Operacija Vegetarijanac: Britanci planirali ubiti milijune Nijemaca bacajući spore antraksa na njihove pašnjake
Tijekom Drugog svjetskog rata, sve strane razmatrale su provođenje raznih operacija koje bi rezultirale velikim brojem žrtava suparnika. Neke od njih su i provedene, demonstrirajući užase rata. Godine 1942., Britanci su započeli s planiranjem Operacije Vegetarijanac, koja bi rezultirala milijunima mrtvih Nijemaca te prouzročila razarajuću glad i kontaminirala veliko područje Europe. Ipak, tijek rata zaustavio je izvođenje same operacije, no već tijekom priprema došlo je do ozbiljnih problema.
U proljeće 1942., kada je veliki dio Europe već bio pod kontrolom Trećeg Reicha, Britanci su strahovali kako bi Njemačka mogla izvršiti invaziju na britansko otočje. U to vrijeme, biološko naoružanje smatralo se jednim od najjačih aduta kojim bi se nekoga prisililo na predaju.
Zbog sve žešćeg napredovanja njemačke vojske, Britanci su započeli sa razvojem vlastitog biološkog oružja, koje je za cilj imalo uništiti njemačku naciju, gospodarstvo i okrenuti rat u njihovu korist.
Premjer Winston Churchill, koji će krajem rata biti zaslužan za stvarni holokaust u Dresdenu i drugim njemačkim gradovima, zaposlio je dr. Paula Fildesa, direktora odjela biologije u tajnom vojnom pogonu Porton Down. Fildes je trebao pronaći način iskorištenja nekog od bioloških agensa kako bi zaustavio njemački ratni stroj.
Fildes je ubrzo došao na ideju bacanja stočne hrane kontaminirane bakterijom Bacillus anthracis,koja uzrokuje antraks, na njemačke pašnjake. Popularno zvani „stočni kolači“, prema Fildesovom mišljenju, gotovo trenutno bi izbrisali opskrbu mesom i posljedično uzrokovali enormnu brojku mrtvih uz katastrofičnu kontaminiranost tla sporama antraksa.
Britanska vojska prihvatila je plan i tajno započela proizvodnju pet milijuna kontaminiranih „stočnih kolača“ koji su trebali biti bačeni na Njemačku pomoću specijalno uređenih 12 bombardera.
U zimu 1942. i proljeće 1943., Britanci su odlučili testirati svoje novo oružje na otoku Gruinard u Škotskoj, koji je bio u privatnom vlasništvu. Vlada je preuzela vlast nad otokom i obećala vlasnicima da će ga moći ponovno kupiti po cijeni od 500 funti nakon što testiranje bude završeno.
Na otok je dovedeno krdo ovaca, a mala eksplozivna naprava postavljena je pored „stočnih kolača“ kontaminiranih bakterijom. Pritom je korištena velika količina spora zbog čijeg su raspršivanja ovce uginule u nekoliko dana. Međutim, istraživači koji su provodili testiranje ubrzo su shvatili da je mala eksplozija kontaminirala čitavi otok koji je potom stavljen u karantenu na neodređeno vrijeme.
Testiranje je zamalo dovelo do katastrofe Britanaca koju su namijenili Nijemcima. Kontaminirane lešine ovaca su zakopane, ali jedna od njih završila je nekako u moru i otplutala do škotske obale. Jedan nesretni pas pojeo je dio te lešine i prenio smrtonosnu bolest na nekoliko drugih pasa, koji su potom bolest proširili među stokom i lokalnim kućnim ljubimcima.
U konačnici je oko stotinu lokalnih životinja umrlo od antraksa, dok su vlasti uspjele staviti područje u karantenu prije nego li se zlokobna bakterija proširila na ljude. Vlasti su stanovnicima nadoknadili štetu, ali je istina dugo ostala skrivena, sve do sredine 1980-ih, kada su dokumenti o incidentu pušteni u javnost, pa su i spomenuti stanovnici konačno saznali što i tko im je pobio stoku.
Debakl na otoku Gruinard nije spriječio Britance da nastave s Operacijom Vegetarijanac. Do projeća 1944. pet milijuna „stočnih kolača“ bilo je spremno za izbacivanje na Njemačku. Posebno preuređeni bombarderi čekali su samo Churchillovu zapovjed, koja srećom nikada nije došla budući da su Saveznici uspjeli nadjačati Nijemce i natjerati ih na povlačenje.
Pet milijuna kontaminiranih „stočnih kolača“ konačno je završilo u spalionici. Međutim, otok Gruinard ni danas se ne smatra pogodnim za život ljudi.