Kako sam već napisao,najbolja početna pozicija za odlazak u Vatikanske muzeje je od poznatog obeliska na Tgu s.Petra te se kreće desno pokraj fontane i kroz kolonade,te se dođe na ulicu.
Prođe se kroz lukove zida koji povezuje Vatikan s Anđeoskom tvrđavom i nakon nekih tridesetak metara s lijeve strane, u ulici Via di Porta Angelica,ugleda se kolni ulaz u Vatikan.
Tu se može vidjeti Švicarska garda odjevene u plave,suvremenije odore,od onih koje znamo,koja čuva ulaz. Mi nastavljamo slijediti zidine. Najprije se dođe do trga Risorgimento, no tu se ne zaustavlja,već se nastavlja a skrenuvši lijevo uz ciglaste zidine. Ako malo podigne se pogled može se vidjeti preko bedema zgrade koje su dio Vatikanskih muzeja.
Treba prijeći još nekih stotinjak metara,pa mali uspon i dodatnih pedesetak metara ulicom koja se zove Viale del Vaticano. Dakle,od obeliska do ulaska u Muzeje ima oko tristotinjak metara.
Svakako je za napomenuti da se nerijetko pred Muzejima nalazi poduži(ponekad i preko 100 m dug) red ljudi koji čekaju ulazak(i to bilo ljeto ili zima, kiša ili sunce),mada je ipak lakše kartu kupiti on line te tako uću u određeno vijeme bez gužve.
Današnji ulaz u Vatikanske Muzeje obilježen je portalom sa bastionima iz XVII.stoljeća.Kipovi su to koje je izradio Pietro Melndri a predstavljaju Michelangela i Raffaella .Oni drže grb pape Pia XI.
Povjerivši zadaću arhitektu Giuseppeu Momu 1932.godine ostvarena je podjela na dva kata koja omogućuje ulaz iz grada. S prizemnog dijela u razgledavanje se muzeja može krenuti ili dizalom ili zanimljivim zmijolikim,dvosmjernim dvorazinskim stubištem8izveo ga je Momo i kipar Antonio Maraini). No, valja napomenuti da se i na ulazu i u muzejima važno pridržavati naputaka te slijediti smjerokaze,jer se ponekad,zbog čestih obnavljanja prostora ili posebnih radova vezanih uz izloške,neke zbirke zatvaraju ili se put na nekimdionicama, a zbog čestih obnavljanja premješta ili zbog sigurnosnih mjera kao kada smo mi posjetili nije moblo iz Sikstinske kapele u baziliku.
Primjerice prije stubišta na gornjoj razini možete vidjeti mozaike iz rimskog doba iz I-II.stoljeća.
Ako se u Muzejima ostavljaju stvari,tada je potrebno i planirati povratak na ulaz u Muzeje.
To je potrebno spomenuti ,budući da se kako rekoh iz Muzeja može izaći na Trg.svPetra izravno iz Sikstinske kapelice koja je na kraju obilaska. A time se skraćuje put povratka na glavni ulaz,no taj ulaz je bio zatvoren za našeg posjeta iz sigurnosnih razloga.
Slova na karti muzeja a označena različitim bojama A,B,C,D označuju četiri različita ruta kretanja kroz muzeje.
Put A najkraći je,nismo ga prošli a put D najduži,nismo ni njega.
Također je važno napomenuti ukoliko se netko u toj silnoj gužvi nekako izgubi ili izgubi grupu treba slijediti samo jedno od tih slova, a po mogućnosti onaj najkraći, put A, te se tako dođe do izlaza i tamo čeka grupu ili pojedince. To je nešto što treba svakako dogovoriti prije ulaska.
Sam posjet je moguće kombinirati naaznačene putove, kako bih se vidjelo što je moguće više,no za to treba biti unaprijed pripremljen ili imati vodića, koji nisu baš ni jeftini. Valja napomenuti da i ovdje napomenuti plan obilaska ne vrijedi uvijek jer kako rekoh česta unutrašnja preuređenja mogu poremetiti tijek hoda posjetitelja,ali podaci će sigurno umnogome koristiti.
Na tome međuprostoru,na kojemu se posjetitelju pruža užitak pogleda na kupolu bazilike sv.Petra,treba odlučiti na koji put treba ići. Gledajući prema kupoli,desno se nalazi Pinakoteka, prije ulaza u nju mala je terasa na kojoj se nalazi mala fontana s pitkom vodom i s koje se silazi u restauraciju Muzeja. Lijevo je "Atrij četiriju ulaza" i "Dvorište češera"
Kroz staklena vrata i zid može se promtrati ili pak ući u dvorište Cortile delle Corazze na kojemu se nalazi postolje Antoninova stupa. Na tome se postolju nalazio stup iz egipatskog granita visok 14,75 metara, podignut oko 161.godine na Montecitoriju u čast cara Antonina Pija. Podignuli su ga sinovi Marko Aurelije i Lucije Vero. Godine 1703.je prebačen ovamo, ali danas je vidljiva samo baza.
Natpisi posvećuju pozornost apoteozi Antonina i Faustine, a vidljive su i pogrebne scene.
U zadnjem predvorju,prije ulaska u muzeje u strogome smislu, stoje poprsje, mozaici i četiri božanstva koje označuju vjetar, a potječu iz II.III.stoljeća poslije Krista.
Ranije je sve to bilo smješteno u Lateranu i u Raffaellovim stanzma.
Desno se može odmah ući u Pinakoteku ,ali mi se činilo da je lakše nju ostaviti za kraj obilaska kao što smo i mi.
Slijedi Atrio dei Quattro cancelli(Atrij četiriju ulaza) u neoklasičnom stilu.
To je djelo Giuseppea Camprosea iz 1792.-1793.godine, a taj je atrij bio izvorni ulaz u Muzeje na koji se ulazilo od strane Vatikanskih vrtova. Osam statua koje se tu nalaze je iz vremena Carstva (I.-II.stoljeće.)
U produžetku se nalazi Cortile della pigna(Dvorište češera) koje je dobilo ime po brončanu češeru(plodu pinije)koji se nekada nalazio pred starom bazilikom sv.Petra.
Sada je smješten u nišu koju je projektirao donato Bramante a doradio Michelangelo.
Konačno je ostvaranje izradio Pirro Lifori( u vrijeme pontifikata Pija IV.).
Među zanimljivostima se pripovijeda i to da Dante spominje taj češer i svome svima poznatom književnom djelu, kada opisuje kiklope i njihovo izduženo lice, a prema veličini toga češera neki su matematičari željeli izračunati visinu i veličinu kiklopa.
Dvorište je okruženo zgradama,ali to je samo polovina prostora Muzeja,jer se u dijelu dvorišne pregrade nalazi u prednjem dijelu Novo krilo(Braccio nuovo), a malo dalje i druga pregrada u kojoj se,kao i ispod nje,nalazi Vatikanska biblioteka, dok se iza nje nalazi još jedno dvorište jednake veličine.
Vratiti se valja zatim prema atriju četiriju ulaza i desno se popeti stubištem (Scala Simonetti).
To stubište, zajedno s dvoranom(Sala a Croce Greca),nadahnuto je graditeljskim dostignućima kakva se vide u rimskim termama poput Karakalinih o kojima sam pisao.
Stubište je s kraja XVIII.stoljeća,a dobilo je ime po arhitektu Simonettiju.
Današnji ulaz u Vatikanske Muzeje obilježen je portalom sa bastionima iz XVII.stoljeća.Kipovi su to koje je izradio Pietro Melndri a predstavljaju Michelangela i Raffaella .Oni drže grb pape Pia XI.
Povjerivši zadaću arhitektu Giuseppeu Momu 1932.godine ostvarena je podjela na dva kata koja omogućuje ulaz iz grada. S prizemnog dijela u razgledavanje se muzeja može krenuti ili dizalom ili zanimljivim zmijolikim,dvosmjernim dvorazinskim stubištem8izveo ga je Momo i kipar Antonio Maraini). No, valja napomenuti da se i na ulazu i u muzejima važno pridržavati naputaka te slijediti smjerokaze,jer se ponekad,zbog čestih obnavljanja prostora ili posebnih radova vezanih uz izloške,neke zbirke zatvaraju ili se put na nekimdionicama, a zbog čestih obnavljanja premješta ili zbog sigurnosnih mjera kao kada smo mi posjetili nije moblo iz Sikstinske kapele u baziliku.
Primjerice prije stubišta na gornjoj razini možete vidjeti mozaike iz rimskog doba iz I-II.stoljeća.
Ako se u Muzejima ostavljaju stvari,tada je potrebno i planirati povratak na ulaz u Muzeje.
To je potrebno spomenuti ,budući da se kako rekoh iz Muzeja može izaći na Trg.svPetra izravno iz Sikstinske kapelice koja je na kraju obilaska. A time se skraćuje put povratka na glavni ulaz,no taj ulaz je bio zatvoren za našeg posjeta iz sigurnosnih razloga.
Slova na karti muzeja a označena različitim bojama A,B,C,D označuju četiri različita ruta kretanja kroz muzeje.
Put A najkraći je,nismo ga prošli a put D najduži,nismo ni njega.
Također je važno napomenuti ukoliko se netko u toj silnoj gužvi nekako izgubi ili izgubi grupu treba slijediti samo jedno od tih slova, a po mogućnosti onaj najkraći, put A, te se tako dođe do izlaza i tamo čeka grupu ili pojedince. To je nešto što treba svakako dogovoriti prije ulaska.
Sam posjet je moguće kombinirati naaznačene putove, kako bih se vidjelo što je moguće više,no za to treba biti unaprijed pripremljen ili imati vodića, koji nisu baš ni jeftini. Valja napomenuti da i ovdje napomenuti plan obilaska ne vrijedi uvijek jer kako rekoh česta unutrašnja preuređenja mogu poremetiti tijek hoda posjetitelja,ali podaci će sigurno umnogome koristiti.
Na tome međuprostoru,na kojemu se posjetitelju pruža užitak pogleda na kupolu bazilike sv.Petra,treba odlučiti na koji put treba ići. Gledajući prema kupoli,desno se nalazi Pinakoteka, prije ulaza u nju mala je terasa na kojoj se nalazi mala fontana s pitkom vodom i s koje se silazi u restauraciju Muzeja. Lijevo je "Atrij četiriju ulaza" i "Dvorište češera"
Kroz staklena vrata i zid može se promtrati ili pak ući u dvorište Cortile delle Corazze na kojemu se nalazi postolje Antoninova stupa. Na tome se postolju nalazio stup iz egipatskog granita visok 14,75 metara, podignut oko 161.godine na Montecitoriju u čast cara Antonina Pija. Podignuli su ga sinovi Marko Aurelije i Lucije Vero. Godine 1703.je prebačen ovamo, ali danas je vidljiva samo baza.
Natpisi posvećuju pozornost apoteozi Antonina i Faustine, a vidljive su i pogrebne scene.
U zadnjem predvorju,prije ulaska u muzeje u strogome smislu, stoje poprsje, mozaici i četiri božanstva koje označuju vjetar, a potječu iz II.III.stoljeća poslije Krista.
Ranije je sve to bilo smješteno u Lateranu i u Raffaellovim stanzma.
Desno se može odmah ući u Pinakoteku ,ali mi se činilo da je lakše nju ostaviti za kraj obilaska kao što smo i mi.
Slijedi Atrio dei Quattro cancelli(Atrij četiriju ulaza) u neoklasičnom stilu.
To je djelo Giuseppea Camprosea iz 1792.-1793.godine, a taj je atrij bio izvorni ulaz u Muzeje na koji se ulazilo od strane Vatikanskih vrtova. Osam statua koje se tu nalaze je iz vremena Carstva (I.-II.stoljeće.)
U produžetku se nalazi Cortile della pigna(Dvorište češera) koje je dobilo ime po brončanu češeru(plodu pinije)koji se nekada nalazio pred starom bazilikom sv.Petra.
Sada je smješten u nišu koju je projektirao donato Bramante a doradio Michelangelo.
Konačno je ostvaranje izradio Pirro Lifori( u vrijeme pontifikata Pija IV.).
Među zanimljivostima se pripovijeda i to da Dante spominje taj češer i svome svima poznatom književnom djelu, kada opisuje kiklope i njihovo izduženo lice, a prema veličini toga češera neki su matematičari željeli izračunati visinu i veličinu kiklopa.
Dvorište je okruženo zgradama,ali to je samo polovina prostora Muzeja,jer se u dijelu dvorišne pregrade nalazi u prednjem dijelu Novo krilo(Braccio nuovo), a malo dalje i druga pregrada u kojoj se,kao i ispod nje,nalazi Vatikanska biblioteka, dok se iza nje nalazi još jedno dvorište jednake veličine.
Vratiti se valja zatim prema atriju četiriju ulaza i desno se popeti stubištem (Scala Simonetti).
To stubište, zajedno s dvoranom(Sala a Croce Greca),nadahnuto je graditeljskim dostignućima kakva se vide u rimskim termama poput Karakalinih o kojima sam pisao.
Stubište je s kraja XVIII.stoljeća,a dobilo je ime po arhitektu Simonettiju.
