Anđeoska tvrđava

Anđeoska tvrđava



Plan je bio nakon Vatikanskih muzeja Anđeoska tvrđava no promijenili smo plan u hodu i polako prošetali do tvrđave a pošto je bilo rano za ulazak u Muzeje, sa agencijom smo dogovorili jedan termin i tako rezervirali karte za ulazak , oni su to promijenili za njihovu grupu pa smo imali malo slobodnoga koji smo pozitivno iskoristili jer ispred tvrđave u 9.20 nije bilo nikoga.Tko su uputi u posjet mora i na to računati da je poslije 10 sati  cca,poprilična gužva i čeka se u redu bar 1 h.

 No vratimo se mi tvrđavi.





Anđeoska tvrđava (po talijanski Castel Sant' Angelo ili Mausoleo di Adriano) je zapravo mauzolej rimskog cara Hadrijana u Rimu, a na obali rijeke Tiber, koji je sagrađen po njegovoj osobnoj naredbi a kao grobnica za njega i članove njegove obitelji.
Anđeoska tvrđava je sagrađena na mjestu tadašnjih  Domicijanovih vrtova (Horti Domitiani).
Ona je cilindrična građevina na kvadratnoj osnovi.Građena je četiri godine i to od 135. do 139. god. A nekoć je izvana bila sva obložena mramornim pločama.
Njezin vrh krasila je pozlaćena kočija kojom upravlja Hadrijan prerušen u boga sunca Apolona.
Careve se pokapalo pod lukove mauzoleja približno do 271.Kada je pod prijetnjom najezde germanskih pljačkaša postao tvrđavom i vojnom utvrdom. Zbog toga je priključen gradskim zidinama u svrhu obrane grada od napada i pljački.
Sadašnje ime ustanovljeno je god. 590., pošto se po legendi Grguru Velikom, dok je predvodio procesiju Rimom moleći se za zaustavljanje tada kuge, navodno ukazao anđeo kako uvlači mač u korice, što je bio čin za koji se tada vjerovalo da simbolizira kraj pošasti.
Na vrhu tvrđave se od tada nalazi spomenik anđela.
Godine 847. papa Lav IV. preuredio je tvrđavu u papinsku utvrdu, a 1277. pap Nikola III. povezao ju je s Vatikanom dugim, još uvijek vidljivim, podzemnim hodnikom, passettom. 
1527. godine prolaz je iskorišten za spaktakularni i poznati bijeg pape Klementa VII. pred vojskom Karla V. 
Taj događaj je upisan i u povijest Švicarske garde jer je papa bježeći, a braneći papu veliki dio Švicarske garde, tj. papinske vojske, izginuo je braneći papu. Zbog toga događaja  i danas članovi Švicarske garde polažu prisegu papi na isti datum kada se to dogodilo, 6. svibnja svake godine, a spominjući se ovog tragičnog događaja. 
U doba renesanse tvrđava je služila kao zatvor, a nakon toga kratko je bila opet vojarna. 
Zanimljivost iz vremena dok je bio zatvor je i to što su u njoj su bile zatočene čuvene i poznate osobe tadašnjeg vremena a kao što su Giordano Bruno i Alessandro Cagliostro.
Godine 1933. tvrđava je restaurirana i pretvorena u muzej sa 58 soba koji čuva drevne željezne blagajne (nekoć su sadržavale crkvena blaga koja su pape sklanjali na sigurno u unutrašnjosti tvrđave), freske i različitu građu koja se odnosi na izgradnju tvrđave. 
Ondje se nalaze apartmani papa i zatvorske ćelije.
Izlošci su raštrkani po sva četiri kata i razbacani uokolo po zbunjujuće, ali očaravajuće raspoređenim sobama i hodnicima.
Najljepša je ipak Sala Paolina, ukrašena štukaturom, freskama i iluzionističkim slikama.
Najdojmljiviji pak prizor pruža pogled na sve strane s terase dvorca, mjesta gdje se podsjetimo se odigrava posljednji čin Puccinijeve Tosce.
A pogled pruža prema Anđeoskom most (Ponte Sant' Angelo), nekoć Elijev most (Pons Aelius),koji je  povezivao je mauzolej sa središtem Rima.
Nakon tvrđave smo se uputili prema Vatikanu i Muzejima jer je polako vrijeme bilo za unaprijed dogovoren ulazak prilikom kupovine karata preko interneta,što je svakako nešto što bih preporučio.

Share this: