Tijekom Prvog svjetskog rata, vojnici svih zaraćenih strana koristili su puške dizajnirane za precizno pucanje na daljinu. Njemačka je imala Mauser, Francuska Lebel, Velika Britanija Lee-Einfeld, Rusija Mosin-Nagant, a SAD Springfield pušku. To su bila standardna oružja koja su adekvatno ispunjavala zadaću za koju su bila stvorena.
No već pred kraj rata postalo je jasno da se većina sukoba pješačkih jedinica odvija na udaljenostima manjima od nekoliko stotina metara, što je bilo neprikladno za oružje dizajnirano za veće udaljenosti. To je ponajprije bilo jasno Nijemcima, čiji su inženjeri dvadesetih godina prošlog stoljeća zaključili da bi puno korisnije bilo imati na raspolaganju oružje koje umjesto dalekometne preciznosti, prioritet stavlja na lako prijenosno oružje visokog intenziteta paljbe.
Do kraja tridesetih godina, njemačka vojna industrija uspjela je razviti kratki kalibar 7,92 mm. Novo oružje, opremljeno spremnikom sa 7,92 mm municijom, dizajnirao je Louis Schmeisser, te je dobilo naziv Maschinenkarabiner 42(H), koji je kasnije promijenio ime u Maschinenpistole 43 (MP 43). Prvotna testiranja pokazala su se kao izniman uspjeh, a kako je u to vrijeme bijesnio Drugi svjetski rat, te posebno teške borbe na istočnom bojištu, njemačka vojska je počela opremati svoje jedinice s ovim revolucionarnim oružjem koje se i u ratnim uvjetima pokazalo uspješnim. Zbog promidžbenih razloga, oružje je ponovno promijenilo naziv u Sturmgewehr 44 (StG 44), odakle je i proizašao naziv za ovu vrstu oružja – jurišna puška.
Luftwaffe je pak dobio svoju varijantu jurišne puške. Padobranci i specijalne postrojbe njemačkog zrakoplovstva počeli su se opremati inovativnim i posebno naprednim modelom pod nazivom Fallschirmjägergewehr 42 (FG 42), koji je bio svojevrstan hibrid puške i lagane strojnice, s plinskom komorom, dvonošcem i bočno postavljenim spremnikom. FG 42 je po mišljenju mnogih stručnjaka možda najnaprednija jurišna puška Drugog svjetskog rata.
FG 42 je bio poprilično efikasan, iako je imao svoje razvojne boljke, no zbog svoje sofisticiranosti i skupoće izrade nije mogao biti proizveden u velikim količinama u tako kratko vrijeme. Unatoč tome, njegov dizajn utjecao je na proizvodnju mnogih oružja nakon završetka rata.
Samo 7.000 primjeraka FG 42 proizvedeno je do kraja rata. S druge strane, StG 44 proizveden je u nekoliko desetaka tisuća primjeraka, te se pokazao kao iznimno efikasno oružje.
Samo jedan pogled na StG 44 dovoljan je da se shvati kako je ovo oružje preteča svih modernih jurišnih pušaka. Legendarni ruski AK-47 (kalašnjikov) je, jednostavno rečeno, masovno proizvedena kopija Sturmgewher 44. Njemački dizajneri htjeli su stvorili oružje koje najbolje kombinira kvalitete tradicionalne puške i lagane strojnice.
Lagane strojnice su naširoko korištene u Drugom svjetskom ratu, i njihova uloga bila je upućivanje velikog broja metaka prema neprijatelju, zadatak koji su odlično obavljale. Međutim, ta oružja koristila su municiju za pištolje (zato su Nijemci svoje modele i nazivali Maschinenpistole), te su bila ograničena glede dometa i preciznosti. Jurišna puška trebala je riješiti taj problem.
Uvođenje jurišne puške promijenilo je način ratovanja pješaštva. Jedinice se više nisu morale oslanjati na potporu teških strojnica. Mogle su se opremiti s dovoljno spremnika i same napasti, bez da se oslanjaju na potporu.
U to vrijeme stvoreno je još nekoliko inovacija, poput infracrvenog ciljnika (nazvanog Vampir) koji se mogao namontirati na pušku, no čini se da nije bio često korišten. Prema saznanjima povjesničara oružja, vojni inženjeri eksperimentirali su i sa zakrivljenim cijevima koje bi omogućavale vojniku da puca iza ugla zgrade iz sigurnog zaklona. Taj izum u to vrijeme nije bio usavršen, te se nije koristio u borbi.
Ono što je sigurno, Sturmgewehr 44 je jedno od najutjecajnijih oružja proizvedenih tijekom Drugog svjetskog rata. Kao što je već rečeno, to je bio model na kojem su se kasnije temeljile ruske puške AK-47 i SKS.
Zapadne zemlje su bile nešto sporije u prihvaćanju ideje o jurišnoj pušci. Odgovor možda leži u tradicionalnom konzervativizmu američke i britanske vojske.
Amerikanci su tek šezdesetih godina prošlog stoljeća, naročito u Vijetnamskom ratu, počeli masovno koristiti jurišne puške, kao što je bio poznati M16 sa svojim 5,56 mm streljivom, čitavih dvadesetak godina nakon što su Nijemci proizveli Sturmgewehr 44.