Vlad III. Dracula, što doista znamo i koja je prava istina o toj, jednoj od najpoznatijih ličnosti srednjovjekovne Europe? Iako je najviše ljudi za naziv Drakula čulo zahvaljujući fiktivnoj priči o vampiru iz Transilvanije, Vlad Dracula je doista bio stvarna povjesna ličnost doista zapanjujućeg životnog puta.
Prema dostupnim podacima, Vlad III. Dracula, ili Vlad Tepeš, rođen je 1431. godine na području današnje Transilvanije u Rumunjskoj. No, unatoč tome, te suprotno od popularnog vjerovanja, Vlad u stvarnosti nije imao gotovo nikakve veze sa Transilvanijom. Vlad je, kao i njegov otac, bio vladar Vlaške, a ne Transilvanije.
Njegov otac, Vlad II. Dracul, posjedovao je imanje u Sighişoari, u Transilvaniji, međutim nije sigurno jeli Vlad III. rođen tamo ili u Trgovišću, koje je bilo stolno mjesto vladavine njegovog oca u Vlaškoj.
1431. godine, mađarski kralj Sigismund, uključio je Vlada II. u viteški red pod nazivom Red Zmaja. Upravo to je Vladu II. donijelo novo prezime „Dracul“, što je stara rumunjska riječ za zmaja. Njegov stariji sin, Vlad III. tako je dobio naziv „sin zmaja“, što se na starom rumunjskom jeziku izgovara Drăculea, a odatle i naziv Dracula, odnosno Drakula.
Red zmaja imao je jednu svrhu, borbu protiv Turaka i poraz Otomanskog carstva. Smještena između kršćanske Europe i muslimanskih područja tadašnjeg Otomanskog carstva, Vlaška je bila često poprište krvavih bitaka između osmanlijskih osvajača i kršćanskih snaga.
Kad je 1442. godine Vlad II. pozvan na diplomatski sastanak i pregovore sa sultanom Muradom II., on je sa sobom poveo i svoje mlade sinove, Vlada III. i Radua. No sastanak je zapravo bila zamka, sva trojica su zarobljeni i postali su turski taoci. Otac, Vlad II. je ubrzo pušten pod uvjetom da djecu ostavi u turskom zatočeništvu.
Sultan je držao njegove sinove u zatočeništvu kao garanciju da će se njihov otac, Vlad II., ispravno ponijeti u ratu između Otomanskog carstva i Mađarske. S obzirom na okolnosti, iako su se nalazili u zatočeništvu, prema njima se dobro odnosilo. Kako su godine prolazile, Vlad III. razvio je netrpeljivost prema Osmanlijama upravo zbog zatočeništva, dok se njegov mlađi brat Radu prilagodio i čak poturčio, te postao osmanski vazal.
Vlad III. kao vlaški princ
Dok su se Vlad III. i Radu nalazili u zatočeništvu, njihov otac borio se da ostane na vlasti u Vlaškoj, no tu bitku je s vremenom izgubio. 1447. godine, Vlad II. je svrgnut sa vlasti, te ubijen, zaslugom lokalnih feudalaca koji su ga izdali. Pritom je ubijen i njegov najstariji sin Mircea. Novi gospodar Vlaške postao je Vladislav II.
Utvrda u Trgovišću, tadašnjem glavnom gradu Vlaške, gdje je Vlad III. stolovao
Već 1448. godine Vlad III. Dracula krenuo je u pokušaj svrgavanja Vladislava sa vlasti, uz pomoć otomanskih guvernera iz gradova sjeverne Bugarske. Vlad je iskoristio odsutsvo Vladislava i preuzeo vlast, koja je bila kratkog vijeka. Već dva mjeseca kasnije Vladislav je uz pomoć mađarskog guvernera Hunyadia ponovno preuzeo vlast.
Nema puno podataka o Vladu III. u razdoblju između 1448. i 1456. godine. Vlad je ponovno postao bitna figura nakon pada Carigrada 1453. godine. Nakon tog trenutka, Osmanlije su bile u poziciji napasti cijelu Europu. Vlad III., koji je već zacementirao svoj animozitet prema Otomanskom carstvu, proglašen je 1456. godine vojvodom Vlaške. Jedna od prvih odluka kao novog vladara Vlaške bila je naredba prestanka plaćanja nameta Otomanskom carstvu – mjere koja je do tada garantirala mir između Vlaške i Osmanlija.
Vlad III. Nabijač
Kako bi konsolidirao svoju vlast, Vlad je morao riješiti stalne sukobe među vlaškim plemićima. Prema legendi, Vlad je pozvao stotine lokalnih plemića na proslavu, od kojih su mnogi sudjelovali u izdaji njegovog oca. Znajući da će plemići htjeti svrgnuti ga s vlasti, Vlad je naredio da se svi gosti pobiju i tijela nabiju na kolac.
Vlad III. smatra se rumunjskim nacionalnim herojem
To je samo jedan od događaja koji je Vladu nadjenuo ime Vlad Nabijač (Vlad Tepeš – Tepeš na rumunjskom znači „nabijač“).
Vladu se pripisuje mnogo okrutnosti prema svojim neprijateljima. 1456. godine, skupina otomanskih dužnosnika došlo je u diplomatski posjet. Navodno su isti odbili skinuti svoje turbane kad ih je Vlad primio, te je naredio da im se turbani čavlima zabiju u glavu, kako bi im ostalima na glavama zauvijek.
Nakon što je turski vojskovođa Mehmet II., onaj isti koji je osvojio Carigrad, napao Vlašku, došao je skroz do Trgovišća te ga pronašao napuštenog. No ispred samog grada Mehmet II. naišao je na, prema nekim navodima, 20.000 leševa turskih vojnika nabijenih na kolac, što je navodno prestravilo Mehmeta koji je naredio svojoj vojsci da odustanu od osvajanja.
Još je mnogo priča o Vladovoj okrutnosti, većina ih je ovjekovječena u tiskovinama iz tog doba, posebno u Njemačkoj gdje su priče o njemu postale vrlo raširene i popularne. Unatoč tome što je on doista bio okrutan vladar, istinitost većine tih priča nije potvrđena, te je moguće da se dijelom radilo i o propagandi protiv Vlada od strane mnogih europskih vladara koji ga nisu voljeli.
S druge strane, Vlad III. je u Rumunjskoj, pa i nekim drugim dijelovima Europe, smatran nacionalnim herojem, upravo zbog svojih borbi protiv otomanske okupacije. Vlad III. ujedno je glasio i kao iznimno pravedan vladar, unatoč svojoj okrutnosti. Također se protivio i velikom utjecaju crkvenih vlasti, čime je stekao dosta neprijatelja i u tim krugovima.
Mehmet II., otomanski sultan
Vlad III. poznat je po brojnim vojnim sukobima sa Osmanlijama, te po teškim gubicima koje je nanosio svojim neprijateljima, kao rijetko koji vojskovođa u to vrijeme. Sprovodio je česte gerilske napade, te se koristio izrazitom okrutnošću prema neprijatelju, sa ciljem ostvarivanja demoralizirajućeg psihološkog učinka na neprijateljske trupe.
U kolovozu 1462. godine, Vlad III. je uslijed ponovnog napada otomanskih jedinica koje je predvodio Mehmet II., natjeran u izgnanstvo u Mađarsku.
Vladov mlađi brat Radu, koji se u potpunosti priklonio Osmanlijama, postavljen je za novog vladara Vlaške. Radu je umro 1475. godine. Već iduće godine nakon Raduove smrti, Vlad je po posljednji put krenuo preuzeti vlast u Vlaškoj, u čemu je i uspio uz pomoć moldavijskog vojvode Stjepana III. Velikog.
No, njegova ponovna vladavina nije bila dugog vijeka. Kasnije te iste godine, Vlad je ponovno krenuo u borbu protiv otomanskih jedinica, te je zajedno sa skupinom vjernih podanika upao u zasjedu, gdje je i poginuo.
