Luksemburški vrt,Jardin du Luxembourg,Paris
Luksemburški vrt zasigurno je jedna od najljepših zelenih oaza i park u Parizu.
Nastao je po uzoru na Palazzo Pitti i vrtove Boboli u Firenci.Zasigurno jedan od najljepših pariških parkova je zapravo nastao zahvaljujući Mariji de Medici, koja se 1600. godine udala za francuskoga kralja Henryja IV. Naime, bila pripadnica poznate firentinske obitelji rođena je u palači Pitti, odrasla u okruženju vrtova Boboli, te je nakon nekog vremena poželjela sličan ugođaj u novoj sredini.
Marija Medici je bila kći Nadvojvode i vladara Velikog vojvodstva Toskana - Francesca I. Medicija (1541.-1587.) iz moćne dinastije Medici i Nadvojvodkinje Ivane Austrijske (1547.-1578.) preko koje je bila unuka cara Svetog Rimskog Carstva Ferdinanda I.
Marija Medici je bila kći Nadvojvode i vladara Velikog vojvodstva Toskana - Francesca I. Medicija (1541.-1587.) iz moćne dinastije Medici i Nadvojvodkinje Ivane Austrijske (1547.-1578.) preko koje je bila unuka cara Svetog Rimskog Carstva Ferdinanda I.
Marija i njena sestra Eleonora de' Medici jedine su preživjele djetinstvo od sedmero djece koliko su ih njihovi roditelji imali.
Marija Medici bila je u svoje vrijeme slavna po svojoj ljepoti.
Marija Medici bila je u svoje vrijeme slavna po svojoj ljepoti.
A godine 1600. udali su je za francuskog kralja, Henrika IV., nakon poništenja njegova braka sa Margaretom od Francuske.
Čitali smo svi knjigu Kraljica Margot (francuski La Reine Margot, 1842.).A koja je djelomično istinita priča o Marguerite de Valois ispisana perom Alexandra Dumas starijeg 1842. godine.Udaju je pratio bogati miraz od 600 000 kruna. Već sljedeće godine rodila je sina, prijestolonasljednika Luja,poslije Luj XIII.No unatoč tome njen aranžirani brak nije bio sretan, jer joj je muž imao brojne ljubavnice koje ona nije trpila zbog ljubomore. Često se svađala sa Henrikovim ljubavnicama, i to riječima koje su šokirale dvorjane. Najveće skandale prouzročila je u svađi sa Henrikovom "glavnom" ljubavnicom - Catherine Henriette de Balzac d'Entragues, kojoj je on obećao brak prije nego je oženio Mariju. Kako joj muž nije pružao podršku u tim prepirkama, zbližila se i sprijateljila sa njegovom bivšom ženom, te je čak natjerala Henrika da je vrati na dvor.
Iako je za muževa života pokazivala malo političkog znanja i sposobnosti, proglašena je regentom nekoliko sati nakon njegovog ubojstva 1610. godine. Prvo što je učinila nakon dolaska na privremenu vlast bilo je izbacivanje svih Henrikovih ljubavnica sa dvora. Marija Medici nije bila iznimno mudra, ali je bila jako tvrdoglava, ubrzo je pala pod uticaj svoje dvorjanke Leonore "Galigai" Dori i njenog muža Concina Concinija. Na njihov nagovor otpustila je sposobnog muževog ministra - vojvodu Maximiliena de Béthuneja krenula sa progonom hugenota u Francuskoj.
Marija Medici provodila je pro-katoličku politiku i trudila se promijeniti anti-habsburgško raspoloženje prisutno na francuskom dvoru i u narodu. Našla je u podršku u Španjolskoj, te aranžirala brak svog najstarijeg sina i najstarije kćerke za članove španjolske kraljevske porodice; sina Luja oženila je za kastiljsko-aragonsku infantkinju Anu, a kćer Elizabetu udala za kastiljsko-aragonskog kralja Filipa IV. Kćer Henriettu Mariju udala je za englesko-škotskog kralja Karla I..
Njena tvrdoglava politika uskoro joj je došla glave, dvorska aristokracije se uskoro pobunila protiv nje, jedno vrijeme se uspjela održati - plaćajući ucjene koliko su od nje tražili. Njena pozicija se pogoršala kad se moći na francuskom dvoru dočepao Kardinal Richelieu, koji je nastojao ukloniti habsburgški uticaj s francuske političke prilike. Stvar se zakomplicirala kad je njen sin Luj XIII. dosegao punoljetnost čime je njeno regentstvo završilo, on je nastavio slijediti Richelieuovu politiku i protjerao majku u izolirani Dvorac Blois. Nakon dvije godine zatočeništva Marija je pobjegla i udružila se sa opozicijom protiv Richelieua i svog sina.
Nakon neuspjelog pokušaja državnog udara Marija je opet protjerana iz Francuske, ali ovaj put zauvijek; umrla je u egzilu, na proputovanju u Kölnu 3. svibnja 1642.
No vratimo se mi vrtovima.
Nakon kratkog vremena boravka u Parizu, početkom 17. stoljeća je kupila već postojeću, 'malu' palaču u vlasništvu obitelji Luxembourg, po kojoj je kasnije cijeli kompleks dobio ime.A i zove se i dan danas.Započela je podizanje nove, veće građevine. Radovi su ukupno potrajali 30-ak godina, a gradnju nove palače pratili su i uređenje parka te dojmljive Fontane Medici.
Veća palača dobila je naziv 'Palača Luxembourg', dok prvotno zdanje, čijim je otkupom započeo cijeli projekt, nosi naziv 'Petit Luxembourg' - u slobodnom prijevodu 'Mala palača Luxembourg'.
No, sličnosti ne završavaju na imenima te obje zgrade imaju povezanu funkciju - veća je palača danas sjedište Francuskog senata, dok u manjoj svoju rezidenciju ima predsjednik Senata.
S vremenom je park proširen te je dobio mnoštvo fontana i spomenika, među kojima je i minijaturni Kip slobode, kojega je napravio sam Frederic Bartholdy, autor 'glavnog' Kipa slobode - onog u New Yorku. To je samo jedno od brojnih zanimljivih djela, a upravo zahvaljujući njima, skladnoj arhitekturi te predivno uređenoj prirodi, Luksemburški je vrt danas vrlo popularno odredište među turistima, ali i samim Parižanima koji svakodnevno koriste sam park za dnevne odmore ili jednostavno smirujuće šetnje ovim preljepim parkom
Iako je za muževa života pokazivala malo političkog znanja i sposobnosti, proglašena je regentom nekoliko sati nakon njegovog ubojstva 1610. godine. Prvo što je učinila nakon dolaska na privremenu vlast bilo je izbacivanje svih Henrikovih ljubavnica sa dvora. Marija Medici nije bila iznimno mudra, ali je bila jako tvrdoglava, ubrzo je pala pod uticaj svoje dvorjanke Leonore "Galigai" Dori i njenog muža Concina Concinija. Na njihov nagovor otpustila je sposobnog muževog ministra - vojvodu Maximiliena de Béthuneja krenula sa progonom hugenota u Francuskoj.
Marija Medici provodila je pro-katoličku politiku i trudila se promijeniti anti-habsburgško raspoloženje prisutno na francuskom dvoru i u narodu. Našla je u podršku u Španjolskoj, te aranžirala brak svog najstarijeg sina i najstarije kćerke za članove španjolske kraljevske porodice; sina Luja oženila je za kastiljsko-aragonsku infantkinju Anu, a kćer Elizabetu udala za kastiljsko-aragonskog kralja Filipa IV. Kćer Henriettu Mariju udala je za englesko-škotskog kralja Karla I..
Njena tvrdoglava politika uskoro joj je došla glave, dvorska aristokracije se uskoro pobunila protiv nje, jedno vrijeme se uspjela održati - plaćajući ucjene koliko su od nje tražili. Njena pozicija se pogoršala kad se moći na francuskom dvoru dočepao Kardinal Richelieu, koji je nastojao ukloniti habsburgški uticaj s francuske političke prilike. Stvar se zakomplicirala kad je njen sin Luj XIII. dosegao punoljetnost čime je njeno regentstvo završilo, on je nastavio slijediti Richelieuovu politiku i protjerao majku u izolirani Dvorac Blois. Nakon dvije godine zatočeništva Marija je pobjegla i udružila se sa opozicijom protiv Richelieua i svog sina.
Nakon neuspjelog pokušaja državnog udara Marija je opet protjerana iz Francuske, ali ovaj put zauvijek; umrla je u egzilu, na proputovanju u Kölnu 3. svibnja 1642.
No vratimo se mi vrtovima.
Nakon kratkog vremena boravka u Parizu, početkom 17. stoljeća je kupila već postojeću, 'malu' palaču u vlasništvu obitelji Luxembourg, po kojoj je kasnije cijeli kompleks dobio ime.A i zove se i dan danas.Započela je podizanje nove, veće građevine. Radovi su ukupno potrajali 30-ak godina, a gradnju nove palače pratili su i uređenje parka te dojmljive Fontane Medici.
Veća palača dobila je naziv 'Palača Luxembourg', dok prvotno zdanje, čijim je otkupom započeo cijeli projekt, nosi naziv 'Petit Luxembourg' - u slobodnom prijevodu 'Mala palača Luxembourg'.
No, sličnosti ne završavaju na imenima te obje zgrade imaju povezanu funkciju - veća je palača danas sjedište Francuskog senata, dok u manjoj svoju rezidenciju ima predsjednik Senata.
S vremenom je park proširen te je dobio mnoštvo fontana i spomenika, među kojima je i minijaturni Kip slobode, kojega je napravio sam Frederic Bartholdy, autor 'glavnog' Kipa slobode - onog u New Yorku. To je samo jedno od brojnih zanimljivih djela, a upravo zahvaljujući njima, skladnoj arhitekturi te predivno uređenoj prirodi, Luksemburški je vrt danas vrlo popularno odredište među turistima, ali i samim Parižanima koji svakodnevno koriste sam park za dnevne odmore ili jednostavno smirujuće šetnje ovim preljepim parkom
