Neke stvari ostaju u sjećanju i kad se pravila promijene.
Svijet Formule 1 naočigled se mijenja iz godine u godinu. Pravila se prilagođavaju novim bolidima, a vozači su obilaženje doveli do točke gdje se pitamo može li uopće biti tehnički savršenije? Kroz povijest ovog motosporta tri su događaja obilježila buduće utrke i promijenile doživljaj fanova.
4. kolovoza 1957.
Još dok su bolidi Formule 1 zahtijevali pravo umijeće kontroliranja poput kakve neukrotive zvijeri, Juan Manuel Fangio u svom je Maseratiju već radio čuda. Na utrci za Veliku Nagradu Njemačke, Fangio je odnio pobjedu na 28,26 kilometara dugoj stazi. Krenuo je s čeone pozicije, smislio dobru strategiju za štednju goriva i guma pa je prvu izmjenu odradio tek na 13. od 22 kruga.
Tek tada, s 48 sekundi zaostatka nije bilo druge - Fangio je morao srušiti rekord staze pa onda svoj rekord i tako nekoliko puta kako bi vratio prednost. Ova velika utrka Fangiu je bila zadnja pobjeda u svijetu Formule 1.
Nikada u životu nisam vozio toliko brzo i mislim da nikada u životu više ni neću moći.
1. kolovoza - 12. rujna 1976.
Sezona koja je ostala zauvijek zapamćena po nesreći Niki Laude, pravim fanovima Formule 1 još je poznatija po njegovom povratku. Prije utrke za Veliku Nagradu Njemačke, Niki je zbog izuzetno zahtjevne staze u kombinaciji s lošim vremenskim uvjetima nagovarao ostale vozače na otkazivanje utrke. Kako se većina nije slagala s Laudom, tako je i odluka ipak pala na održavanje utrke 1. kolovoza 1976. U drugom je krugu Niki Lauda nastradao te je pritom ostao zarobljen u zapaljenom bolidu.
Odustajanje je nešto što Lauda ne radi.
Ali onda!!! Onda se odlučio vratiti i to samo šest tjedana nakon nesreće. Na utrci za Veliku Nagradu Italije 12. rujna 1976. Niki Lauda dodao je svijetu Formule 1 novu dimenziju. Iako je rekao da se svakom sekundom vožnje osjećao prestrašeno, utrku je završio četvrti, a onda već godinu kasnije i osvojio naslov.
30. kolovoza 1992.
Sunčani petak 30. kolovoza 1992. na utrci za Veliku Nagradu Belgije na stazi Spa-Francorchamps ostao je zapamćen po velikom prijateljstvu. Nakon nesreće Erika Comasa na stazi, nekoliko vozača prošlo je pored karamboliranog bolida, ali je Ayrton Senna bio je prvi koji se zaustavio. Prilazeći mjestu nesreće prvo je usporio, a kada je vidio nepomično tijelo prijatelja ugasio je motor i izašao iz bolida te potrčao prema Comasu. Kako bi spriječio eksploziju prvo je ugasio motor, a onda primio glavu unesrećenog Erika i držao ju u pravilnom položaju dok nije stigla medicinska pomoć.
Ne sjećam se ničega, ali sam vidio snimke. Senna je jedini stao. Otkopčao je sigurnosni pojas, ugasio svoj motor i trčao prema meni dok su drugi vozili pored njega. Tad je ugasio i moj motor - već u tom trenutku mi je spasio život.
