Gradnja katedrale Notre-Dame de Parizu započinje 1163. godine za vrijeme biskupa Mauricea de Sullyja,dok je kamen temeljac položio papa Aleksandar III. Dovršena je tek 1345. godine kao prvo remek-djelo gotičke umjetnosti. Postavlja se pitanje zašto je prva gotička katedrala sagrađena u Saint-Denisu, a ne direktno u glavnom gradu Parizu. Pri tome treba znati da se Pariz tek u drugoj polovici 12. stoljeća nametnuo kao glavni grad, dok je u prvoj polovici Saint-Denis bio značajniji. Tek kad se utjecaj vlasti dinastije Capet znatno proširio, koncentrirala se moć u Parizu.
Legenda kaže da je u 12. stoljeću pariški biskup imao viziju o najljepšoj katedrali, koju je tad i nacrtao u blatu gradilišta budućeg hrama, na mjestu srušene stare crkve. Sredinom 13. stoljeća izgrađeni su tornjevi visoki 69 metara, dok je cijela katedrala dovršena sredinom 14. stoljeća.
Tokom povijesti proživjela je mnoge nedaće, od kojih su najgore bile tijekom pobune Hugenota i Francuske revolucije, kad je dijelom bila uništena i opljačkana.
U 19. stoljeću počela je restauracija i obnova, najviše zahvaljujući Victoru Hugou i njegovom poznatom romanu 'Zvonar crkve Notre Dame', kojim je želio podići svijest o gradskoj kulturnoj baštini.
Na krajnjim zidovima transepta nalaze se dvije prekrasne rozete u carskoj boji purpura.
Nakon toga su Merovinzi koji su vladali Galijom od 500. – 751., izgradili katedralu St-Etienne.
Pored svjetski poznatog djela, katedrala je postala poznata po svojoj fascinantnoj i zanimljivoj fasadi sa simpatičnom rozetom i galerijom sačinjenom od potpornih stupova sa strane koji drže kor.
Ističe se simetričnošću i uravnoteženošću arhitektonskih elemenata. Njezina prostranost, savršena uravnoteženost pročelja, elegancija njenih kontrafora, savršenstvo vitraža, potpuno opravdavaju njezin status "najpopularnije" crkve u Francuskoj. Katedrala je petobrodna, duga je 130 m široka 48, a visoka 36 m. Osnova je zbijena. Dvostruki deambulatorij hora nadovezuje se neposredno na bočne brodove, a kratki transept jedva prelazi širinu fasade i daje crkvi oblik latinskog križa. Sistem potpornih stubova i lukova koji okružuju cijelu građevinu nose glavni dio težine konstrukcije. Potporni lukovi i stubovi raspoređeni su u više redove u vidu kaskada. Zapadno pročelje katedrale primjer je neponovljive elegancije gotike. Pročelje uokviruju dva zarubljena tornja. Strelasti završeci uobičajeni u gotici, nisu nikad bili izvedeni, tako da su kule prekrivene terasastim krovovima. Potporni stupci pojačavaju uglove kula i dijele pročelje na tri glavna dijela. Rješenje je trokatno. Na zapadnom pročelju skulptura je teško oštećena za vrijeme francuske revolucije. Gotički je vertikalizam unutrašnjeg prostora kao i veliki prozori u prozorskom zidu, kao i lakoća i vitkost oblika.
Legenda kaže da je u 12. stoljeću pariški biskup imao viziju o najljepšoj katedrali, koju je tad i nacrtao u blatu gradilišta budućeg hrama, na mjestu srušene stare crkve. Sredinom 13. stoljeća izgrađeni su tornjevi visoki 69 metara, dok je cijela katedrala dovršena sredinom 14. stoljeća.
Tokom povijesti proživjela je mnoge nedaće, od kojih su najgore bile tijekom pobune Hugenota i Francuske revolucije, kad je dijelom bila uništena i opljačkana.
U 19. stoljeću počela je restauracija i obnova, najviše zahvaljujući Victoru Hugou i njegovom poznatom romanu 'Zvonar crkve Notre Dame', kojim je želio podići svijest o gradskoj kulturnoj baštini.
Na krajnjim zidovima transepta nalaze se dvije prekrasne rozete u carskoj boji purpura.
Tijekom 19. stoljeća katedrala je prošla cjelokupnu restauraciju, djelomično kako napisah zbog djela “Zvonar crkve Notre-Dame”, a djelomično zbog ponovnog zanimanja Parižana za gotičku arhitekturu.
Viollet-le-Duc, čuveni arhitekt, dao si je truda i dodao još i zvonik te groteskne likove koje možete vidjeti samo ako se usudite penjati na 387 stepenica. Dok štetate oko katedrale svakako ne propustite priliku vidjeti Crypte Archaeologique te Kilometre Zero. Sve zapravo na malom trgu ispred katedrale. Prvi kilometar je označen a Arheološka kripta ima ulaz prema dolje jer se nalazi na razini ispod zemlje.
No vratimo se katedrali.U samoj crkvi postoji 5 zvona od kojih je Emmanuel, najveće zvono koje teži oko 13 tona smješteno u Južnom tornju dok su četri manja smještena u Sjevernom tornju.
Notre-Dame dokaz je još jednog remek djela iz vremena gotike, a mjesto na kojem se nalazi područje je vjerskog štovanja još iz doba Rimljana kada je izgrađen Jupiterov hram.
Viollet-le-Duc, čuveni arhitekt, dao si je truda i dodao još i zvonik te groteskne likove koje možete vidjeti samo ako se usudite penjati na 387 stepenica. Dok štetate oko katedrale svakako ne propustite priliku vidjeti Crypte Archaeologique te Kilometre Zero. Sve zapravo na malom trgu ispred katedrale. Prvi kilometar je označen a Arheološka kripta ima ulaz prema dolje jer se nalazi na razini ispod zemlje.
Inače kao i svi drugi gradovi tako i Pariz ima Kilometre Zero koja je polazna točka na temelju koje se na francuskim autocestama mjere sve udaljenosti od Pariza.
Notre-Dame dokaz je još jednog remek djela iz vremena gotike, a mjesto na kojem se nalazi područje je vjerskog štovanja još iz doba Rimljana kada je izgrađen Jupiterov hram.
Nakon toga su Merovinzi koji su vladali Galijom od 500. – 751., izgradili katedralu St-Etienne.
Pored svjetski poznatog djela, katedrala je postala poznata po svojoj fascinantnoj i zanimljivoj fasadi sa simpatičnom rozetom i galerijom sačinjenom od potpornih stupova sa strane koji drže kor.
Ističe se simetričnošću i uravnoteženošću arhitektonskih elemenata. Njezina prostranost, savršena uravnoteženost pročelja, elegancija njenih kontrafora, savršenstvo vitraža, potpuno opravdavaju njezin status "najpopularnije" crkve u Francuskoj. Katedrala je petobrodna, duga je 130 m široka 48, a visoka 36 m. Osnova je zbijena. Dvostruki deambulatorij hora nadovezuje se neposredno na bočne brodove, a kratki transept jedva prelazi širinu fasade i daje crkvi oblik latinskog križa. Sistem potpornih stubova i lukova koji okružuju cijelu građevinu nose glavni dio težine konstrukcije. Potporni lukovi i stubovi raspoređeni su u više redove u vidu kaskada. Zapadno pročelje katedrale primjer je neponovljive elegancije gotike. Pročelje uokviruju dva zarubljena tornja. Strelasti završeci uobičajeni u gotici, nisu nikad bili izvedeni, tako da su kule prekrivene terasastim krovovima. Potporni stupci pojačavaju uglove kula i dijele pročelje na tri glavna dijela. Rješenje je trokatno. Na zapadnom pročelju skulptura je teško oštećena za vrijeme francuske revolucije. Gotički je vertikalizam unutrašnjeg prostora kao i veliki prozori u prozorskom zidu, kao i lakoća i vitkost oblika.
Ulaz u katedralu sačinjavaju tri prekrasna ulaza: središnji portal na kojem se nalazi Posljednji sud, desni dio koji prikazuje Djevicu Mariju i Djetešce, zasigurno najljepša skulptura u katedrali i lijevi ulaz s Portalom Djevice na kojoj su smješteni horoskopski znakovi i krunidba Djevice Marije.
Katedrala je otvorena svaki dan od 8:00 do 18:45 sati, ulaz se ne naplaćuje, ali na tornjeve (ulaz s vanjske strane Sjevernog tornja) i u riznicu se naplaćuje. Cijene su 8 € za tornjeve i 4 € za riznicu, ali postoje popusti za mlade i za grupe. Najbliže postaje podzemne željeznice su Cité, Saint-Michel, Hôtel de Ville, Cluny - La Sorbonne ili Châtelet.
Katedrala je otvorena svaki dan od 8:00 do 18:45 sati, ulaz se ne naplaćuje, ali na tornjeve (ulaz s vanjske strane Sjevernog tornja) i u riznicu se naplaćuje. Cijene su 8 € za tornjeve i 4 € za riznicu, ali postoje popusti za mlade i za grupe. Najbliže postaje podzemne željeznice su Cité, Saint-Michel, Hôtel de Ville, Cluny - La Sorbonne ili Châtelet.
Svakako je za spomenuti da je zabranjeno – nositi šešir, jesti, koristiti tronožac, telefonirati.
Prije nego se uđe samu u katedralu, ljudi u dugom redu sve do kraja esplanade smjerno čekaju. Tišina, pazi na red čuvar na ulazu,zajedno sa policijom. Ali poštivanje pravila traje samo tada.
Čim uđu u zgradu ludi se uznemire, mračna unutarnjost Notre-Damea tada postaje poprilično bučna.
Tako recimo u uvodu brošure iz suvenirnice koja je desno od glavnog ulaza piše:
“Čovjek bi pomislio da je u holu neke željezničke stanice, kaže svećenik iz katedrale, koji je tu već tri godine. Ovo nisam vidio ni u jednoj drugoj katedrali na svijetu! I svakim danom je sve gore : prije su posjetitelji instinktivno snižavali ton ulazeći u katedralu. Danas većina njih nema pojma gdje se nalazi.” Konstatacija je ozbiljna, izrečena uz vidan zamor.
Tako recimo u uvodu brošure iz suvenirnice koja je desno od glavnog ulaza piše:
“Čovjek bi pomislio da je u holu neke željezničke stanice, kaže svećenik iz katedrale, koji je tu već tri godine. Ovo nisam vidio ni u jednoj drugoj katedrali na svijetu! I svakim danom je sve gore : prije su posjetitelji instinktivno snižavali ton ulazeći u katedralu. Danas većina njih nema pojma gdje se nalazi.” Konstatacija je ozbiljna, izrečena uz vidan zamor.
A i po našim iskustvima je upravo tako, prvi puta smo bili između Božića i Nove godine i to je bilo upravo kao na željezničkoj stanici samo se išlo od ulaza do izlaza.Sada smo u ljetnom terminu,gužve su manje ali opet je vidljivo da se samo dolazi da se eto dođe. A tome pridonosi i činjenica da danas, sa 13,6 milijuna posjetitelja godišnje.
Zbog svega toga Pariška Katedrala Notre-Dame ima sve više poteškoća zadržati svoj status nezaobilazne turističke etape i biskupijske crkve.
Ljeti su ograničeni na tri mise (8h, 12h i 18h15) i na službu večernice (17h45). Primjerice dok smo mi bili oko podneva posjetitelji su do pola ispunili prve klupe lađe. U vrijeme službe zbor i svećenstvo su zaštićeni drvenim barijerama i plavom trakom, ograničavajući pristup vjernicima.
Ljeti su ograničeni na tri mise (8h, 12h i 18h15) i na službu večernice (17h45). Primjerice dok smo mi bili oko podneva posjetitelji su do pola ispunili prve klupe lađe. U vrijeme službe zbor i svećenstvo su zaštićeni drvenim barijerama i plavom trakom, ograničavajući pristup vjernicima.
Ipak, teško je čuti celebranta od neprestalnog brujanja, fleševa fotoaparata kojih je koliko i treptaja kapcima, stalne navale u ambulatorij, i kamera kojima vitlaju.
Čitao sam nedavno i da je bilo prijedloga “Zatvoriti ambulatorij u vrijeme mise? Mislili smo već na to, kaže P. Gérard Pellettier, rektor katedrale. To smo već jedanput bili uradili, ali to danas više nije moguće”.a zbog gotovo 40 000 ljudi koji se ovdje gurkaju od otvorenja (oko 8h) do zatvaranja (18h45)”.
Čitao sam nedavno i da je bilo prijedloga “Zatvoriti ambulatorij u vrijeme mise? Mislili smo već na to, kaže P. Gérard Pellettier, rektor katedrale. To smo već jedanput bili uradili, ali to danas više nije moguće”.a zbog gotovo 40 000 ljudi koji se ovdje gurkaju od otvorenja (oko 8h) do zatvaranja (18h45)”.
Uzimajući u obzir posjetitelje koji su u isto vrijeme unutar katedrale, iz sigurnosnih razloga je potrebno da svi mogu pristupiti izlazu u slučaju opasnosti”, dodaje.A pošto od terorističkin napada su sigurnosne mjere podignute na maksimum.Što smo dakako i sami osjetili na samom ulazu u katedralu.
Za vrijeme posjeta Parizu,sam se mailao sa nekolicinom iz društva koje upravlja spomenicima Centru nacionalnih spomenika pa i sa Isabelle de Gourcuff, administratoricom posjeta u Centru nacionalnih spomenika, te mi je na jednan upit odgovorila kako misli da napredak tek treba ostvariti, i to sa ciljem da se poboljšanja prijema. “Problem sa katedralom Notre-Dame je u tome što su posjetitelji prepušteni sami sebi.“ Smatra da je šteta što ne postoji info pult na ulazu pred zgradom, gdje bi posjetitelji mogli biti usmjereni na ono što žele. Željela bi da se može unaprijed uspostaviti sustav organiziranih posjeta da bi se smanjilo čekanje u redu.
A kada smo došil zapravo smo shvatili da je to sve tako i točno.Kod prve posjete prije nekoiko godina smo primjerice Tresor Notre Dama naprosto promašili od silne gužve. Tako da je i više nego točno da su posjetitelji prepupušteni sami sebi. Mi smo se primjerice nakon nekoliko posjeta shvatili gdje je riznica katedrale jer od siline gužve i pokušaja kako napisah,održavanja mise ,teško se išta ozbiljno vidi.
Svakako je bez obzira na sve i više nego preporučljiva destinacija.
