Engleski kralj Henrik VIII.
Porez na bradu vuče svoje korijene iz 16. stoljeća u Engleskoj. Kralj Henrik VIII., koji je i sam nosio bradu, uveo je 1535. godine „porez na bradu“ u svojem kraljevstvu.
Iznos poreza ovisio je o društvenom statusu pojedinca; čim viši status je osoba imala, plaćala je veći porez, čime je brada zapravo postala statusni simbol.
Nakon što je porez na bradu ukinut, njegova kćerka, kraljica Elizabeta I. ponovno je uvela porez, te se plaćao porez na svaku bradu koja je bila duža od dva tjedna rasta.
Ruski car Petar I. Veliki
U Rusiji, car Petar I. Veliki, u nastojanju moderniziranja ruskog društva, uveo je porez za sve muškarce koji su nosili bradu ili brkove.
Visina poreza također je ovisila o statusu osobe. Predstavnici sudova, vojske ili vlasti morali su plaćati 60 rubalja godišnje, bogati trgovci plaćali su 100 rubalja godišnje, dok je ostatak trgovaca i građanstva plaćao 60 rubalja na godinu. Seljaci su bili oslobođeni poreza.
Svaki muškarac koji bi platio porez dobio bi posebnu kovanicu kojom je dokazivao da je njegov porez plaćen. Ta kovanica je bila od srebra ili bakra, sa prikazom ruskog orla na jednoj strani, dok je na drugoj strani bio prikaz donjeg dijela lica sa nosom, ustima, brkovima i bradom.
Ruska kovanica iz 1705., kojom se dokazivalo da je njezin vlasnik platio porez na bradu
Oni koji su odbijali platiti porez na bradu bili bi kažnjeni tako što bi ih se javno obrijalo. Porez na bradu ukinut je 1772. godine.