 955. godine samostan je porušen nakon što su Mađari poharali to područje, no redovnici su ubrzo obnovili zdanje.
Godine 1040. započela je službena proizvodnja piva u samostanu kad je Abbot Arnold dobio dozvolu od grada Freising za proizvodnju i prodaju piva.U svojih prvih 400 godina postojanja, samostan Weihenstephan četiri puta je u potpunosti srušen i spaljen, proživio je tri epidemije kuge, te jednom bio pogođen razornim potresom. Svo to vrijeme bio je metom pljačkaških pohoda Šveđana, Francuza i Austrijanaca. No unatoč tome, uporni redovnici stalno su nanovo obnavljali samostan, te proizvodili i prodavali pivo.
Godine 1516., bavarski vojvoda Wilhelm IV. uveo je bavarski Zakon o čistoći piva – Reinheitsgebot. Zakon je uvjetovao da se samo ječam, hmelj i voda smiju koristiti za izradu piva, a kasnije je na tu listu dodan i kvasac. Zakon je također definirao cijene piva, limitirao zaradu gostionica, a nečisto pripremanje piva rezultiralo bi konfiskacijom.
Posebna je zanimljivost da je Reinheitsgebot kao zakon na snazi i dan danas. Moderni pivari lobirali su za promjenu restrikcija kako bi se mogli natjecati s uvoznim pivom koje je često obogaćeno raznim okusima. Revidirana verzija zakona usvojena je 1993. godine, te omogućuje korištenje šireg spektra žitarica.
Krajem devetnaestog stoljeća u Weihenstephanu je oformljena škola za agrikulturu, a 1919. godine ista je unaprijeđena u status Fakulteta za agrikulturu i pivarstvo, koji je povezao svoj rad s Tehničkim fakultetom u Münchenu 1930. godine. Danas je Weihenstephan dio minhenškog Fakulteta za pivarstvo, najprestižnijeg u cijelom svijetu.
Weihenstephan godišnje proizvede oko 23 milijuna litara piva. Pšenično pivo sačinjava 88 posto njihove ukupne proizvodnje. U ponudi imaju dvanaestak različitih vrsta piva, uključujući tamno pivo, pilsner, lager i bezalkoholno pivo.Bavarska regija poznata je po mnoštvu pivovara i tisućljetnoj tradiciji pivarstva, stoga nije čudno da neke od susjednih pivovara osporavaju da je pivovara u Weihenstephanu najstarija. Obližnja pivovara Hofbrauhaus u Freisingu započela je proizvodnju početkom dvanaestog stoljeća, a nekih 90 kilometara sjevernije nalazi se pivovara Weltenburg, također samostanska pivovara za koju neki smatraju da je nastarija, a započela je proizvodnju 1050. godine.