1. Dobivanje vize

Ilustracija: Aljona Repkina

 

Neki turisti su toliko nervozni da njihovi problemi počinju čak i prije nego što stignu u Rusiju. Alice iz Italije i njezini prijatelji u Sankt Peterburg su doputovali iz Helsinkija trajektom, tako da nisu trebali vizu. No, predstavnik trajektne kompanije preporučio im je da imaju boravišnu dozvolu kako bi izbjegli probleme. Grupa je završila u hostelu kojeg su pronašli na web-stranici za smještaj Airbnb. Nadali su se da će s drugim putnicima boraviti neprijavljeni u nekom neslužbenom smještaju, ali shvatili su da to nije najmudrije.

Kako izbjeći probleme: Podnesite zahtjev za vizu putem pouzdane agencije, kao što su vizni centar ili poznata turistička agencija. Na ovaj način izbjeći ćete neugodnosti.

2. Prelazak granice

Ilustracija: Aljona Repkina

 

Imate vizu. Što dalje? Pred oči vam dolazi slika neljubaznih carinika. Viktor iz Slovačke prisjeća se da su službenici na ruskoj granici bili vrlo strogi.

"Mnogo su temeljitije provjeravali naše dokumente prilikom ulaska i izlaska iz zemlje nego što sam to doživio igdje drugdje."

Nakon detaljne provjere dokumenata, Viktor i njegovi prijatelji uspješno su prešli granicu bez problema.

Kako izbjeći probleme: Provjerite unaprijed sva carinska pravila i držite ih se. Ako je sve u redu s vašom vizom, ne biste trebali brinuti.

3. (Ne)gostoljubivost

Ilustracija: Aljona Repkina

 

Jedna od bojazni koje muče turiste je ta da ćete se odmah nakon što ste prešli granicu morati nositi s negostoljubivim domaćinima.

Sarah iz Irske otkrila je da u Moskvi vrijedi upravo suprotno. Prisjeća se: "Jedan mi je čovjek čak nosio torbu dok sam pokušavala pronaći hostel."

Čak i oni koji se nisu baš znali služiti engleskim bili su ljubazni, prisjeća se.

Giseop iz Južne Koreje ne zna otkud je došao njegov strah, ali priznaje da je Ruse smatrao „hladnima, grubima i rasistima.“ On osobno nije iskusio rasizam, ali općenito je dobio dojam da Rusi nisu voljni pomoći strancima. Jednom je prilikom došao u banku kako bi koristio bankomat i zatražio je pomoć. Pitao je govori li netko engleski, a odgovor je bio "ne".

"Ali, obzirom da sam tamo stajao pokušavajući komunicirati s njima preko Google prevoditelja, ostavljajući jasan dojam da nigdje ne idem dok ne dobijem odgovor, konačno su rekli da zapravo imaju jednu osobu koja govori engleski", kaže on.

Kako izbjeći probleme: Dobri ljudi su posvuda. Vrlo je vjerojatno da će dobiti potrebnu pomoć, ako ste strpljivi i smiješite se.

4. Sigurnost

Ilustracija: Aljona Repkina

 

Prije svog prvog putovanja u Sankt Peterburg, Agnese iz Italije čula je puno o ruskoj vlasti i tome da „sve provjeravaju.“

"To zapravo možete osjetiti čim stignete. Svi su jako ozbiljni i znate da ne smijete učiniti ništa krivo."

Ipak, Agnese nije imala problema.

Kada je Birgitta iz Estonije boravila u Moskvi, u centru grada bili su nemiri. Nije se bojala, ali joj je bilo neobično što su vrata automobila uvijek morala biti zaključana kao stvar predostrožnosti. Viktor iz Slovačke brinuo je da će ga opljačkati na ulici, no, međutim, kaže da je na kraju sve bilo u redu.

Kako izbjeći probleme: Provjerite sigurnosne savjete unaprijed i pokušajte ne privlačiti pažnju na sebe.

5. Jezična barijera

Ilustracija: Aljona Repkina

 

Na kraju moramo spomenuti i strah turista da nitko u Rusiji ne govori strane jezike. Kad je Viktor pronašao svoj smještaj, ispostavilo se da recepcioner govori tečni engleski.

"On je, koliko se sjećam, bio jedini čovjek kojeg smo susreli da je govorio engleski", kaže Viktor.

Viktor i njegovi prijatelji zatim su otišli u Burger King, misleći da osoblje takve velike franšize govori engleski. Kad su dečki rekli "Hello", osoblje je otišlo po čovjeka koji je natucao engleski. Ono što je Viktora iznenadilo je to da ga ljudi nisu niti pokušali razumijeti.

"Jedna riječ na engleskom jeziku, i svi su počeli nešto mrmljati i izbjegavati nas poput kuge", kaže Viktor. Srećom, njegov je materinji jezik slavenski pa su se u većini slučajeva on i njegovi prijatelji nekako snašli.

Što se tiče Birgitte, bilo je u potpunosti nemoguće koristiti engleski u manjim gradovima poput Jaroslavlja. "Sjećam se da mi je u muzejima bilo jako naporno jer je sve bilo na ruskom," prisjeća se. U Moskvi je otkrila da je ponegdje moguće komunicirati na engleskom jeziku pa su se putnici snalazili.

Kako izbjeći probleme: Preuzmite aplikacije s frazama i naučiti čitati ćirilicu.

Rusija je ogromna zemlja i, ako se odlučite za putovanje automobilom, velike udaljenosti između naselja mogle bi vam oduzeti previše vremena, a oni koji su navikli na život u gusto naseljenim područjima mogli bi se unervoziti. Ali to nije jedini razlog protiv.

Kvaliteta cesta nije najbolja, a u nekim regijama bi vas mogla frapirati. Ako govorimo o kvaliteti autocesta, ona je ipak na razini.

Najbolje ceste su M4 "Don" od Moskve do Novosibirska; i dijelovi M11 od Moskve do Sankt-Peterburga (cesta nije završena). Brzina na autocestama je od 110 - 130 kilometara na sat, a kada prolazi kroz urbane sredine - 50 km na sat; izvan gradova limit je 90 km na sat; a na nekim autocestama obilježenim zelenim i do 110 km na sat.

U udaljenim područjima, pretežno u azijskom dijelu zemlje, nema puno benzinskih crpki, pa planirajte unaprijed gdje ćete napuniti gorivo. Na nekim cestama istočno od Urala možete voziti satima prije nego vidite bilo kakav znak civilizacije.

Jedna ugodna stvar je cijena benzina. Prosječna cijena litre benzina ove godine je bila 39,87 rubalja (0,5 eura).

Poznate u Euripi rent-a-car tvrtke rade i u Rusiji: Avis, Hertz, Europcar itd. Cijena za automobil klase "ekonom" je 1500 rubalja na dan (22 eura), a nešto skupljih automobila 2500-3500 rubalja na dan (36-51 eura). Naravno, morate imati 2-3-godišnje iskustvo vozača i međunarodnu vozačku dozvolu ako putujete kao turist.

Neponovljiv doživljaj na putovanju po Rusiji mogli bi biti vlakovi na dalekim relacijama. Ako imate slobodan tjedan, savjetujemo vam Transsibirsku željeznicu od Moskve do Vladivostoka. Vidjet ćete veliki dio zemlje i različite klimatske zone sjedeći u udobnom vagonu, pijuckajući čaj iz čuvene ruske visoke čaše s mjedenim držačem.

Druga prednost vlaka je mogućnost da se upoznate s ljudima s kojima možda nikada ne biste stupili u kontakt. Putovanje vlakom znači zaspati uz zvuk okretanja kotača, dijeliti hranu s nepoznatim ljudima i mnogo "priča iz vlaka". To je sigurno jedan od načina da upoznate i razumijete Ruse!

Na putovanju preko cijele zemlje ima puno stanica, vlak se negdje zadržava i do sat vremena. Možete prošetati oko stanice, kupiti domaće pite i lokalne voćke od baka koje trguju na peronu (otvorite četvoro očiju i uvjerite se da kupujete zdravu hranu).

Vagoni su različitih klasa i različitog komfora. Pored poznatog kupea postoji i ruski vagon njemačkog naziva "plackarta", koji se razlikuje samo po tome što ne postoje vrata kojima bi se kupe zatvorio, ali zato ima mjesta za spavanje na dva kata duž cijelog hodnika - ukupno oko 50 mjesta u vagonu. Daleka putovanja "plackarta" vagonom mogu biti naporna, pa vam ne savjetujemo da kupujete takvu kartu za putovanje koje traje duže od jednog dana.

O Transsibirskoj željeznici možete saznati više na ovoj web-stranici. Napominjemo da je putovanje vlakom u Rusiji udobno, a željeznička mreža je razgranata. Naručiti karte možete na web-stranici Ruskih željeznica www.rzd.ru, koja ima i verziju na engleskom jeziku.

Putovanja zrakoplovom nisu jeftina. Dok povratna karta do Irkutska (pored Bajkala) košta oko 20 000 rubalja (290 eura), karta za najjeftinije direktne letove počinje od 25 000 rubalja (366 eura). Najveći ruski avioprijevoznici su Aeroflot (www.aeroflot.com); Siberia airlines (www.s7.ru); UTair (www.utair.ru); i Ural Airlines (www.uralairlines.com).

Postoje, naravno, i takozvane "low cost" kompanije, poput Pobede, i druge mogućnosti, ali prije nego naručite kartu izračunajte pažljivo sve troškove kako biste izbjegli neugodno iznenađenje na aerodromu.

Do turističke vize za Rusiju hrvatski državljani mogu doći preko viznog centra koji se nalazi u Zagrebu. Detaljne informacije nalaze se na stranici viznog centra, a sam postupak traje u prosjeku pet radnih dana.

 Legion Media

Glavno pitanje je kako dobiti turistički vaučer i potvrdu o prijemu stranog turista, jer to obavezno morate imati kako bi ste dobili vizu, a te dokumente daju samo oni hoteli i hosteli koji imaju akreditaciju federalne službe za migracije i ministarstva vanjskih poslova Ruske Federacije. Drugi način je da se obratite u agenciju koja će vam pomoći rezervirati mjesta u takvim hotelima. Kada dobijete vizu možete poništiti rezervaciju i odsjesti u nekom drugom hotelu. Ipak, imajte na umu da centar za izdavanje viza ponekad provjerava jeste li zaista odsjeli u hotelu koji vam je izdao taj vaučer. Prema tome, bolje je ne riskirati, no treba naglasiti da to veći problem predstavlja hotelu ili drugom turističkom smještaju, koji izdaje vaučer.

Potraga za smještajem se u Rusiji ne razlikuje puno od iste takve potrage u bilo kojoj europskoj zemlji. U Rusiji se također koriste Booking.com i Airbnb, a postoji i "couchsurfing". Budite oprezni prilikom izbora četvrti (centar grada je uvijek najbolja opcija) i previše jeftinih hostela, jer u njima često odsjedaju gastarbajteri i higijena nije uvijek na visokoj razini.

 U Rusiji su platni sustavi Visa i MasterCard dosta rasprostranjeni, ali nisu svuda prisutni. Duboko u ruskoj provinciji će vam sigurno trebati gotovina, ako ništa drugo bar za vožnju u gradskom prijevozu. S druge strane, nema potrebe nositi sa sobom niti previše gotovine. Ne pokazujte svima koliko ste bogati.

 Kako razgovarati s mještanima?

To je najteže. Ogromna većina građana Rusije ne zna engleski. Situacija je nešto bolja u velikim gradovima poput Moskve i Sankt-Peterburga, ali nemojte računati na to da ćete imati sreće, nego ipak naučite ili zapišite najpotrebnije fraze na ruskom. S interneta možete preuzeti besplatne aplikacije za učenje ruskog jezika na početnoj razini, na primjer Duolingo ili Memrise.

Čak i ako vas Rus ne razumije, on će vam najvjerojatnije pokušati objasniti gestikuliranjem. A možda će početi govoriti na ruskom tri puta glasnije. U tom slučaju znajte da on ne viče zato što se ljuti na vas, nego iz nekog razloga misli da ćete ga tako bolje razumjeti. 

U Rusiji je sigurnost na visokoj razini, ukoliko sami ne tražite "avanture". Najvažnije je ispoštovati nekoliko jednostavnih pravila: ne šetajte pustom ulicom negdje na periferiji, ne držite novčanik i telefon u zadnjem džepu i ne odvajajte se od torbe. I u ruskim gradovima ima lopova, ali ne više nego u Rimu, Parizu ili Barceloni.

Može se dogoditi da vas zaustavi policija radi rutinske provjere dokumenata. Svesrdno vam preporučujemo da uvijek nosite bar kopiju vaše putovnice. 

Sada u Rusiji postoji čak i specijalna "turistička policija". Tim se policajcima uvijek možete obratiti. Oni govore strane jezike (svakako govore bar engleski) i mogu vam biti od velike koristi. Ako ništa drugo, pomoći će vam stići na vaše odredište.

Zavisi u koje doba godine putujete i na koju stranu. Sigurno je jedno: u centralnoj Rusiji (na primjer, u Moskvi i Sankt-Peterburgu) nije tako hladno kao što mislite. Zimi je u tim gradovima temperatura slična kao u zemljama Istočne Europe, a ljeto je u Rusiji gotovo uvijek vruće (u pojedinim južnim regijama temperatura se ponekad penje i do 45 stupnjeva Celzijusa).

U Rusiji na federalnoj razini ne postoji zabrana nošenja hidžaba, ali su Rusi većinom pravoslavni kršćani, tako da muslimansko odijelo privlači pažnju (izuzev u muslimanskim regijama kao što su Čečenija, Dagestan i Kabardino-Balkarija). Privlači pažnju čak i policije, koja se brine o sigurnosti.

Ako planirate posjetiti manastire i crkve (u Rusiji ima puno lijepih hramova), ponesite maramu, jer je posvuda taj običaj na snazi.

Vrlo jednostavno: na vrijeme skinite na svoj mobilni telefon nekoliko korisnih aplikacija.

– Yandex.Maps, detaljne karte gradova Rusije. Na njima je prikazano gdje možete prigristi ili ručati, gdje otići u kupovinu, gdje vam je najbliža stanica metroa, itd. Radi i offline (podržava ruski, engleski, ukrajinski i turski jezik).

– 2GIS, sličan servis (dostupan je na ruskom, engleskom, talijanskom, češkom i španjolskom) koji ima mogućnost offline pregleda, odnosno skidanja karata kompletnih gradova. 

Da, u Rusiji postoji car sharing i servisi za iznajmljivanje automobila. Samo trebate imati vozačku dozvolu, putovnicu i kreditnu karticu. Ovdje nudimo poveznice koji vam mogu biti od koristi ukoliko želite iznajmiti automobil u Rusiji:

Sixt, Europcar, Avis, Rentalcars, Delimobil, BelkaCar, Yandex.Carsharing

Velika većina gradova ima autobuse i tramvaje, a osim toga i "maršrutke" (minibus u kojem putnik unaprijed govori vozaču na kojoj stanici izlazi).

Možete u online sustavu pratiti sve što se događa s gradskim prijevozom pomoću aplikacije Yandex.Transport.

Što se tiče taksija, u pojedinim gradovima funkcioniraju aplikacije Uber, Yandex Taxi, Gett Taxi i City Mobil (sve imaju verziju na engleskom). U ostalim slučajevima možete zaustaviti žuti taksi na ulici tako što ćete podići palac u zrak (s tim taksistima se možete i cijenkati).

U cjelini gledano, Rusija nije skupa zemlja. Najskuplja stavka u troškovima je let avionom, pogotovo zato što je zemlja toliko velika. Letovi između vrlo udaljenih gradova su skupi. Na primjer, ako putujete u Irkutsk (pored Bajkalskog jezera), van sezone najniža cijena leta iz Moskve je 25.000 rubalja (430 dolara). Možete, doduše, putovati vlakom ili automobilom – te varijante također imaju svoje prednosti i nedostatke.

Prosječna cijena "običnog" ručka u moskovskim restoranima je 1.569 rubalja (160 kuna), a u Sankt-Peterburgu je 1.105 rubalja (111 kuna). U svim ostalim gradovima je još niža.

Ulaznice za najpoznatije ruske muzeje su jeftinije nego za muzeje u Francuskoj, Italiji ili Velikoj Britaniji. Osim toga, uvijek postoji način za proputovati Rusiju za male novce.

Petar Veliki je vladao od 1682. do 1721. godine i prvi je ponio titulu cara Rusije, a bio je čuven po svojoj ljubavi prema neobičnim stvarima. Njegovu zbirku čudnih i jedinstvenih predmeta, poznatu kao Kunstkamera, činili su primjerci raznih minerala, ali i fetusi i tijela djece rođene s deformitetima. Kolekcija i danas postoji u Sankt-Peterburgu. U vrijeme Petrove vladavine europski vladari su znali da je moćnog ruskog cara najlakše odobrovoljiti ako mu se pokloni neki neobičan poklon, dostojan njegove zbirke.

Zato je pruski kralj Frederick William I. došao na ideju da Petru Velikom ponudi izradu raskošne odaje kako bi zadobio njegovu naklonost. Ruskom caru je 1716. godine predstavio salu koju su projektirali i ukrasili zlatom i jantarom najbolji pruski barokni kipari i arhitekti. To je bila čuvena Jantarna soba, kasnije nazvana i Osmo svjetsko čudo zahvaljujući svojoj velikoj ljepoti.

Nasljednici Petra Velikog preuredili su i značajno proširili ovu odaju. Smatrali su je najboljim dokazom svojih vladarskih uspjeha. Do kraja 18. stoljeća sala je postala još ljepša i prostirala se na gotovo 100 četvornih metara, a na njezino ukrašavanje utrošeno je šest tona jantara, zlatnih listića i poludragog kamenja. Među povjesničarima i draguljarima još traju rasprave o približnoj vrijednosti Jantarne sobe. Procjene se kreću od 142 milijuna do 500 milijuna dolara.

Katarina Velika, ruska carica od 1762. do 1796. godine, sobu je smjestila u svoju ljetnu rezidenciju, Katarinin dvorac u Carskom Selu (danas je to grad Puškin, smješten 30 kilometara južno od Sankt-Peterburga). I u narednom periodu velika pažnja je pridavana održavanju ovog jedinstvenog umjetničkog djela, a soba nije premještana iz Katarininog dvorca sve do 1941. godine. Ironija sudbine je činjenica da je baš te godine bila planirana velika rekonstrukcija sale, ali nije urađena zbog rata.

Jantarna soba, Katarinin dvorac, Puškin (nekad Carsko Selo) pokraj Sankt-Peterburga / Getty Images

Drugi svjetski rat počeo je u lipnju 1941. godine. Sovjetska država našla se u vrlo teškoj situaciji, naročito u prvih nekoliko mjeseci rata. Njemačka vojska je okupirala Puškin u rujnu. Do tada su brojne postavke sovjetskih muzeja i vrijedni predmeti već bili prebačeni u Sibir. Jantarna soba je ostala na svom mjestu, jer ju je bilo vrlo teško demontirati i transportirati.

U vrijeme Hitlerove vlasti mnoga su umjetnička djela nastala u prošlim stoljećima, među njima i Jantarna soba, u Njemačkoj smatrana vlasništvom njemačkog naroda od kojeg su na razne načine oduzeta. Zato su nacisti proglasili da Jantarna soba pripada Njemačkoj, demontirali je i prenijeli u Königsberg, današnji ruski grad Kalinjingrad, smješten 1088 kilometara istočno od Moskve.

Prema Alfredu Rohdeu, njemačkom povjesničaru umjetnosti koji je bio zadužen za zbirku u Königsberškom dvorcu od 1926. do 1945. godine, Nijemci su dobro vodili brigu o Jantarnoj sobi. Rohde je tvrdio da je ona ostala neoštećena čak i nakon bombardiranja Königsberga 1944. godine, kada je veći dio stare gradske jezgre izgorio, jer je bila rastavljena na dijelove i čuvana u podrumu dvorca. Sovjetske jedinice zauzele su Königsberg u travnju 1945. godine, ali nisu naišle ni na jedan trag koji bi vodio do sobe ili nekog njezinog dijela. Jantarna soba je nestala.

Katarinin dvorac u Puškinu oštetili su njemački osvajači, 1945. / Boris Kudojarov / RIA Novosti

Postoji više teorija o tome gdje je završila Jantarna soba. Najjednostavnija među njima temelji se na pretpostavci da Rohde nije govorio istinu i da je ona u potpunosti uništena tijekom žestokih borbi za Königsberg. Druga teorija tvrdi da je odaja ostala zakopana negdje u podzemnim hodnicima ispod Königsberškog dvorca kojeg su sovjetske vlasti srušile 1969. godine. Stručnjaci vjeruju da je u tom slučaju soba svakako uništena, jer jantar zahtjeva određenu temperaturu i okruženje da bi ostao besprijekoran, pa je, u slučaju da je zakopan, propao.

Ostale pretpostavke ostavljaju više nade avanturistima koji se još uvijek nadaju da bi mogli pronaći Jantarnu sobu. Oni vjeruju da je sala rastavljena na dijelove i prenesena u Njemačku kada su nacisti shvatili da im je poraz neizbježan. Ruski povjesničar Andrej Pržezdomski smatra da se ovo umjetničko djelo nalazi izvan Kalinjingrada, u do sada neotkrivenim bunkerima njemačke tajne službe. Neki drugi istraživači pretpostavljaju da je soba u tajnosti prebačena u Južnu Ameriku zajedno s nekoliko nacističkih vođa koji su tamo pobjegli poslije 1945. godine.

Svakako je najneobičnija teorija po kojoj Nijemci zapravo nisu zaplijenili Jantarnu sobu - bar ne onu pravu. Naime, Fjodor Morozov, poznavatelj povijesti Puškina, tvrdi da su sovjetski restauratori kopirali ukrase odaje i njima zamijenili originale prije nego što je prava Jantarna soba prenesena na tajnu lokaciju uoči izbijanja rata. Morozov je uvjeren da su sovjetske vlasti dijelove odaje poslali Armandu Hammeru, američkom poduzetniku i prijatelju SSSR-a, u znak zahvalnosti za njegovu pomoć sovjetskoj državi u okviru programa realiziranog po američkom "Zakonu o zajmu i najmu" (Lend-Lease).

Kopija vjerna originalu

Barun Eduard von Falz-Fein, poduzetnik iz Lihtenštajna rođen u Ruskom Carstvu, proveo je 30 godina tragajući za Jantarnom sobom. 2004. godine je izjavio da originalna sala vjerojatno nikad neće biti pronađena, ali da nova nimalo ne zaostaje po ljepoti. "Staru Jantarnu sobu vidio sam kada sam imao pet godina, a sada sam vidio i novu. Nova je još ljepša", rekao je fon Falz-Fein za magazin Argumenti i fakti. Entuzijasti mogu nastaviti potragu za originalnom Jantarnom sobom, ali je mnogo lakše otići do Puškina i uživati u izvanrednoj rekonstrukciji čuvene sale.Neki dijelovi Jantarne sobe ipak su vraćeni u Rusiju, ali tek mnogo godina nakon okončanja Drugog svjetskog rata. Njemačka je 2000. godine vratila dva predmeta koja potječu iz čuvene sale, jedan firentinski mozaik i jedan komad namještaja od jantara. Međutim, sve više se čini da nikad neće biti pronađen ostatak umjetničkih djela iz Jantarne sobe. Zato su ruski znanstvenici i kipari još prije nekoliko desetljeća otpočeli rekonstrukciju izgubljenog remek-djela. Radovi su počeli 1981. godine i u njima su sudjelovali i njemački majstori, a trajali su više od 20 godina, dok su ukupni troškovi dosegnuli 11,35 milijuna dolara. Restaurirana Jantarna soba otvorena je 2003. godine u Katarininom dvorca u Puškinu.