Ferrara nam je poznat kao mali renesansni gradić u središnjoj Italiji u pokrajini Emilia Romagna, čiji je glavni grad Bologna. Glavna djelatnost u regiji je poljoprivreda, iako se tu nalaze i industrijski giganti kao što su Parmalat, Ferrari, Ducati itd. Dio pokrajine ima izlaz na Jadransko more, pa je tamo razvijen i turizam. Ferrara je postala turističko odredište zahvaljujući činjenici da se nalazi negdje na pola puta prema Rimu, pa je putničke agencije koriste za zaustavljanje radi odmora putnika. Naravno, usput se ruča i ponešto razgleda.
Bogate mecene
Dvorac obitelji Estense, sagrađen u XIII. stoljeću, glavna je znamenitost u povijesnom središtu mjesta i pod zaštitom je UNESCO-a. Zamak s visokim zidovima i kulama, opasan kanalima ispunjenim vodom pružao je sigurnu zaštitu stanarima i istovremeno pokazao moć bogate obitelji susjednim gradovima Firenzi, Pisi i Sieni
Kako su članovi obitelji Estense bili poznati mecene mnogim umjetnicima njihova djela se mogu vidjeti u nekom od desetak muzeja.
Sveučilište je osnovano 1391. Više od 12.000 studenata iz Italije i inozemstva u gradu od 130.000 stanovnika daju Ferrari poseban ritam. Ali ne i oko Nove godine kada smo i posjetili Ferraru.
Kad miruje sveučilište, a ulice su u središtu puste, neveseli lik Girolama Savonarole postane gospodar noći koji plaši rijetke prolaznike. Girolamo Savonarola rođen je u Ferrari. To je razlog za spomenik u centru grada čovjeku koji je za neke fanatik koji se izborio za mjesto u tamnoj strani povijesti paleći knjige i umjetnička djela, da bi na koncu i sam završio na lomači, a za druge reformator države i duha. To su one vječne teme dobar li je ili nije,ovaj onaj,visoki,mali,debeli,mršavi…..
Malo je gradova malenih poput Ferrare koji imaju toliko lijepih dijelova vlastite prošlosti koji nisu obamrlo tkivo na gradskom biću. U središtu Ferrare srednjovjekovni je Castello Estense iz 14 stoljeća. S četiri kule, okružen vodom, prolazak njegovim dvorištem odličan je prečac kojim se stiže do katedrale u centru. Tuda prolaze domaćice na povratku iz jutarnje kupovine te poneki japanski turisti s videokamerama, da ima ih i tu. Lijepo je svakako sjesti,osobito ljeti u hladovinu njegovih zidova,nije ljeto ali svakao je lijpo gledati prolaznike sa "visine".
Prođe li se kroz Castello, stiže se do ulice Corso Martiri dela Liberta. U toj maloj ulici nekoliko je simpatičnih kafića koji podsjećaju na prizore iz filmova Federica Fellinija. U kafićima se okupljaju, na jutarnjem espressu, službenici gradske uprave smještene u blizini nedalekog trga Piazza Trento e Trieste,valjda to je Mediteranski stil ne samo Balkanski. Studentice koje rade i studiraju, prije otvaranja trgovina uređuju izloge. Dok su sagnute, u hlačama nisko spuštenim ispod bokova, kako to nalaže moda, vide im se razgolićena leđa s tetovažama valjda je i to moda.
Službenici uz kavu, punim plućima, uživaju u prizoru ljepote mladosti i kod nas slično službenici su uz kavu za radnog vremena samo na žalost ne uživaju u ljepoti mladosti jer nam je mladost po Njemačkoj i Irskoj.Tu je i slastičarnica sa sladoledima neobičnih okusa, poput čokolade s paprom. Taj nesvakodnevni sladoled, barem na našim prostorima, koji djeluje poput jutarnje kave, podsjetnik je na doba velikih zemljopisnih otkrića, kada je papar bio najcjenjenija roba u onovjekoj Europi. Papar su kupovali samo najbogatiji, visoki kler, aristokracija. Koristili su ga kao najukusniji dodatak jelima, posebno slasticama. Kolač 'paprenjak' koji se servira putnicima u zrakoplovima Croatia Airlinesa potječe iz tih vremena kad su njegova dva najvažnija sastojka cimet i papar bile dragocjenosti dopremljene s dalekog Orijenta. Stariji čitatelji sjetit će se izraza 'kolonijalna roba' koji je označavao mirodije poput cimeta i papra,šafrana i ostalih egzotičnih začina.