Kod planiranja putovanja za ovo ljeto planirali smo sve i svašta i na kraju je pravagnula Španjolska sa putovanjem kroz Francusku.
A kada pomislimo na Francusku većini nas je prvo na umu putovanje u Pariz.
U želji da se odmaknem od klasičnog, nama već viđenog predloženo mi je da posjetim najveći utvrđeni grad u Europi – Carcassonne.
Prva pomisao bila je: a gdje je to?
Što se tamo uopće ima za vidjeti?
I onda mi bljesnu Katari i da to je to..
No većina je vjerovatno čuli za društvenu igru Carcassonne?!
Možda ste ju čak i igrali!
A da li ste znali da je inspiracija za stvaranje ove odlične i zanimljive igre bio danas najveći utvrđeni europski grad? Nisam ni ja !
Stoga je posjet Carcassonneu zapravo kao putovanje vremeplovom u prošlost.
(o čemu ću poslije više na https://dnevniksaputovanja.blogspot.hr/2017/08/barcelona.html)
i posjet Carcassoneu.
To je svakako mjesto koje će odmah probuditi dijete u vama.
Rijetko tko neće odmah poželjeti kupiti drveni mač ili čak repliku metalnog u nekoj od mnogobrojnih suvenirnica, navući teški željezni viteški oklop i zamisliti se u ulozi srednjovjekovnog viteza,Templara,Ivanovca vama na odabir,a koji na viteškom turniru brani čast ljepe gospe Carcas.
Oni malo mrgudniji, podno Tornja inkvizicije (u kojemu je danas Musee de la Torture) prisjetit će se mračnijih trenutaka Europe i mračnoga nam Srednjeg vijeka,kao i priče o navodnoj herezi Katara,njihovim savršenima i bijegu sa blagom svih blaga,knjiga Sveta krv,sveti gral to pobliže opisuje.
A nepopravljivi romantičari u vama će, pak, sjesti u kočiju i provesti se na 40 tak minuta između dvostrukih zidina ovoga utvrđenog dvorca.
Ili jednostavno možete sjesti na terasu na nekom od šarmantnih trgova,a ima ih onako srednjevjekovnih te naručiti pravu francusku juhu od luka ili naprosto uživati u čaši fantastičnog lokalnog vina uz camembert.Što nikako da mi uspije.
Sam dvorac i utvrda su smješteni na strateškom mjestu na putu od Toulousea prema Sredozemnom moru, pa tako Carcassonne ima dugu i bogatu povijest.
Po narodnoj predaji, po završetku opsade grada jedna je dvorkinja (francuski: châtelain) po imenu Carcas to objavila radosnom zvonjavom zvona (francuski, "Carcas sona") – što je ovjekovječeno neo-gotičkom skulpturom gospe od Carcasna na stupu u blizini vrata Narbonne.
U vrijeme Julija Cezara bio je važan rimski grad, neko vrijeme njime su vladali i Vizigoti, a kratko vrijeme bio je čak i u rukama Saracena, dok ih nije potjerao Franački kralj Pipin Mali.
Najpoznatija priča je svakako iz početka 13. stoljeća o Katarima (Katari (od starogrčkog καθαροί - čist, odnosno od grada Albija, u Francuskoj) bili su vjerski pokret s dualističkim kršćanskim i gnostičkim i heretičnim elementima. Širio se Europom izmedu 11. i 14. stoljeća. Pokretu su se pridružile i osobe iz dijelova današnje Italije, Njemačke, Francuske i Španjolske. U nekim mjestima su bili nazvani kao bougres (Bugari), što ukazuje na bogumilske elemente njihovog pokreta.) koji su protjerani u Albigenškom križarskom ratu a je bio fatalan udarac za Katare, od kojega se nikada nisu oporavili.A glavnina udara je bila baš u Carcassonneu.)
Podsjetimo se na kratko Albigenški križarski rat, je bio dvadesetogodišnji rat (1209.-1229.), kojim je papa Inocent III. objavio križarski rat 1209. protiv krivovjernih katara koji su živjeli u okolici grada Albija na jugu Francuske. Rat su kakarterizirale iznimno brutalne i krvave metode, čak i za standarde tog vremena. To je također utjecalo da se promjeni ravnoteža sila između južne i sjeverne Francuske, i pomjeri prema sjeveru, situacija koja je i danas aktualna. Stvaranje srednjovjekovne inkvizicije bio je direktni rezultat rata.
Nakon protjerivanja i istrebljenja Katara grad je ujedinjen s Francuskom.
U to vrijeme Carcassonne postaje francuska pogranična utvrda prema kraljevini Aragon i započinje izgradnja njegovih, nama danas prepoznatljivih, dvostrukih zidina.
Zbog pobune protiv kralja Luja IX. iz grada je 1262. godine protjerano mnoštvo stanovnika kojima je dopuštena izgradnja novog naselja s druge strane rijeke, gdje danas i počiva novi grad Carcassonne.
Unutar zidina, nalazi se prekrasan dvorac obitelji Trecavel iz 12. stoljeća. Sve do 18. stoljeća, kada je predviđeno njegovo rušenje, dvorac je bio neosvojiva vojna tvrđava, ali zahvaljujući tadašnjoj vlasti i tadašnjem gradonačelniku, rušenje utvrde je spriječeno te je započela obnova.No o tome ću poslije.
Na gradskim zidinama vrlo je lako uočljiva razlika gradnje u dva perioda. Srednjovjekovni dio građen je od crvene cigle, dok je drugi dio iz doba Rimskog carstva.
Jedan od tornjeva i danas je poznat kao Toranj inkvizicije jer je poslužio katoličkoj inkviziciji.
Utvrdbene zidine grada Carcassonea su otprilike četvrtastog oblika, dugog oko 525 metara i širokog oko 250 m. Zatvaraju ga dvostruke srednjovjekovne zidine od kojih su unutarnje duge oko 1245 m s 29 okruglih tornjeva, a vanjske duge 1320 m s 18 tornjeva. Unutrašnje zidine su izgrađene na temeljima vizigotskih i rimskih zidina koje je proširio kralj Luj IX. i njegovi nasljednici. Okrugli tornjevi imaju četvrtaste osnove, nadsvođene prostorije, uske otvore za boj i mjesto za katapulte na krovu. Unutar zidina nalazi se dvorac obitelji Trecavel iz 12. stoljeća. Iako su ga u 12. stoljeću zvali palačom, a ne utvrdom, kasnijom izgradnjom francuskih kraljeva (trostruke južne zidine, istočno i sjeverno od dvorca, te 6 okruglih tornjeva koji okružuju obrambeni kanal) više liči na utvrdu. Vanjske zidine je izgradio Luj IX. 1240ih i nemaju unutarnjih zidina kako bi u slučaju da ih neprijatelj zauzme bili otvoreni napadu s unutarnjih zidina.
Šiljaste krovove tornjeva prekrivene slatinom dodao je Viollet-le-Duc u 19. stoljeću o uzoru na dvorce iz Loire koji su građeni u renesansi.
Također zahvaljujići i gradonačelniku Jean-Piere Cross Meirevillu i književniku Prospiere Merimeu njeno je rušenje spriječeno i otpočela je obnova utvrde. Radovi su otpočeli 1853. godine po kako napisah nacrtima Viollet-le-Duca, koje je nakon njegove smrti 1879. godine, dovršio Paul Bosnilvald.
Danas su obnovljene gradske zidine svjedoci tisućljetne vojne arhitekture i 2,500 godina povijesti.
Zahvaljujući njima bajkovita utvrda s dvostrukim prstenom bedema i sa 53 tornjeva danas je savršeno konzervirana i očuvana.
Lokalna turistička zajednica tijekom cijele godine organizira razne festivale pa ne čudi što je Carcassonne, po statistici nakon Eiffelovog tornja, druga najposjećenija znamenitost u Francuskoj. Nama je bio najljepši tijekom podneva kada smo ga i posjetili, dok smo prolazili njegovim uskim uličicama mimoilazeći se sa turistima.
Svakako treba napomenuti da se od sredine lipnja pa sve do sredine kolovoza svake godine u Carcassonneu održava veličanstven festival (Carcassonne Festival), koji je zadnjih godina postao glavni kulturni događaj u cijeloj južnoj Francuskoj! Puna se dva mjeseca u gradu izmjenjuju razni koncerti popularnih i manje popularnih izvođača, kao i brojna druga kulturna i zabavna zbivanja. Koncerti se izvode na raznim mjestima u gradu, a većina ih je besplatna!
Ulaz u utvrdu je slobodan, plaćaju se ulaznice samo za muzeje i dvorac.Napomenuo bih da je kao i u cijeloj Francuskoj ulaz za mlade iz EU a do 21 godinu besplatan.
Carcassonne posjeti godišnje oko tri milijuna turista, stekli smo dojam da je naročito omiljen među Amerikancima i Rusima pa se pripremite na gužve posebice na redove na ulasku u dvorac i prekrasnu gotičku katedralu.
Cijene u većini restorana unutar zidina su umjerene pa za petnesetak eura po osobi možete pojesti ručak ili večeru u tri slijeda s obaveznom čašom crnog vina vina lokalnih vinogorja.
Jedna od zanimljiosti je što su dijelovi ovog prekrasnog grada poslužili 1991. godine kao scena na snimanju filma "Robin Hood, princ lopova", set za Everything I Do I Do it For You,Bryana Adamsa i Sound tracka iz istoimenog filma.
Labyrinth (2012), Les visiteurs (1993),
The Bride (1985),The Sucker (1965),Wild Life (2014)Destiny (1997).
Svakako za razgledavanje treba izdvojiti više od 3 sata i provesti bar dva dana u ovom predivnom gradu i utvrdi koja ulaskom preko glavnih vrata utvrde zvanih Narbonne nas vraća u jedan zanimljiv i bajkovit srednjevjekovni svijet u koji je lako ući a sigurno je još teže izaći.
