Na red je došao i Versallies.
Plan je bio Subota 11.06.2016.pošto su me uz PR službe prethodno obavijestili da su Subotom i glazbene fontane,no o njima i vrtovima sam posebno pisao.
https://dnevniksaputovanja.com/2017/05/vrtovi-i-park-dvorca-versaillesles.html
Do Versalliesa smo krenuli nakon posjete muzjeju Orsay.
On line ulaznice i dostupnost za Dvorac Versailles možete naći na linku:
Te smo se nakom Metroa uputili na RER c koji je taj tjedan bio malo u problemima zbog visokog vodostaja i socijalnih nemira.Vlak smo čekali 45 minuta,inače je 15 minuta. U ugodnom društvu jedne Francuskinje koja nam je objasnila od poplave i koje su razmjere, do toga gdje se nalazi bitni spomenik u gradu( mada smo znali većinu) uz popratne slike na mobitelu. Najzanimljiviji dio je svakako bio to što je tek nakon skoro 1h pričanja o Parizu,o nama ,o Hrvatskoj shvatila da nismo Rusi nego Hrvati uz nekakav neobjašnjiv osjećaj laknuća kod nje,kada sam objasnio gdje je bila granica Varšavskog pakta bila a gdje smo mi. Ne znam možda su krivi Ruski navijači koji su dan dva prije se potukli sa Englezima,možda čuveno Rusko Europsko prijateljstvo.
Uz ugodni razgovor i vožnja je brzo došla kraju,izašli smo iz vlaka i krenuli prema dvorcu,karta ne bih znao reći koliko su je jer smo imali za RER tjednu kartu a za dvorac jedan Musseum pass i press iskaznicu. Lagano je i počinjala kišica pa je ulazak u dvorac bio idealno rješenje a vrtovi poslije.
Sam dvorac Versailles jedna je od najznačajnijih i najposjećenijih znamenitosti u Francuskoj, a cijeli je kraljevski kompleks godinama služio kao uzor sličnim projektima europskih aristokrata.
Ako su neki europski dvorac ili palača ostvarili posebno velik utjecaj na europsku arhitekturu i način na koji aristokracija iskazuje moć ili bogatstvo, onda je to francuski Versailles. Koristio se kao kraljevska rezidencija od Luja XIV. do Luja XVI. te je služio kao pokazatelj francuske moći, ali i kao uzor drugim monarsima kada su se upuštali u gradnju ili obnovu svojih rezidencija.
1682. godine kralj Luj XIV. preselio je francuski dvor iz Pariza u Versailles. Radilo se o konačnom i službenom preseljenju, dok je prethodno već godinama Luj XIV. prebacivao sve više i više dvorskih funkcija u dvorac Versailles. Taj je dvorac ostao zatim službenim sjedištem francuskog dvora sve do 1789. godine tj. do doba Francuske revolucije (tijekom koje je giljotiniran Luj XVI., praprapraunuk Luja XIV. iz iste dinastije Capet-Bourbon).
Dvorac Versailles počeo je Luj XIV. dograđivati još 1664. godine, u doba kad je bio 25-godišnjak. Radilo se isprva o malenom lovačkom dvorcu, koji je Luj XIV. naslijedio od svog oca, kralja Luja XIII. (nama osobito poznatog iz priča o Trima mušketirima). S vremenom je Luj XIV. toliko nadogradio Versailles da je do 1682. godine to postala jednom od najvećih kraljevskih palača na svijetu.
Preporuka smještaja u Parizu
U trenutku službenog preseljenja dvora u Versailles bio je Luj XIV. u 44. godini života. Živio je u Versaillesu zatim sve do svoje smrti 33 godine kasnije. Osobito je zanimljivo da su u dvorcu Versailles apartmane imali, osim kralja, i pripadnici njegove obitelji pa čak i mnogi aristokrati.
Danas glavno pročelje tog dvorca ima ukupnu dužinu od čak 580 metara, a okružuje ga golem park. Svojom veličinom i raskoši dvorac Versailles epitomizira doba tzv. Starog režima (Ancien Régime) u Francuskoj, a služi i kao trajni podsjetnik na doba Luja XIV. zvanog i Kralj Sunce, za vrijeme kojeg je Francuska bila vodeća europska sila.
Ukupno je Versailles kao sjedište francuske vlasti služio više od 100 godina, odnosno od 1682. do 1789. godine. Više desetaka tisuća radnika podizalo je taj dojmljivi kompleks. Troškovi gradnje bili su golemi, a zanimljivo je da nisu potpuno i u cijelosti izračunati ni do danas.
Preporuka smještaja u Parizu
Versailles je isprva služio kao lovački paviljon kralja Luja XIII., da bi ga kako napisah njegov sin, Luj XIV. pretvorio u kraljevsku palaču. Takva se odluka može učiniti čudnom, no Lujeva averzija prema Parizu koja dakao ima i razlog učinila je zapravo Versailles razumnim izborom za novo sjedište Kralja Sunca, kako su ga zvali.
Naime, Luj XIV. proglašen je kraljem 1643., kada je imao svega pet godina, a već 1648. započeo je ustanak protiv vlasti, prozvan Fronda po stranci koja je pokrenula pobunu. S obzirom na neugodna iskustva proživljena tijekom pet godina sukoba (trajao je do 1653.), Luj je ubrzo nakon stupanja na vlast odlučio nadograditi očev paviljon te preseliti kraljevsko sjedište u Versailles, tada selo nadomak Pariza.
Glavnu ulogu u proširenju paviljona, odnosno gradnji kraljevske palače dobio je Louis Le Vau, predivne je vrtove projektirao Andre Le Notre, dok je Charles Le Brun, inače Lujev miljenik, radio na oslikavanju unutrašnjosti, ali i na dizajniranju brojnih fontana i skulptura.
Zanimljivo je da je navedeni trojac zajedno radio i na dvorcu Vaux-le-Vicomte, koji je dovršen 1661. godine. Navedeni je dvorac bio projekt Lujevog ministra financija Nicolasa Fouqueta, impresivan pokazatelj bogatstva i moći svojeg vlasnika, ali ga je koštao slobode, nakon što je Kralj Sunce posumnjao u načine financiranja gradnje. Ipak, očito mu se svidjelo što je ondje vidio te je francuski vladar trojicu spomenutih umjetnika angažirao na još izazovnijem projektu - gradnji nove kraljevske rezidencije i pripadajućih vrtova.
Preporuka smještaja u Parizu
U kraljevskom povrtnjaku Potager du Roi i danas uspijeva 900 sorti probranog voća i povrća. U Potageru uspijevaju žute maline, vinskocrveni krumpiri, prugasti, ljubičasto-bijeli patlidžani, papreni dragoljub, gorkasti hemerokalis, korabica, koromač i brojne druge vrste.
Prema legendi, najomiljenije povrće Kralja Sunca bio je špinat, smokve i kruške.
Na Versaillesu su radili i drugi arhitekti, među kojima se posebno ističe Jules Hardouin-Mansart, zbog izgradnje slavne Dvorane zrcala, danas vjerojatno najznamenitije prostorije u Dvorcu.
Osim zbog svoga sklada i ljepote, Zrcalna je dvorana poznata i po tome što je u njoj,Stvoreno Njemačko Carstvo.Što je 1783. godine zaključen Sporazum o Neovisnosti SAD-a.Lipnja 1919. potpisan mirovni ugovor između Saveznika i Njemačke, kojim je i formalno okončan Prvi svjetski rat.
Mirovna konferencija održana je od 18. siječnja 1919. do 21. siječnja 1920. u Parizu, a kako su njezina glavna vjećanja bila u dvorcu Versailles (Versaj), za nju se ustalio naziv: Versajska mirovna konferencija.
Glavnu riječ na toj konferenciji imali su državnici velikih sila Antante, a zastupano je 27 država iz Antantine koalicije.
Mirovni ugovor s Njemačkom zaključen je 28. lipnja 1919. u dvorcu Versaillesu (Versajski ugovor). Ona je u skladu s tim ugovorom morala priznati da je isključivi krivac za Prvi svjetski rat, pristati da se Alsace (Alzas) i Lorraine (Loren) vrate Francuskoj, da se u sjevernom Schleswigu (Šlezvig) provede plebiscit, da se neki pogranični gradovi vrate Belgiji, da se u području Saara uspostavi 15-godišnja uprava Lige naroda i nakon toga provede plebiscit o njezinoj konačnoj pripadnosti Njemačkoj ili Francuskoj. Nadalje, Njemačka je morala priznati pripajanje poljskih područja novostvorenoj državi Poljskoj i priznati joj preko koridora izlaz na Baltičko more prema luci Gdanjsk. Njemačke kolonije i njemačka imovina u tim kolonijama pripali su najvećim dijelom Velikoj Britaniji, a zatim Francuskoj, Japanu, Belgiji, Portugalu, Južnoafričkoj Uniji i Australiji. Njemačka je od početka 1929. godine morala platiti ratne odštete u iznosu od 5 milijardi dolara, a ostalo, što je trebalo naknadno utvrditi, isplatiti u 30 godina.
Osim toga, zbog šteta koje je nanijela podmorničkim ratom, Njemačka je morala isporučiti pobjedničkim državama gotovu svu svoju trgovačku mornaricu i za te države svake godine proizvoditi utvrđeni broj novih brodova. Nije smijela uvoziti ni izvoziti oružje, nije smjela imati podmornice, a glede vojske mogla je držati samo 104.000 vojnika u kopnenim i 15.000 vojnika u mornaričkim postrojbama.
Uz poništenje prijašnjih ugovora, Njemačka je morala priznati novonastale države u Europi i obvezati se da neće pripojiti Austriju.
Tijekom Francuske revolucije, Versailles gubi dotadašnju funkciju, da bi 1837. godine, tijekom vladavine Luja-Filipa, bio pretvoren u Nacionalni muzej povijesti Francuske.
Godine 1979. uvršten je na UNESCO-ov Popis svjetske baštine, što je bila još jedna potvrda njegovog značaja na svjetskoj razini.
Danas je Versailles sa svojim vrtovima jedna od omiljenih francuskih atrakcija što smo se i uvjerili sami.Poprilične su gužve i to cijele godine jer smo ga jednom posjetili i u Novogodišnjem terminu kao i sada ljeti.Je početak Europskog nogometnog prvenstva bio ali gledatelji 2 utakmice sigurno ne čine svu gužvu koja je bila.A to govore i podaci kako napisah od 9 milijuna posjetitielja godišnje.
On line ulaznice za Vrtove i glazbene fontane :
https://www.tiqets.com/en/paris-c66746/palace-of-versailles-access-all-areas-fountain-shows-or-musical-gardens-p974125?partner=dnevniksaputovanja+
A svakako i zasigurno ima se što vidjeti.I posjetite ga bez imalo razmišljanja.Za to planirajte si barem jedan cijeli dan ako mislite i želite vidjeti sve.Osobito parkove ljeti uz program glazbene fontane.
Nešto što svakako treba doživjeti.
Napomenuo bih da je djeci i studentima iz EU do 25 g ulaz besplatan inače je 15 EU ili ako obilazite znamenitosti po Parizu svakako bih preporučio Museum Pass.
