Nakon što smo kako to već biva malo promjenili plan i program obilazaka a zbog "viših" sila krenuli smo iz Ville Borghese preko malog jezera na kojem se u toplijim danima može i veslati, no pošto je Rimska klima Mediteranska vidjeli smo patke te uživali u prisutnosti riba. U nastvku i u bliini jezera je hram iz XVIII.stoljeća koji je umjetnik posvetio antičkome bogu Eskulapu.To je onaj sa zmijom koju možemo vidjeti i na ljekarnama.Premda u te bogove dakako ne vjerujemo,sigurno je jedno da je veslanje u jezeru kada je to moguće itekako zdravo.
Nakon kratkog zadržavanja u parku produžili smo do Narodnoga trga (Piazza del Popolo).Spustili smo se od jezera stubištem do Palače lijepih umjetnosti u kojoj se nalazi Nacionalna galerija moderne umjetnosti i produžili prema ulazu u gradske zidine.Prošli smo ulicom Via del muro torto(malo čudno ime ulice no dobila je ime zbog vijugavosti zida) te smo se našli u novom parku,zvanom Pincio koji je u XIX.stoljeću uredio Valadier u obliku tradicionalnih parkova XVII. i XVIII.stoljeća.
U okviru toga parka nalazi se i Villa Medici, u kojoj je Luj XIV. 1666.godine smjestio Francusku akademiju,kako bih pomogao mladim umjetnicima koji su svoja znanja htjeli usavršavati u Rimu.
Zanimljivo je i reći da je u tom prostoru bio zatvoren i Gallileo Galilei od 1630.do 1633.godine.
S Pincija se može doživjeti jedan od najljepših panoramskih pogleda na Rim, osobito u kasno popodne kao što smo mi posjetili.U parku se nalaze mnoga poprsje poznatih i zaslužnih Talijana,zatim smo vidjeli i jedan obelisk,vodeni sat i puno zelenila.No u sjećanju svakako ostaje panorama kako već rekoh.
I tako sa toga povišenog mjesta se jako dobro vidi ispod sebe Narodni trg.Spustili smo se do njega te je tu svakako najzanimljivija crkva S.Maria del Popolo.
Povijest nam pripovjeda kako je u toj augustinijanskoj crkvi Martin Luther poslijednji puta proslavio misu na katoličnom obredu.Također je za naglasiti da je znamenita po međunardnoj izložbi jaslica. A svakako najpoznatije je sučelje koje je restaurirao sam Bernini, između 1655. i 1660.godine,te dakako po mnoštvu umjetničkih djela i umjetnina.
Tako se na glavnom oltaru može vidjeti slika Maddonna del Popolo u bizantskom stilu iz XIII.stoljeća; iza oltara nalaze se grobovi kardinala Bassa della Rovere i Ascanija Sforze,koji su prava remek djela Andrije Sansovina.Apsidi je oblik dao glasoviti Bramante.Pinturicciju se pripisuju radovi na Freskama Marijinog krunjenja ,evanđelista,crkvenih otaca.Također tu se nalaze i djela Caravaggia, spomenimo Raspeće sv.Petra i Obraćanje sv.Pavla.
Sam trg je u neoklasicističkom stilu.Među kipovima u polukružnim nišanima vide se sfinge i kipovi kao alegorije godišnjih doba, a tu su i likovi Rome i Neptuna.
Trgu svakako daju posebno obilježje dvije crkve blizanke na kojima su radili umjetnici Rainaldi,Bernini,Fontana.Lijeva se zove S.Maria di Montensanto,a desna S.Maria dei Miracoli.
Obelisk na sredini trga je najstariji poslije lateranskoga a kao i on ,nalazio se prvobitno na trkalištu Circus Maximus.
Zbog malo vremena nismo stigli nastaviti prema sjeveru ulicom Flaminijom jer je tamo most na Tiberu poznat kao Milvijski most.Izgrađen je još u II.stoljeću prije Krista,preuredio ga je papa Nikola V.u XV.stoljeću,a Pio VII. pretvorio ga je u most utvrdu.Zanimljivo je i da ga je sam Garibaldi djelomično srušio u bitci sa Francuzima a obnovio ga je ponovno papa Pio IX.1850.godine.
Svakako treba napomenuti da je pokraj ovoga mosta završila znamenita bitka između Konstantina i Maksencija 28.listopada 312.godine koja je prema povijesnim izvorima započela na trinaestom kilometru Flaminijske ceste,a pokraj Saxa rubra.Ta je bitka bila odlučijuća za samog konstantina a poslije i za slobodu kršćana.Na žalost malo smo bili kratki sa vremenom za jedno zanimljivo mjesto no to slijedeći puta.