Pinakoteka Vatikanskih Muzeja je smještena u sedamnaest manjih i većih dvorana.
Utemeljenje pinakoteke seže u doba pape Pia VI. koji je u Vatikan smjestio brojne slike. Najbolja su djela 1797.(prema Tolentinskome zaključku) otpremljena u Francusku,a 77 slika je ipak većeno 1816.godine. Izložbeni je prostor sagrađen 1932.godine prema nacrtu Luke Beltramija. Stara je zbirka proširena s 280 djela koja dolaze iz stare pinakoteke,180 iz spremišta,sakristije sv.Petra,vatikanskih dvorana,papinske palače u Castel Gandolfu te tapiserije.
Ovomu valja pridodati i djela ia 1960.godine koja pripadaju suvremenoj umjetnosti.
Prateći put hoda u prvim dvoranama pratimo bizantsku i ranu umjetnost,pri čemu je najstarije djelo Poslijednji sud iz XI.stoljeća pripisano benediktinskoj rimskoja školi. Slijede radovi Giotta i njegove škole,radovi obilježeni imenom Beata Angelica,a onda i djela vezana uz ime Melozzo i Palmezzano.
Tu je najpoznatija Melozzova slika koja prikazuje siksta IV. kako imenuje Bartola Sacchija prefektom Vatikanske biblioteke.
Dojmljivi su i ostaci(njih 14) freske koja je resila crkvu sv.Apostola.
Među ostacima je osam "anđela svirača",te još dvije skupine anđela i četiri glave apostola.
U petoj dvorani zastupljeni su slikari iz XV. stoljeća,a u slijedećoj su poliptihi iz istog razdoblja.
Slijedeća a zanimljiva je svakako salu pod brojem sedam u kojoj rese radovi Perugina i umbrijskih majstora XV.stoljeća,osobito Pinturicchija,a sve je to zapravo samo uvod ulaska u osmu dvoranu koju smo zapravo jako čekali a u kojoj su odmor za oči Raffaellova djela. Svakako je za naglasiti da se ovdje nalaze i deset tapiserija izrađenih prma njegovim nacrtima.
Tu su i najzanimljivija djela koja čuva Pinakoteka.
Prvo je Bogorodica iz Foligna,naslikana između 1512.i 1513.godine ,a kao zavijetni dar za Sigmunda Contija,tajnika pape Julija II.,kojega nije ranila bomba za vrijeme opsade Foligna.
Osim Bogorodice,naslikani su i sv.Franjo i sv.Ivan Krstitelj te još jedan svetac koji predstavlja darivatelja kako kleči. U sredini je prekrasni putto koji drži ploču,a u dnu je prikaz Foligna.
Slika je najprije bila u crkvi Ara coeli,a zatim u samostanu sv.Ane u folignu,da bih se 1816.godine vratila u Rim.
Najznametije djelo je svakako Preobražanje,naručeno 1517.godine,a naručitelj je bio Giulio de'Medici,kasnije nama poznatiji kao papa Klement VII.U donjem je djelu slika osala nedovršena,zbog Raffaellove smrti,a dovršio ju je Giulio Romano uz pomoć Gianfranca Pennija.
U gornjem sijelu svijetlost kao da Krista vuče u vebo,dok su oblaci nošeni olujom.
Na vrhu brda Tabor nalaze se apostoli :Petar,Jakov i Ivan zahvaćeni snažnim Kristovim svjetlom.
S lijeva su na koljenima sv.Lovro i Julijan,dok je na dnu brda još jedna skupina apostola te druga skupina oko opsjednutoga dječaka.
Slika je bila namjenjena katedrali u Narboni,čiji je nasloni kardinal bio de'Medici-papa Klement VII.
Istodobno je radio i Sebastiano del Piombo motiv Uskrsnuća koji je u katedralu došao umjesto ovga nedovršenog Raffaellovog djela.
Ovo je remek djelo postavljeno nad njegovo samrtničko uzglavlje. Nakon što je dovršeno smješteno je u crkvu S.Pietro in Montorio,te doživjelo sudbinu ostalih slika koje su odnesene u Francusku.
Treće u nizu ali ništa ne zanimljivo je Krunjenje Bl.Djevice Marije,što je zapravo prvi Raffaellov veći rad,izveden 1503.godine kada je bio još pod Peruginovim utjecajem sa samo dvadeset godina.
Slika je rađena za Magdalenu Oddi iz Perugije,a stajala je u crkvi sv.Franje u istome gradu.
Deveta dvorana čuva Leonardovo djelo Sv.Jeronim te različita djela XVI.stoljeća.
Leonardova znamenita freska je tek neka vrsta skice u smeđemu tonu i zadivljuje poznavanje anatomije i osjećajem izraza tjeskobna zanosa.
Zanimljivost je da je slika pripadala Angeliki Kauffmann,a zatm je bila izgubljena,da bih kasnije bila nađena u dva djela. Dio na kojemu se nalazi glava pronađena je kod nekog postolara,a drugi dio u jednom antikvarijatu.Kasnije spajanje je vidljivo i danas.
U istoj dvorani se nalazi i ulja koja je radio: Giovanni Bellini,Lorenzo di Credi,Sebastiano Mainardi i dr.
Deseta se dvorana može pohvaliti Tizianovim radovima,ali i ništa manje poznatim imenima: Paolo Veronese,Fra'Bartolomeo,Giulio Romano,Sebastiano del Piombo.
U jedanaestoj dvorani su djela Muziana i Baroccija.
U dvanaestoj su druga poznata slikarska imena Caravaggio ,Polaganje Krista u grob;Guercino-Magdalena,Margarita,Ivan Krstitelj;Reni Raspeće sv.Petra;Domenichino Pričest sv.Jeronima
U trinaestoj dvorani slikarski su radovi Maratte i Ribere.
U četrnajstoj sobi se polako osjeća odklon od do sada prisutnih sakralnih tema,sa osobito važnošću i vezanošću uz prirodu.
U petnaestoj dvorani su uglavnom portreti različitih autora (Tizian,Maratta,Moroni)
Zadnje dvije dvorane još su nesustavnije što se tiče autora.
Posjetitelji tako shvati da je u Pinakotekci zapravo najzastupljenije upravo razdoblje velikih talijanskih umjetnika od XIV.do XVI.stoljeća
Svakako poslije prolaska svih šesnaest dvorana Pinakoteke i većih djela Vatikanskih Muzeja,poprilično umornih lica nismo skrivali ni malo zadovoljstva no ni pomalo sad već tragove i prezasićenosti.
Treba samo dodati da se može još i posjetiti još neke djelove Vatikanskih Muzeja kao npr.Zbirka grčko-rimskih originala,Misijski muzej i Muzej papinskih kočija,no to je ipak dodatak koji uz ovakav obilazak Muzeja ipak traži povratak u Muzeje i novi posjet.
