Vatikanski muzeji
Svaki posjet muzeju više je od hodanja od izložaka do izložaka te je stoga potrebno sa sobom ponijeti određeno predznanje,upoznati se sa nastankom i razvojem muzeja, a Vatikanski su muzeji nešto posebno,ne samo zbog virijednosti koja je u njima pohranjena,već i zbog smještaja u Vatikanu i zbog stjecišta kršćanske i neokršćanske kulture osobito vezanoga uz papinstvo.Kao polazišna točka može poslužiti Trg sv.Petra.
Od XIV.stoljeća nadalje,ovo se mjesto označuje jednostavno kao trans Tiberium (s druge strane Tibera). Na kraju republikanske epohe, te u vrijeme Carstva, u ovome su se području nalazile tek vile za zabavu i odmor pojedinih povlaštenih građana rimske države.
Tako je primjerice majka cara Kaligule,Agripina(do 41.godine) izgradila sebi vrtove.
Slične samo još veće, posjedovala je obitelj Domicije, a u Neronovo vrijeme(54.-68.godine) izgrađeni su poznati Neronovi vrtovi. U njima je dovršen i stadion(latinski circus) koji je započeo graditi Kaligula a koji je tamo doveo i postavio obelisk dovučen iz Egipt, a sada se nalazi na Trgu sv.Petra.
Već je August ovdje uredio poseban stadion koji je služio za borbe brodova(naumahija).
Sam je Kaligula dao izgraditi i jedan hipodrom.
Među svim tim zabavama najokrutnije su bile Neronove koji je, među ostalima, ovdje razapinjao i spaljivao žive kršćane, kako to prikazuje i sam rimski pisac Tacit u svojim Analima( u XV.poglavlju,44). Među mučenicima je bio i sv.Petar, pokopan izvan kruga stadiona, čija je memoria, pogrebni spomenik, posvećena 324.godine u golemoj bazilici, u vrijeme pape Silvestera I.
Ipak, sam je car Konstantin važnost grada stavljao u sve veći zaborav, prebacujući glavni grad u Konstantinopol(Carigrad).
Nakon toga slijede invazije nerimskih naroda, a Rimljani su ih zvali "barbarima":Alarih i Goti (410 godine), Vandali(445 godine), Totila(545.-546.godine).
Grad se sve više sužavao dok se upravo oko vatikanske bazilike stvara nova četvrt,koje je bila mnogo puta pošteđena barbarske ruke. No ,i IX.stoljeću Saraceni su napali upravobazilike sv.Petra i sv.Pavla (846.pod papom Sergejem II.).
Tako je papa Lav IV. odlučio zatvoriti u jake zidine podrulje oko bazilike prema Anđeoskoj tvrđavi.
Tada je Vatikan dobio zidine i grad bi nazvan Leonovim gradom.
Prvo sjedište papa nije se, kako sam pisao nalazilo u Vatikanu, već na području rimske obitelji Laterani, a darovano crkvi.Crkva sv.Petra bila je zapravo grobljanska crkva,slična onoj sv.Pavla.
Papinski je problem bio više liturgijske naravi tj.pronaći smještaj pokraj bazilike, kada se sam papa ovdje nalazio radi liturgijskog slavlja.
Papa Simah I. gradi biskupsku rezidenciju jer je bio prisiljen napustiti Lateran zbog laurencijskog raskola(šizme) (501.-506.godine).
Godine 781. Karlo Veliki stvara za sebe razidenciju sjeverno od bazilike.Eugenije III. ovdje gradi nov palaču koju papa Inocent III. proširuje i osigurava.
Nikola III. pretvara Vatikan u stabilnu rezidenciju,stvarajući četverokutnu zgradu s tornjevima na uglovima oko dvorišta koje je nosilo ime (čudo!)-po papigi(Cortile del Papagallo).
Tako je sam Vatikan zadobio vojno obilježje skloništa papa u vrijeme izvanjskih napada.
Žalosno doba avignonskoga sužanjstva(1309.-1377.godine) i zapadni raskol(1378.-1417.godine) označavali su jednako tako i nesretno razdoblje za papinske zgrade.
Ponovno buđenje uslijedilo je u vrijeme papinstva Nikole V..Vatikan se tada vratio izvorištu i novoj interpretaciji tj.imenu Sjedište pape pri sv.Petru (apud sanctum Petrum).
Tako palača zadobiva obilježja graditeljstva rane renesanse.
Svaki posjet muzeju više je od hodanja od izložaka do izložaka te je stoga potrebno sa sobom ponijeti određeno predznanje,upoznati se sa nastankom i razvojem muzeja, a Vatikanski su muzeji nešto posebno,ne samo zbog virijednosti koja je u njima pohranjena,već i zbog smještaja u Vatikanu i zbog stjecišta kršćanske i neokršćanske kulture osobito vezanoga uz papinstvo.Kao polazišna točka može poslužiti Trg sv.Petra.
Od praktičnih uputa dobro je svakako znati da posjet ukupno traje bar tri sata(hodanja) te se u skladu sa time valja i pripremiti za posjet.
Također je poželjno provjeriti kojima danima je Muzej otvoren a sve prije posjeta,a u zadnje vrijeme je svakako preporuka kupiti ulaznicu on line za točno određen datum i vrijeme.
Recimo ako kupite ulaznicu za 10.00 h neće vas prije nikako pustiti.
Također nije preporučljivo u jednome danu planirati posjet bazilici sv.Petra i Muzejima,jer je to svakako prezahtjevno i teško ostvarivo,osim ako se radi o posjetu na brzinu, no tada to nema svoju čar.
Povijesni razvoj Vatikana
Prvotni razvoj grada Rima povezan je uz lijevu obalu Tibera,dok je desna obala svojim bočnim odvodnim rukavcima služila samo za riječni prijevoz i promet. Tko bih gledao desnu obalu ili preko nje prema zapadu,vidio bi poljane na kojima se pokazivala tek pokoja peć na glinu.
Ostatak je bio neobrađen teren pod nazivom ager vaticanus.Ime vatikanskog brežuljka je etrurskog porijekla i podrazumjevalo je puno puta i bražuljke Gianicolo i Monte Mario.
Samo bih ime prema Veronu,označavalo ime božanstava koje je čuvalo prve povike i glasove novorođenčadi(Vagitanus),ali je vjerojatnije da se etrušćansko mjesto zvalo Vaticum, a od toga je nastao pridjev vaticanus.
Također je poželjno provjeriti kojima danima je Muzej otvoren a sve prije posjeta,a u zadnje vrijeme je svakako preporuka kupiti ulaznicu on line za točno određen datum i vrijeme.
Recimo ako kupite ulaznicu za 10.00 h neće vas prije nikako pustiti.
Također nije preporučljivo u jednome danu planirati posjet bazilici sv.Petra i Muzejima,jer je to svakako prezahtjevno i teško ostvarivo,osim ako se radi o posjetu na brzinu, no tada to nema svoju čar.
Povijesni razvoj Vatikana
Prvotni razvoj grada Rima povezan je uz lijevu obalu Tibera,dok je desna obala svojim bočnim odvodnim rukavcima služila samo za riječni prijevoz i promet. Tko bih gledao desnu obalu ili preko nje prema zapadu,vidio bi poljane na kojima se pokazivala tek pokoja peć na glinu.
Ostatak je bio neobrađen teren pod nazivom ager vaticanus.Ime vatikanskog brežuljka je etrurskog porijekla i podrazumjevalo je puno puta i bražuljke Gianicolo i Monte Mario.
Samo bih ime prema Veronu,označavalo ime božanstava koje je čuvalo prve povike i glasove novorođenčadi(Vagitanus),ali je vjerojatnije da se etrušćansko mjesto zvalo Vaticum, a od toga je nastao pridjev vaticanus.
Tako je primjerice majka cara Kaligule,Agripina(do 41.godine) izgradila sebi vrtove.
Slične samo još veće, posjedovala je obitelj Domicije, a u Neronovo vrijeme(54.-68.godine) izgrađeni su poznati Neronovi vrtovi. U njima je dovršen i stadion(latinski circus) koji je započeo graditi Kaligula a koji je tamo doveo i postavio obelisk dovučen iz Egipt, a sada se nalazi na Trgu sv.Petra.
Već je August ovdje uredio poseban stadion koji je služio za borbe brodova(naumahija).
Sam je Kaligula dao izgraditi i jedan hipodrom.
Među svim tim zabavama najokrutnije su bile Neronove koji je, među ostalima, ovdje razapinjao i spaljivao žive kršćane, kako to prikazuje i sam rimski pisac Tacit u svojim Analima( u XV.poglavlju,44). Među mučenicima je bio i sv.Petar, pokopan izvan kruga stadiona, čija je memoria, pogrebni spomenik, posvećena 324.godine u golemoj bazilici, u vrijeme pape Silvestera I.
Ipak, sam je car Konstantin važnost grada stavljao u sve veći zaborav, prebacujući glavni grad u Konstantinopol(Carigrad).
Nakon toga slijede invazije nerimskih naroda, a Rimljani su ih zvali "barbarima":Alarih i Goti (410 godine), Vandali(445 godine), Totila(545.-546.godine).
Grad se sve više sužavao dok se upravo oko vatikanske bazilike stvara nova četvrt,koje je bila mnogo puta pošteđena barbarske ruke. No ,i IX.stoljeću Saraceni su napali upravobazilike sv.Petra i sv.Pavla (846.pod papom Sergejem II.).
Tako je papa Lav IV. odlučio zatvoriti u jake zidine podrulje oko bazilike prema Anđeoskoj tvrđavi.
Tada je Vatikan dobio zidine i grad bi nazvan Leonovim gradom.
Prvo sjedište papa nije se, kako sam pisao nalazilo u Vatikanu, već na području rimske obitelji Laterani, a darovano crkvi.Crkva sv.Petra bila je zapravo grobljanska crkva,slična onoj sv.Pavla.
Papinski je problem bio više liturgijske naravi tj.pronaći smještaj pokraj bazilike, kada se sam papa ovdje nalazio radi liturgijskog slavlja.
Godine 781. Karlo Veliki stvara za sebe razidenciju sjeverno od bazilike.Eugenije III. ovdje gradi nov palaču koju papa Inocent III. proširuje i osigurava.
Nikola III. pretvara Vatikan u stabilnu rezidenciju,stvarajući četverokutnu zgradu s tornjevima na uglovima oko dvorišta koje je nosilo ime (čudo!)-po papigi(Cortile del Papagallo).
Tako je sam Vatikan zadobio vojno obilježje skloništa papa u vrijeme izvanjskih napada.
Žalosno doba avignonskoga sužanjstva(1309.-1377.godine) i zapadni raskol(1378.-1417.godine) označavali su jednako tako i nesretno razdoblje za papinske zgrade.
Ponovno buđenje uslijedilo je u vrijeme papinstva Nikole V..Vatikan se tada vratio izvorištu i novoj interpretaciji tj.imenu Sjedište pape pri sv.Petru (apud sanctum Petrum).
Tako palača zadobiva obilježja graditeljstva rane renesanse.
U tome posvijesnome slijedu dolazi vrijeme kada se ovdje smještaju Vatikanski muzeji i Vatikanska biblioteka,dvije najpoznatije "profane" institucije Svete Stolice, koje nikada nisu zbiljski shvaćane kao profane, svjetovne.
One su plod poimanja starogrčke i starorimske umjetnosti kao dosegnuta savršenstva, kao nešto izvan vremensko i kao takvo prilagodljivo svim vremenima.
Ti su modeli postali uzorom za ljudsko stvaralaštvo najviše razine - misaonu i umjetnost.
Taj se nepovijesni pristup može promatrati i kao prostor pripremljen za novo poimanje kršćanstva na Zapadu.
Pravi početak Vatikanskih muzeja treba tražiti u palači Belvedere koju je podigao papa Inocent VIII., a uredio Julije II., gdje su bila smještena djela umjetnosti antike, kao što je Apolon, Venera Felix, Laokoontova skupina, Nil, Tiber, Zaspala Ariana.
Druge skulpture su bile smještene u samoj papinskoj palači.
One su plod poimanja starogrčke i starorimske umjetnosti kao dosegnuta savršenstva, kao nešto izvan vremensko i kao takvo prilagodljivo svim vremenima.
Ti su modeli postali uzorom za ljudsko stvaralaštvo najviše razine - misaonu i umjetnost.
Taj se nepovijesni pristup može promatrati i kao prostor pripremljen za novo poimanje kršćanstva na Zapadu.
Pravi početak Vatikanskih muzeja treba tražiti u palači Belvedere koju je podigao papa Inocent VIII., a uredio Julije II., gdje su bila smještena djela umjetnosti antike, kao što je Apolon, Venera Felix, Laokoontova skupina, Nil, Tiber, Zaspala Ariana.
Druge skulpture su bile smještene u samoj papinskoj palači.
Duh protureformacije(spomenimo papu Pia V.) sa zakašnjenjem prihvaća nepovijesnu viziju antike i umjetnosti, te s vremenom i Katolička crkva primjenjuje temelje umjetnosti i arheologije u apologetske svrhe protiv protestanata.
Prvi pravi odgovor na nove zahtijeve dolazi u XVIII.stoljeću Benedikt XIV.godine 1756.utemeljuje Sv.muzej biblioteke, a samo deset godina kasnije Clement XIII. utemeljuje profani muzej.
Između 1771. i 1793.godine osnovani su muzeji: Pio-clementini( po papi Klementu XIV,te Piju VI. i Piju VII.), Chiarimonti i Galeria Lapidaria (1807.-1810.godine), Braccio Nuovo 1822.godine.
Kada je dozrijevalo iskustvo iskapanja i zakonodavstvo po francuskome primjeru,tomu znanstvenom području raste popularnost,ali i pravo na iskapanje iskopine u XIX.stoljeću, posobno kada je riječ o etrušćanskim i egipatskim starinama. Godine 1837. utemeljen je Etrurski muzej, a 1839.godine i Egipatski muzej. A sve se to svakako dogodilo nakon uspijeha čitanja hijeroglifa, što je učinio Jean-Francois Champolion 1822.godine.
Prvi pravi odgovor na nove zahtijeve dolazi u XVIII.stoljeću Benedikt XIV.godine 1756.utemeljuje Sv.muzej biblioteke, a samo deset godina kasnije Clement XIII. utemeljuje profani muzej.
Između 1771. i 1793.godine osnovani su muzeji: Pio-clementini( po papi Klementu XIV,te Piju VI. i Piju VII.), Chiarimonti i Galeria Lapidaria (1807.-1810.godine), Braccio Nuovo 1822.godine.
Kada je dozrijevalo iskustvo iskapanja i zakonodavstvo po francuskome primjeru,tomu znanstvenom području raste popularnost,ali i pravo na iskapanje iskopine u XIX.stoljeću, posobno kada je riječ o etrušćanskim i egipatskim starinama. Godine 1837. utemeljen je Etrurski muzej, a 1839.godine i Egipatski muzej. A sve se to svakako dogodilo nakon uspijeha čitanja hijeroglifa, što je učinio Jean-Francois Champolion 1822.godine.
Nakon ukinuća Papinske države a po ujedinjenju Italije 1870. godine samim muzejima se predlaže dvostruk put razvija:konstantna razrada tradicionalne baštine i povećanje usmjerenosti prema naravi postojanja Crkve u svijetu. Tako je 1932.godine nastala Pinakoteka, a zahvaljujući vrećanju dijela umjetnina koje je ukrao Napoleon.
Podsjetimo se samo, povratak umjetnina je omogućen poslije Bečkog kongresa 1815.godine.
Trideset godina nakon otvaranja Pinakoteke, točnije 1960.godine, otvara se Dvorana grčkih originala, 1970.godine Gregoriano Profano i Pio Cristiano, da bi 1973.godine bili ovamo smješteni Misijsko-etnološki muzej i Zbirka suvremene umjetnosti.
Najnovija promjena je iz 1985.godne, kada se Povijesni muzej dijeli u dva dijela: Povijesni u starome smislu, koji se nalazi u Lateranu i Muzej papinskih kočija i automobila.
U kasnome srednjem vijeku papa hrvatskog porijekla Siksto V. daje Dominiku Fontani izgraditi sadašnju papinsku palaču(1589.-1590.). Tu palaču barok nije dirao iz jednostavnog razloga što su Siksto V. i Grgur XIII. izgradili palaču na Kvirinalu(zbog navodno svježag zraka), a koje su voljeli i koristili i pape poslije njih,počevši od Klementa VIII. nadalje.
Papa Urban VIII.pojačao je zidine i povećao im opseg koji i danas vidimo.
Konačni povratak u Vatikan dogodio se nakon ujedinjenja Italije 1870.godine u doba pape Pija IX.
Podsjetimo se samo, povratak umjetnina je omogućen poslije Bečkog kongresa 1815.godine.
Trideset godina nakon otvaranja Pinakoteke, točnije 1960.godine, otvara se Dvorana grčkih originala, 1970.godine Gregoriano Profano i Pio Cristiano, da bi 1973.godine bili ovamo smješteni Misijsko-etnološki muzej i Zbirka suvremene umjetnosti.
Najnovija promjena je iz 1985.godne, kada se Povijesni muzej dijeli u dva dijela: Povijesni u starome smislu, koji se nalazi u Lateranu i Muzej papinskih kočija i automobila.
U kasnome srednjem vijeku papa hrvatskog porijekla Siksto V. daje Dominiku Fontani izgraditi sadašnju papinsku palaču(1589.-1590.). Tu palaču barok nije dirao iz jednostavnog razloga što su Siksto V. i Grgur XIII. izgradili palaču na Kvirinalu(zbog navodno svježag zraka), a koje su voljeli i koristili i pape poslije njih,počevši od Klementa VIII. nadalje.
Papa Urban VIII.pojačao je zidine i povećao im opseg koji i danas vidimo.
Konačni povratak u Vatikan dogodio se nakon ujedinjenja Italije 1870.godine u doba pape Pija IX.
Tako se Papinska država, od nekadašnjeg prostora koji je zauzimao ne samo pokrajnu Lazio, već i Umbriju, Marche i Romagnu,smanjila na današnji jedan četvorni kilometar.
U veljači 1929.godine, Lateranskim ugovorom utvrđuje se samostalnost i papinski suverenitet na području koje okružuje bazilika i zidine, tj.današnju Vatikansku državu.
Ta je država danas neutralna a sva njena su dobra međunarodno zaštićena.
Papa je tako ujedno i poglavar države i Crkve, imajući pod svoju i "vladu" države Vatikan zvanu imenom Rimska kurija. Na tom državnom polju najznačajnije je Državno tajništvo.
Vatikan ima oko 900 stanovnika, od čega 200 žena.
Država je duga 1045 metara i široka 850 metara.
Švicarska garda u svojim redovima rijetko prelazi brojku od 150.
U Vatikanskom gradu radi oko 1300 zaposlenika koji ne stanuju u Vatikanu, već u njega dolaze raditi iz Rima i okoline.
U veljači 1929.godine, Lateranskim ugovorom utvrđuje se samostalnost i papinski suverenitet na području koje okružuje bazilika i zidine, tj.današnju Vatikansku državu.
Ta je država danas neutralna a sva njena su dobra međunarodno zaštićena.
Papa je tako ujedno i poglavar države i Crkve, imajući pod svoju i "vladu" države Vatikan zvanu imenom Rimska kurija. Na tom državnom polju najznačajnije je Državno tajništvo.
Vatikan ima oko 900 stanovnika, od čega 200 žena.
Država je duga 1045 metara i široka 850 metara.
Švicarska garda u svojim redovima rijetko prelazi brojku od 150.
U Vatikanskom gradu radi oko 1300 zaposlenika koji ne stanuju u Vatikanu, već u njega dolaze raditi iz Rima i okoline.
