Dnevnik sa putovanja

Pod zlatnom kupolom pariškog kompleksa Hôtel national des Invalides, tamo gdje sjene povijesti šapuću o prohujalim carstvima i krvavim bitkama, leži jedan od najfascinantnijih muzeja na svijetu – Musée de l'Armée.

Daniel i Adrijana Taslidžić ispred pariškog kompleksa Hotel national des Invalides

Većina turista ovamo hita kako bi stala pred masivni sarkofag od crvenog kvarcita u kojem počiva Napoleon Bonaparte. No, ako prođete kroz tihe dvorane posvećene Drugom svjetskom ratu, naići ćete na izložak koji ne osvaja svojom veličinom, već svojom nevidljivom snagom.Pred vama stoji tamni, težak, mesingani predmet geometrijskog dizajna koji podsjeća na kakav art-déco spomenik u malom. To je BBC-Marconi AXBT vrpčasti mikrofon (ribbon microphone).

Daniel Taslidžić i Povijesni mikrofon s kojeg se general Charles de Gaulle obratio naciji, izložen u muzejskom postavu.

Za slučajnog prolaznika to je tek komad starinske tehničke opreme. No za svakoga tko razumije težinu povijesti, ovaj je mikrofon "sveti gral" moderne radijske epohe – instrument kojim je rečena rečenica koja je spasila čast jedne nacije i zapalila plamen otpora u okupiranoj Europi.

Poziv od 18. lipnja 1940.: Glas koji je stvorio Slobodnu Francusku

Da biste razumjeli magiju ovog izloška, morate se vratiti u tmurno poslijepodne 18. lipnja 1940. godine. Francuska je na koljenima; njemačke trupe marširaju Parizom, a novouspostavljena vlada u Bordeauxu priprema se na potpisivanje kapitulacije.

Detaljan krupni plan starog BBC radijskog mikrofona korištenog za povijesne govore u Drugom svjetskom ratu.

U tom trenutku potpune rasula, tada malo poznati brigadni general Charles de Gaulle ulazi u studio BBC-ja u Broadcasting Houseu u Londonu.

Stavši pred masivni mikrofon BBC-Marconi, De Gaulle je izgovorio riječi koje su ušle u povijest:

"Francuska je izgubila bitku! Ali Francuska nije izgubila rat!"

Iako je u tom trenutku jedva tko u Francuskoj uživo slušao taj govor (svega nekolicina ljudi imala je priliku i razlog u tom kaosu uhvatiti frekvenciju BBC-ja), snaga radijskih valova učinila je svoje.

Adrijana Taslidžić Povijesni mikrofon s kojeg se general Charles de Gaulle obratio naciji, izložen u muzejskom postavu.

Taj je mikrofon postao produžena ruka Slobodne Francuske (France Libre). Kroz njega su se u narednim godinama emitirale šifrirane poruke Pokretu otpora, legendarni uvodni taktovi Beethovenove 5. simfonije ("V za Pobjedu") i glasovi koji su pružali nadu u najcrnijim danima okupacije.

Mistika i intrige: Je li to onaj pravi mikrofon?

Oko samog govora i mikrofona ispletena je jedna od najzanimljivijih povijesnih mistika:

Snimka koja ne postoji: Zanimljivo je da originalni govor od 18. lipnja 1940. uopće nije snimljen! BBC u to vrijeme nije rutinski snimao sve žive emisije jer su voštani diskovi i magnetofonske vrpce bili skupi i rijetki. Ono što danas slušamo u arhivskim snimkama zapravo je De Gaulleov govor snimljen četiri dana kasnije, 22. lipnja, ili pak kasniji radijski pozivi!

Potraga za mikrofonom: Budući da je BBC u studijima koristio više primjeraka modela AXBT, godinama se vodila polemika o tome koji je točno mikrofon "uhvatio" De Gaulleov glas tog presudnog dana.

Primjerak koji se čuva u Parizu simbolizira upravo taj povijesni radijski uređaj BBC-ja iz tog perioda, darovan ili ustupnjen u znak sjećanja na francusko-britansku savezničku borbu i radijski rat.

Inženjersko čudo vremena: Sve o BBC-Marconi AXBT mikrofonu
Model BBC-Marconi Type AXBT nije bio bilo kakav mikrofon. Nastao u suradnji BBC-ja i tvrtke Marconi u prvoj polovici 1930-ih (usavršen u verziju AXBT 1937.), bio je to vrhunac radijske tehnologije tog doba.

Kako je radio?

Unutar masivnog kućišta nalazila se izuzetno tanka, valovita traka (vrpca) od aluminijske folije, ovješena između jakih magneta. Kada bi zvučni valovi pomerili vrpcu, stvarao se električni signal.

Toplina i prirodnost glasa: Za razliku od starijih ugljenih ili rano-kondenzatorskih mikrofona koji su zvučali metalno i plitko, AXBT je davao iznimno topao, bogat i intiman ton. Radio-slušateljima u Britaniji i okupiranoj Europi činio se kao da govornik stoji s njima u istoj sobi.

Karakterističan dizajn: Mikrofon je imao oblik izduženog dijamanta ili pravokutnika s odrezanim uglovima, izrađen od teške slitine obojene u tamnu, matiranu boju s mjedenim detaljima. Težio je preko 4 kilograma! Zbog svoje mase često je visio na posebnim oprugama unutar mesinganog okvira kako bi se ublažile vibracije poda.
BBC-Marconi AXBT u filmovima i pop-kulturi.

Zbog svog ikonografskog izgleda, ovaj je mikrofon postao vizualni simbol 1930-ih i 1940-ih godina te ratnog BBC-ja. Možete ga primijetiti u brojnim povijesnim ostvarenjima:

"Kraljev govor" (The King's Speech, 2010.): Iako se kralj George VI. bori s drugim modelima u ključnim scenama, estetski duh i tehnologija Marconi vrpčastih mikrofona dominiraju scenografijom radijskih studija BBC-ja.

"De Gaulle" (2020.): U ovom francuskom biografskom filmu detaljno je prikazan trenutak ulaska generala u studije BBC-ja u Londonu, gdje je fokus kamere upravo na masivnom vrpčastom mikrofonu pred kojim De Gaulle preuzima sudbinu Francuske u svoje ruke.

Dokumentarci i serije BBC-ja (npr. The Crown): Kad god radnja serije zahvaća radijske obavijesti iz doba Drugog svjetskog rata ili 1940-ih, scenografi bez iznimke postavljaju vjernu repliku ili originalni model AXBT kako bi trenutno uspostavili autentičnost epohe.

Što još ne smijete propustiti u Musée de l'Armée?

Iako je mikrofon tehnički dragulj muzeja, kompleks Les Invalides nudi bogatstvo izložaka:

Daniel i Adrijna Taslidžić u Musée de l'Armée ispred Napoleonovog groba u Parizu

Napoleonov grob (Dôme des Invalides): Impresivna zlatna kupola pod kojom se nalazi monumentalni sarkofag cara Napoleona I.

Daniel Taslidžić u Musée de l'Armée u Parizu

Oklop i oružje kraljeva (Srednji vijek i renesansa): Jedna od najvećih zbirki vitezova, oklopa (uključujući oklop Luja XIV.) i povijesnog oružja na svijetu.

Odeljak Drugog svjetskog rata (Historial Charles de Gaulle / Deuxième Guerre mondiale):

Uz spomenuti mikrofon, ovdje ćete pronaći uniformu generala De Gaullea, osobne predmete boraca Pokreta otpora, tajne šifrirne strojeve (poput Enigme) i detaljne prikaze Iskrcavanja u Normandiji.

Vodič za posjetitelje: Kako pronaći mikrofon i obići muzej

Kako doći do Musée de l me l'Armée?

Kompleks se nalazi u 7. arondismanu Pariza, na lijevoj obali Seine.
Metro:
Linija 8: Silazak na stanici La Tour-Maubourg ili École Militaire.
Linija 13: Silazak na stanici Varenne (najbliža ulazu u muzej i vrt skulptura) ili St-François-Xavier.

RER (prigradska željeznica):
RER C: Stanica Invalides (kratka šetnja uz prostranu poljanu Esplanade des Invalides prema sjevernom ulazu).

Autobus: Linije 28, 69, 82, 92.

Gdje se točno nalazi mikrofon u muzeju?

Musée de l'Armée je ogroman, stoga izbjegnite lutanje prateći ove korake:
Uđite u kompleks kroz glavni ulaz i uputite se prema dijelu muzeja posvećenom Modernom razdoblju i Svjetskim ratovima (Dôme / Ailes Orient et Occident - IIe Guerre mondiale).

Tražite odjeljak: Historial Charles de Gaulle / Espace 1939-1945.

Mikrofon se nalazi u staklenoj vitrini unutar cjeline posvećene Slobodnoj Francuskoj (France Libre) i radijskom ratu iz Londona. Obično je popraćen multimedijskim zapisima i fotografijama De Gaullea pred BBC-jevim mikrofonima.

Praktične i turističke informacije

Radno vrijeme: Muzej je otvoren svakog dana od 10:00 do 18:00 sati (blagajna se zatvara 30 minuta prije). Zatvoreno 1. siječnja, 1. svibnja i 25. prosinca.

Ulaznice:
Standardna ulaznica pokriva: Musée de l'Armée, Napoleonov grob, Privremene izložbe i Historial Charles de Gaulle.

Savjet: Najbolje ju je kupiti unaprijed sa linka ispod teksta a kako biste preskočili redove na blagajni.

Ulaz je besplatan za mlađe od 18 godina (te za građane EU-a mlađe od 26 godina uz predočenje osobne iskaznice).

Trajanje posjeta: Planirajte najmanje 2.5 do 3 sata za obilazak glavnih postavki i odjeljka Drugog svjetskog rata. Ako želite detaljno pregledati i Napoleonovu kupolu, odvojite pola dana.

Savjet za fotografiranje: Unutar muzeja dozvoljeno je fotografiranje bez bljeskalice. Mikrofon je pod staklom, pa podesite kut kamere zbog refleksije rasvjete.

Stojeći pred tim nijemim komadom metala u srcu Pariza, lako je osjetiti jezu: u vremenu kada su tenkovi i zrakoplovi rušili granice, upravo je ovaj mali mehanizam pretvorio ljudski glas u najjače oružje otpora.

Pariz, grad svjetlosti, mode, bezvremenske umjetnosti i vrhunskog dizajna, svake jeseni otvara svoja vrata ne samo svojim veličenim muzejima već i skrivenim povijesnim palačama u kojima se prošlost i budućnost susreću na najneočekivanijim mjestima.

Daniel i Adrijana Taslidžić stoje u unutarnjem dvorištu Cour de l'Intendant ispred prozirne umetničke instalacije automobila Astre Mobile u Hôtel de la Marine u Parizu.

Ovogodišnji pariški tjedan dizajna donijela je posjetiteljima jedinstvenu poslasticu koja briše granice između industrijskog dizajna, vrhunskog zanatstva i visoke umjetnosti.

U samom srcu grada, na glasovitom Trgu Concorde, veličanstveni Hôtel de la Marine ugostio je instalaciju koja privlači poglede i intrigira posjetitelje iz cijeloga svijeta – riječ je o zapanjujućem umjetničkom automobilu nazvanom Astre Mobile.

Ova reportaža vodi vas kroz sve slojeve ove fascinantne izložbe: od povijesnog značaja samog spomenika pa sve do minucioznih detalja, materijala i praktičnih savjeta kako pronaći i doživjeti ovaj dragulj suvremene kreativnosti.

Hôtel de la Marine: Monumentalna kulisa za susret epoha

Prije nego što uronimo u samu bit automobila kao umjetničkog djela, nužno je razumjeti težinu i ljepotu prostora u kojem se on nalazi. Hôtel de la Marine, smješten na broju 2 Place de la Concorde, nije običan izložbeni prostor. Izgrađen u 18. stoljeću prema nacrtima kraljevskog arhitekta Ange-Jacquesa Gabriela, ovaj grandiozni kompleks nekada je bio dom kraljevske garderobe (Garde-meuble de la Couronne), gdje su se čuvali dragocjeni umjetnički predmeti, tapiserije i dragulji francuske krune.

Danas, ovaj spomenik predstavlja savršenu sponu između 18. stoljeća i 21. stoljeća. Dok unutarnje prostorije odišu zlatom, baroknim sjajem i poviješću francuske aristokracije, u njegovom prostranom dvorištu – Cour de l'Intendant – odvija se potpuno drukčija priča. Ovdje tradicija francuskog umijeća izrade i suvremeni dizajnerski eksperimenti stvaraju dijalog koji oduzima dah.

Astre Mobile: Anatomija transparentne skulpture i kabineta čuda

Što je zapravo Astre Mobile?

Na prvi pogled riječ je o automobilu, no svaka pomisao na klasično motorno vozilo ovdje pada u vodu. Ovo je cjelovito umjetničko djelo (œuvre-d’art), spoj konceptualnog automobila i pokretnog kabineta čuda.

Adrijana Taslidžić u elegantnom izdanju promatra prozirnu automobilsku skulpturu Astre Mobile u natkrivenom dvorištu Hôtel de la Marine.

Projekt je djelo vizionarskog dizajnera Antoinea Tauvela, kreiran za Maison Lacmé, a nastao je kroz sinergiju rada desetine vrhunskih francuskih majstora zanata i umjetnika. Umjesto masovne proizvodnje i hladnog čelika, Astre Mobile pomiče granice automobilske forme u sferu čiste gesta, mašte i taktilnog pročišćenja.

Vrhunski materijali i majstorski detalji

Ono što Astre Mobile čini apsolutno spektakularnim jest nevjerojatna paleta rijetkih i plemenitih materijala korištenih u njegovoj izradi:

Bliski kadar prozirne karoserije i unikatnih umjetničkih detalja izložbenog automobila Astre Mobile u pariškom Hôtel de la Marine.

Inovativna prozirnost: Karoserija i struktura automobila poigravaju se s prozirnošću, brišući granicu između unutrašnjosti i vanjštine, čineći da vozilo lebdi u prostoru poput skulpture.

Detalji ploče s instrumentima (Dashboard): Umjesto klasične plastike i ekrana, ploča s instrumentima ukrašena je delikatnim umetcima od prirodnog perja (feather inlay), što odaje počast tradiciji visokog francuskog šivanja i dekorativnih umjetnosti.

Daniel Taslidžić u obilasku izložbe Astre Mobile pod staklenim svodom dvorišta Cour de l'Intendant u Hôtel de la Marine u Parizu.

Kotači i naplatci: Ukrasni poklopci kotača ručno su klesani i oblikovani od pravog oniksa, dajući vozilu mineralnu dubinu i monumentalnost.

Amblem i logo: Tradicionalni automobilski grb pretvoren je u pravu komornu draguljarsku skulpturu.

Egzotični i tradicionalni elementi: U izradi su korišteni i drugi plemeniti materijali poput naplavljenog drva (driftwood), vrhunske kože, delikatnog porculana, tradicionalnog japanskog urushi laka, morskih školjaka te metalnog veza.

Ovaj spoj organskih materijala i industrijske forme stvara dojam da promatramo živi organizam, a ne strojni sklop. Svaki dio vozila rezultat je mjeseci proučavanja skica, maketa i prototipova prije nego što su majstori uopće dotakli konačne materijale.

Mistika, intrige i filozofija iza projekta

Zašto je Astre Mobile izazvao toliko pažnje među posjetiteljima i novinarima?

U svijetu u kojem automobili postaju sve sterilniji, digitalizirani i uniformirani, Antoine Tauvel i njegov tim vratili su dušu i alkemiju u stvaranje vozila.

Postavljen u dvorištu palače koja je nekoć čuvala kraljevska blaga, ovaj prozirni automobil funkcionira kao moderna relikvija. On postavlja pitanje: Može li automobil postati visoka umjetnost (Haute Couture na kotačima)? Posjetitelji koji stanu pred ovu instalaciju svjedoče ne samo dizajnerskom objektu, već filozofiji strpljenja, ručnog rada i očuvanja zanata koji polako nestaju u digitalnoj eri. Ta mješavina modernog dizajna i drevnih zanatskih tehnika daje mu auru suptilne mistike.

Za sve koji planiraju buduće obilaske Pariza i istraživanje sličnih postava, evo ključnih zapisa iz našeg posjeta:

Lokacija:
Hôtel de la Marine, dvorište Cour de l'Intendant, 2 Place de la Concorde, 75008 Pariz.

Kako smo stigli:
Najbrži način dolaska u sam centar bio je metro. Stanica Concorde izravno je povezana linijama 1, 8 i 12, koje izlaze samom rubu Trga Concorde, uz sam ulaz u palaču.

Pristup instalaciji:
Izložba Astre Mobile u dvorištu Cour de l'Intendant bila je potpuno besplatna za sve posjetitelje, bez potrebe za unaprijed rezerviranim ulaznicama.

Vizualni dojam:
Dvorište natkriveno staklenim svodom nudilo je savršene refleksije svjetla na prozirnoj strukturi vozila i kamenim fasadama 18. stoljeća.

Preporuka za posjet:
Unutarnje dvorište palače nudi čaroban vizualni kontrast tijekom kasnog poslijepodneva, kada sunčeva svjetlost prolazi kroz prozirne strukture automobila, stvarajući nevjerojatne refleksije na povijesnim kamenim fasadama 18. stoljeća.

Bilo da ste strastveni ljubitelj dizajna, automobilskih inovacija ili jednostavno putnik koji traži skrivene priče Pariza, susret s Astre Mobile u Hôtel de la Marine iskustvo je koje se ne propušta – trenutak u kojem se povijest kraljevske elegancije i vizionarska budućnost stapaju u jedno nezaboravno sjećanje.

Susret s Astre Mobile u Hôtel de la Marine ostao je zapisan kao jedan od najupečatljivijih trenutaka pariške jeseni – spoj tradicije, vrhunskog zanatstva i vizionarskog dizajna na jednoj od najljepših pozornica Europe.

Kad zakoračite iz užurbanog pariškog bulevara Varenne iza visoke ograde imanja Hôtel Biron, gradska buka u trenu utihne. Pariz ovdje ne miriše na promet ni na užurbane prolaznike, već na vlažnu zemlju, potkresani šimšir i patinu starog brončanog odlijeva.

Daniel i Adrijana Taslidžić ispred Elegantna barokne palače Hôtel Biron s prostranim zelenim travnjakom i cvjetnim vrtom u kojem se nalazi Muzej Rodin u Parizu.

Musée Rodin nije tek klasična galerija s postamentima i staklenim vitrinama – to je živi, tihi atelier pod otvorenim nebom u kojem je otac modernog kiparstva, Auguste Rodin, ostavio svoj posljednji, najvažniji otisak.

Ako postoji mjesto u Gradu Svjetlosti gdje se spajaju sirova snaga kamena, neumoljiva strast, umjetnička intriga i mistika pariške aristokracije, onda je to upravo ova barokna palača sa svojim skrivenim vrtom skulptura.

Od plemićkog sjaja do boemske utvrde: Povijest i intrige Hôtel Birona

Palača u kojoj se danas nalazi muzej sagrađena je između 1727. i 1732. godine za bogatog financijera Abrahama Peyrenca de Morasa. Tijekom desetljeća mijenjala je vlasnike, no najupečatljiviji trag ostavio je vojvoda od Birona, po kojem imanje i danas nosi ime. U 19. stoljeću palača postaje samostan Družbe Presvetog Srca Isusova i prestižna škola za djevojke iz visokog društva.

Prekretnica nastupa 1904. godine, kada francuska država na temelju zakona o odvajanju crkve i države preuzima imanje. Palača je trebala biti prodana ili čak srušena, a do konačne odluke iznajmljivana je umjetnicima. Između 1905. i 1908. godine njezine prazne, prostrane salone zaposjeda fascinantna plejada kreativa: pjesnik Rainer Maria Rilke (koji je radio kao Rodinov tajnik), slikar Henri Matisse, plesačica Isadora Duncan i sam Auguste Rodin.

Sporazum stoljeća: Kada je država odlučila iseliti sve stanare i prodati zgradu, Rodin je ponudio nevjerojatnu pogodbu. Ostat će u Hôtel Bironu do kraja života, a zauzvrat će cjelokupnu svoju privatnu zbirku, kalupe, crteže i skulpture ostaviti francuskoj državi — pod jednim jedinim uvjetom: da palača zauvijek postane njegov službeni muzej. Nakon dugih političkih natezanja, sporazum je potpisan 1916. godine. Rodin je preminuo u studenom 1917., a muzej je službeno otvoren 1919. godine.

Mislilac, Vrata pakla i strastveni trokut: Zanimljivosti i ključni izlošci

Šetnja kroz park i salone Hôtel Birona vodi kroz fizičku manifestaciju ljudskih emocija — od mračne opsesije do katarze.

Mislilac (Le Penseur)

Najpoznatija skulptura na svijetu ne stoji u zatvorenoj dvorani, već na povišenom postamentu u cvjetnom vrtu, usmjerena prema kupoli Les Invalidesa.

Daniel Taslidžić ispred Brončana skulptura Mislilac Augusta Rodina smještena na visokom kamenu u zelenom vrtu Muzeja Rodin u Parizu.

Nastao 1880. godine pod izvornim nazivom Pjesnik (Le Poète), kip je prvotno zamijetljen kao prikaz Dantea Alighierija kako na ulazu u Pakao promišlja o svojoj Božanstvenoj komediji.

Adrijana Taslidžić Daniel Taslidžić ispred Brončana skulptura Mislilac Augusta Rodina smještena na visokom kamenu u zelenom vrtu Muzeja Rodin u Parizu.

Rodin ga nije htio prikazati kao mršavog, uvelog intelektualca, već ako snažnog, atletskog čovjeka u čijem se svakom mišiću vidi fizički napor razmišljanja. U bronci su jasno vidljivi otisci Rodinovih prstiju iz gline, što skulpturi daje nevjerojatnu živost.

Vrata pakla (La Porte de l'Enfer)

Monumentalna brončana vrata, visoka preko šest metara, predstavljaju Rodinovo životno djelo na kojem je radio više od trideset godina, a ostala su nedovršena. Naručena su za nikad izgrađeni Muzej primijenjene umjetnosti. Na njima se nalazi više od 200 figura uskovitlanih u patnji i strasti — upravo su iz ovog koncepta proizašli Mislilac, Poljubac i Tri sjene.

Monumentalna brončana skulptura Vrata pakla Augusta Rodina s detaljnim reljefnim prikazom ljudskih figura u Muzeju Rodin.

Poljubac (Le Baiser) i sjena Camille Claudel

Skulptura koja prši erotikom i nježnošću prikazuje zabranjenu ljubav Paola i Francesce iz Danteova Pakla. No, u pozadini ovog mramornog zagrljaja stoji stvarna, tragična priča.

Mramorna skulptura Poljubac Augusta Rodina prikazuje muskuloznog muškarca i ženu u strastvenom i nježnom zagrljaju.

Camille Claudel, iznimno talentirana kiparica, bila je Rodinova učenica, muza, suradnica i ljubavnica. Njihova strastvena, ali destruktivna veza trajala je više od desetljeća. Camille je znatno utjecala na oblikovanje mnogih Rodinovih radova (uključujući izradu ruku i stopala na ključnim skulpturama), no ostala je u njegovoj sjeni. Nakon prekida, uslijed sloma živaca i izolacije, obitelj ju je smjestila u psihijatrijsku bolnicu gdje je provela posljednjih 30 godina života. Danas Muzej Rodin posvećuje posebnu dvoranu radovima Camille Claudel, odajući priznanje njezinom geniju (Val, Zrela dob).

Građani Calaisa (Les Bourgeois de Calais) i Balzac

U vrtu ćete naići na dramatičnu skupinu od šest brončanih figura — vodećih ljudi grada Calaisa koji su se 1347. godine ponudili kao žrtve engleskom kralju kako bi spasili svoj grad od uništenja.

Rodin ih nije prikazao kao nepobjedive heroje, već kao prestrašne, napete ljude suočene s vlastitom smrću. Jednako je fascinantan i spomenik Honoréu de Balzacu, koji je u svoje vrijeme izazvao skandal jer su ga kritičari nazvali "neoblikovanom masom u kućnom ogrtaču".

Musée Rodin na filmskom platnu

Zahvaljujući besprijekornoj estetici vrta i historijskoj arhitekturi, muzej je česta kulisa kinematografije:

Ponoć u Parizu (Midnight in Paris, Woody Allen, 2011.) – Jedna od najpoznatijih scena filma snimljena je upravo u vrtu skulptura. Owen Wilson (Gil) i Rachel McAdams (Inez) šetaju pokraj Mislioca, dok Carla Bruni (u ulozi vodiča) raspravlja o Rodinovim ljubavnim odnosima i utjecaju Camille Claudel.

Rodin (Jacques Doillon, 2017.) – Biografski film s Vincentom Lindonom u ulozi kipara, sniman na izvornim lokacijama, koji detaljno prikazuje rad u Hôtel Bironu i kompleksan odnos s Camille Claudel.

Lupin (Netflix, 2021.) – Pojedine eksterijerne i ambijentalne scene pariških ulica i aristokratskih dvorišta oko Invalidesa inspirirane su i snimane u neposrednoj blizini ovog muzejskog kompleksa.

Praktične turističke informacije i vodič za dolazak

Musée Rodin se nalazi u prestižnom 7. arondismanu, u neposrednoj blizini vojne akademije i kompleksa Les Invalides (gdje se nalazi Napoleonov grob).

Adresa i lokacija:

Točna adresa: 77 Rue de Varenne, 75007 Paris, Francuska
GPS koordinate: 48.8553° N, 2.3158° E

Kako doći do muzeja?

Metro (Najjednostavniji način):

Linija 13: Silazak na stanici Varenne (izlaz iz metroa nalazi se doslovno nekoliko koraka od ulaza u muzej).

Linija 8 / Linija 13: Silazak na stanici Invalides ili Saint-François-Xavier (5–8 minuta hoda).

RER (Gradska željeznica):

RER C: Stanica Invalides, zatim oko 10 minuta ugodne šetnje uz esplanadu.

Autobus:

Linije 69, 82, 87, 92 staju u neposrednoj blizini (stanice Varenne - Bourgogne ili Invalides).

Pješice od drugih znamenitosti:

Od Eiffelovog tornja: cca 20 minuta šetnje kroz Champ de Mars.

Od Musée d'Orsay: cca 15 minuta hoda prema jugu.

Radno vrijeme:

Utorak – Nedjelja: 10:00 – 18:30 (Zadnji ulaz u 17:45). Ponedjeljkom zatvoreno.

Preporučeno trajanje 2 do 3 sata (1 sat za unutarnji postav u palači, 1,5 sat za vrt).

Ulaznice:

Preporučuje se kupnja unaprijed putem linka na kraju teksta radi preskakanja reda.

Posebne ulaznice

Moguće je kupiti ulaznicu samo za Vrt skulptura po nižoj cijeni, što je izvrsno za sunčane dane.

Savjet za fotografiranje

Najbolje svjetlo za fotografiranje Mislioca s kupolom Les Invalidesa u pozadini je u ranim poslijepodnevnim satima.

Mali savjet za kraj: Nemojte žuriti kroz dvorane. Kada završite obilazak unutrašnjosti palače, uzmite kavu u malom kafiću skrivenom u kutu vrta, sjednite na jednu od zelenih pariških stolica uz cvjetnjak i promatrajte kako se sjene na brončanim tijelima mijenjaju s pomicanjem sunca. U tom trenutku shvatit ćete zašto je Rodin bio spreman darovati čitavo svoje životno djelo samo da bi ostao dio ovog mjesta.

Pariz nije grad koji otkriva svoje tajne na prvi pogled; on je palimpsest u kojem se ispod asfalta moderne metropole valovi Seine i dalje sudaraju s korijenima srednjovjekovnih intriga. Dok milijuni hite prema Eiffelovom tornju ili zastaju pred gotičkim katedralama, pravi putnici i istraživači skrivene povijesti znaju da se srce francuske prijestolnice nalazi na malom otoku u sredini rijeke – na Île de la Citéu.

Daniel Taslidžić ispred Monumentalnog tornja Tour de l'Horloge s pozlaćenim satom na obali Seine i zgrada Palais de la Cité u Parizu.

Tamo, na sjeveroistočnom kutu nekadašnje kraljevske palače Palais de la Cité, uzdiže se monumentalna Tour de l’Horloge – pariški toranj sa satom koji već više od šest stoljeća neumoljivo mjeri vrijeme, svjedočeći o kraljevskim ambicijama, političkim prevratima i mračnim sjenama francuske prošlosti.Kao novinar i putnik koji je bezbroj puta istraživao pariške ulice i znamenitosti, uvijek tražim onu tanku liniju gdje se susreću precizna povijesna činjenica i goruća strast za pričom.

Tour de l’Horloge nije samo vizualna kulisa s razglednica; ona je živi arhiv u kamenu, mjesto gdje se isprepliću umjetnost, kraljevska propaganda i zlokobne legende.

Nastanak i povijest: Kraljevska vizija i prvi gradski sat

Ideja da Pariz dobije javni pokazatelj vremena rodila se iz potrebe kraljevske vlasti da potvrdi svoju moć i uvede red u užurbani život srednjovjekovnog grada. Gradnja samog tornja započeta je za vrijeme vladavine kralja Ivana II. Dobrog (Jean II le Bon) sredinom 14. stoljeća, točnije oko 1350. godine, kao dio velikog utvrđivanja i uređenja Palais de la Cité – tadašnjeg sjedišta francuskih monarha.
Međutim, ključni trenutak dogodio se 1370. godine pod vladavinom njegovog sina, mudrog kralja Karla V. (Charles V le Sage).

Raskošni zlatno-plavi brojčanik i dekorativno pročelje najstarijeg javnog sata u Parizu iz 14. stoljeća.

Kralj je odlučio da kraljevstvo treba monumentalni mehanizam koji neće samo pokazivati satove, već će simbolizirati božansko pravo kralja da uređuje vrijeme i ritam države. Za izradu prvog mehaničkog sata u Parizu zadužen je genijalni lorenski urar Henri de Vic.
Taj mehanizam bio je pravo tehničko čudo svog doba. Nije imao brojčanik kakav danas poznajemo; umjesto kazaljki, težak zvonjavski sistem oglašavao je protok sati za cijeli grad, povezujući se s obližnjom palačom pravosuđa. Sat je bio toliko važan da su pariški radnici i trgovci svoje radno vrijeme ravnali upravo prema njegovom zvuku sa Seine.

Arhitektonsko remek-djelo i simbolika zlatnih detalja

Današnji izgled tornja fascinira svakoga tko se zaustavi na obali kod Pont au Changea. Veličanstveni brojčanik, koji dominira fasadom, rekonstrukcija je originalnog dizajna iz 16. stoljeća (točnije iz 1585. godine, za vrijeme kralja Henrija III.), a djelo je dvorskog kipara Germaina Pilona.

Ono što ovaj sat čini vizualno zapanjujućim jest raskošna kombinacija plave pozadine ukrašene zlatnim ljiljanima (fleurs-de-lis), koji simboliziraju francusku krunu, te bogatih alegorijskih skulptura.

Alegorijske skulpture Zakona i Pravde Germaina Pilona uz zlatne reljefe na satu Tour de l'Horloge.

Zlatni sunčevi zrake i obruč okružuju središte u kojem se isprepliću inicijali kralja Henrija III. i njegove supruge Louise de Lorraine.

Dvije bočne ženske figure, koje često privlače pažnju radoznalih posjetitelja, predstavljaju Zakon i Pravdu (La Loi i La Justice), čime se jasno davala do znanja neraskidiva veza između kraljevske krune i pravosudne moći koja se dijelila u susjednoj palači.

Mistika, intrige i sjene kletve

Kao i svako zdanje s ovako dugom i burnom prošlošću, Tour de l’Horloge nosi teret mračnih priča. Palača uz koju je vezan bila je poprište najdramatičnijih trenutaka francuske povijesti. Tik uz toranj nalazila se zloglasna tamnica Conciergerie, predvorje smrti za tisuće osuđenika tijekom Francuske revolucije, uključujući kraljicu Marie-Antoinette.

Pogled na most Pont au Change, rijeku Seinu i toranj sa satom Tour de l'Horloge na otoku Île de la Cité.

U narodnoj predaji i pariškim krugovima ljubitelja misterija, ovaj dio Île de la Citéja oduvijek je bio obavijen pričama o prokletstvima. Sjetimo se samo legende o templarskom prokletstvu iz 1314. godine, kada je veliki meštar Reda vitezova Templara, Jacques de Molay, s lomače bacio kletvu na francuskog kralja Filipa IV. Lijepog i njegove potomke. Iako su zidine Palais de la Citéja svjedočile brzom izumiranju loze Capetovaca, duhovi tih vremena kao da i dalje lebde nad starim kamenim blokovima tornja, podsjećajući da su moć, izdaja i prolaznost vremena ovdje uvijek bili blisko povezani.

Tour de l’Horloge na filmskom platnu i u književnosti

Zahvaljujući svojoj autentičnoj srednjovjekovnoj estetici, Tour de l’Horloge i okolni kompleks Palais de la Cité / Conciergerie nezaobilazna su kulisa za filmaše koji žele dočarati duh starog Pariza.
Povijesni spektakli i kostimografske drame: Toranj se redovito pojavljuje u filmovima i serijama koje tematiziraju srednji vijek, Francusku revoluciju ili život mušketira.

Književni eho: Iako je Victor Hugo u svom remek-djelu Zvonar crkve Notre-Dame fokus usmjerio na obližnju katedralu, cjelokupni ambijent otoka Île de la Cité – s njegovim mračnim hodnicima, sjenama palače i moćnim zvonima – diše istim onim gotičkim pulsom koji je ovjekovječen na fasadi Tour de l’Horloge.

Turističke informacije: Kako doći, gdje se nalazi i savjeti za posjet

Ako planirate posjetiti ovu parišku znamenitost i doživjeti je izbliza, evo ključnih praktičnih informacija koje će vam olakšati istraživanje:

Lokacija i adresa
Adresa: Tour de l’Horloge smještena je na sjeveroistočnom uglu Palais de la Cité, na adresi Boulevard du Palais / Quai de l'Horloge, 75001 Paris, Francuska. Nalazi se na otoku Île de la Cité, neposredno uz most Pont au Change.

Kako doći do tamo (Javni prijevoz)
Metro: Najbliža stanica metroa je Cité (linija 4), koja vas dovodi direktno u srce otoka. Alternativno, možete izaći na stanici Châtelet (linije 1, 4, 7, 11 i 14) ili Saint-Michel, odakle vas čeka tek kratka i ugodna šetnja preko Seine.

RER (Prigradski vlak): Linije B i C vode do stanice St-Michel - Notre-Dame.

Autobus: Linije 21, 38, 58, 81 i 85 vode u neposrednu blizinu otoka.

Savjeti za posjetitelje

Vanjski razgled (Besplatno): Sam toranj i njegov veličanstveni zlatno-plavi sat najbolje se promatraju s pločnika preko puta, s Quai de Gesvres na desnoj obali Seine ili s mosta Pont au Change, odakle se pruža savršen kadar za fotografiranje.

Kombinirajte s posjetom Conciergerieju: Budući da je toranj dio iste građevinske cjeline, obavezno kupite ulaznicu i posjetite Conciergerie i susjednu Sainte-Chapelle. Unutrašnjost kompleksa otkrit će vam dublju slojevitost povijesti ovog mjesta.

Najbolje vrijeme za fotografiranje: Posjetite lokaciju u kasno poslijepodne ili pred sumrak (golden hour), kada sunčeve zrake obasjaju pozlatu sata, dajući joj onaj autentični, kraljevski sjaj koji je očaravao Parižane prije više stotina godina.

Tour de l’Horloge du Palais de la Cité nije samo turistička točka na mapi – ona je sidro pariškog vremena. Stajati pod njenim pozlaćenim krugovima znači dotaknuti epohu u kojoj su kraljevi gradili vječnost, dok je vrijeme, mjereno zupčanicima Henrija de Vica, neumoljivo teklo dalje.

Postoje mjesta na ovome svijetu koja ne služe pukoj trgovini, već su živi spomenici jedne epoha, čuvari tajni i hramovi u kojima se kroz generacije kovala povijest europske gastronomije.

Daniel Taslidžić ispred Autentičnog drvenog izloga povijesne trgovine posuđa E. Dehillerin u ulici Rue Coquillère u Parizu.

Dok se Pariz mijenjao pod naletima modernizacije, gubeći svoje stare dućane u sterilnim blještavilima trgovačkih centara, u ulici Rue Coquillère, u srcu prvog arondismana, nedaleko od nekadašnjeg trbuha grada – legendarnih Hallesa – i dalje nesalomljivo stoji E. Dehillerin.

Kao novinar koji u svakom kutku svijeta traži priču s dušom, ovdje nisam pronašao tek običnu trgovinu profesionalnog posuđa. Pronašao sam vremeplov. Mjesto čiji podovi od istrošenog drveta i police pretrpane teškim bakrom, lijevanim željezom i kositrom odišu mistikom, mirisom prohujalih stoljeća i onom neuhvatljivom pariškom patinom koja se ne može kupiti novcem.

Korijeni u kamenu: Tko je i kada izgradio ovu legendu?

Priča o ovom svetištu lonaca i tava počinje u osvit industrijske revolucije i carskih ambicija. Davne 1820. godine, u vremenima kada se Pariz tek budio iz turbulencija nakon Napoleonskih ratova, osemeljena je trgovina koja će postati sinonimom za vrhunsko kuharsko umijeće.

Iako su kroz desetljeća obiteljske dinastije oblikovale njezinu sudbinu, ime E. Dehillerin ostalo je uklesano u klesani kamen pariške trgovačke baštine kao simbol beskompromisne kvalitete. Zgrada u kojoj se nalazi nosi tipičan arhitektonski izričaj 19. stoljeća s diskretnom, gotovo strogo industrijskom elegancijom izvana, dok unutrašnjost skriva prave labirinte polica, drvenih ljestava i stropova s kojih vise stotine komada posuđa. Ovdje se arhitektura ne razmeće fasadama; njezina je snaga u unutrašnjosti – u masivnim drvenim pultovima i starinskim knjigama narudžbi u koje su se upisivali najveći kulinarski velikani povijesti.

Mjetalna sjena, intrige i šaputanja o "kletvi"

Kao i svaka građevina i institucija koja je svjedočila burnim pariškim revolucijama, opsadama, svjetskim ratovima i dramatičnim društvenim lomovima, E. Dehillerin nosi svoj dio urbane mitologije. Iako nije riječ o klasičnoj gotičkoj kletvi s prokletim draguljima, pariški kuloari i stari obrtnici stoljećima prenose priče o svojevrsnoj "kletvi nestajanja" malih zanatskih radionica u sjeni velikih industrijskih divova – kletvi koju je Dehillerin nadživio.

Unutrašnjost trgovine E. Dehillerin u Parizu s drvenim policama pretrpanim profesionalnim posuđem i kalupima.

Mistika ovoga mjesta leži u njegovoj atmosferi. Ulazak u podrumske prostorije, gdje se u polumraku čuvaju najteži komadi bakrenog posuđa i rijetki kalupi za pečenje, kod svakog posjetitelja budi osjećaj strahopoštovanja. Legende kažu da su se u ovim prostorima, uz zveckanje teškog metala, sklapali i raskidali tajni paktovi pariške buržoazije i kuharskih šefova koji su carskim dvorovima pripremali gozbe. Neki stari trgovci znali su šaputati kako onaj tko u Dehillerinu kupi bakrenu tavu, a da prije toga ne nauči poštovati ravnotežu vatre i namirnica, nikada neće svladati tajnu prave francuske kuhinje – svojevrsni kulinarski udes koji se prenosi s koljena na koljeno.

Filmska kulisa i pop-kultura: Gdje je oživjela povijest?

E. Dehillerin nije samo inspiracija kuharima; ovo je mjesto magnet za filmske redatelje koji traže autentičnost bez filtera.

Najslavniji filmski trenutak u kojem je ova trgovina postala globalna zvijezda svakako je hvaljeni kulinarski film "Julie & Julia" (2009.) u režiji Nore Ephron, s nezaboravnom Meryl Streep u ulozi legendarne kulinarske pionirke Julie Child. Upravo ovdje, među ovim pretrpanim policama i uz asistenciju strpljivih trgovaca, Julia Child kupuje svoje prve legendarne bakrene posude koje će joj promijeniti život i definirati njezinu kulinarsku karijeru. Scena u kojoj ona fascinirano dodiruje metal i upija miris tradicije savršeno dočarava dušu ovog prostora.

Adrijana Taslidžić ispred Autentičnog drvenog izloga povijesne trgovine posuđa E. Dehillerin u ulici Rue Coquillère u Parizu.

Osim ovog kultnog filma, trgovina se često pojavljuje u dokumentarcima o gastronomiji, kulinarskim serijalima putopisaca koji istražuju parišku podkulturu te u brojnim književnim djelima francuskih autora koji Pariz opisuju kroz njegov miris maslaca, bakra i svježeg kruha.

Kako doći, gdje se nalazi?

Za sve one koji se upute u francusku prestolnicu s namjerom da svojim očima vide ovaj hram posuđa, evo preciznih koordinata i savjeta za snalaženje:

Adresa: 18-20 Rue Coquillère, 75001 Paris, Francuska.

Kako je naći: Nalazi se u 1. arondismanu, u neposrednoj blizini trgovačkog centra Westfield Forum des Halles i znamenite crkve Saint-Eustache. Kada koračate ulicom Rue Coquillère, tražite klasični, pomalo skromni tamni drveni izlog s jednostavnim natpisom koji odiše tradicijom.

Najbliži metro (javni prijevoz):

Stanica Les Halles (linija 4)
Stanica Châtelet - Les Halles (linije RER A, B, D te metro linije 1, 7, 11, 14) – od izlaza ste u šetnji za svega nekoliko minuta.

Radno vrijeme: Obično otvoreno od ponedjeljka do subote (s tim da subotom znaju vrijediti skraćenija radna vremena, stoga je provjera službenog radnog vremena prije dolaska uvijek preporučljiva). Nedjeljom je zatvoreno.

Savjeti za posjetitelje:

Ponesite strpljenje i istraživački duh: Ovdje nema modernih displeja ni digitalnih kataloga. Roba je izložena autentično, a cijene su često ispisane kredom ili ručno na etiketama.

Kupovina s predznakom tradicije: Ako se odlučite na kupovinu, imajte na umu da je pravo bakreno posuđe teško i zahtijeva održavanje, ali kupujete komad povijesti koji će trajati generacijama.

Poštujte atmosferu: Fotografiranje je dopušteno, ali imajte na umu da je ovo prvenstveno radni prostor u koji profesionalni kuhari dolaze po svoje alate s jasnim ciljem.

Posjet E. Dehillerinu nije obična kupovina suvenira; to je hodočašće u srce onoga što Pariz čini vječnim – poštovanje prema zanatu, tradiciji i strašću koja se ne gasi ni nakon dva stoljeća postojanja.

Pariz skriva bezbroj slojeva svoje prošlosti, od grandioznih bulevara do mračnih, fascinantnih arkiva koji čuvaju duh carstava, ratova i istraživačkih podviga. Među kulturnim središtima francuske metropole, jedno mjesto nudi jedinstven spoj elegancije, inženjerskog genija i morske surovosti – Musée national de la Marine de Paris.

Daniel Taslidžić Musée National de la Marine u pariškoj palači Palais de Chaillot s pogledom na Eiffelov toranj

Smješten u impozantnom zdanju Palais de Chaillot na Trocadéru, s pogledom koji ulijeva strahopoštovanje prema Seni i Eiffelovom tornju, ovaj muzej nije tek zbirka maketa i slika; to je vremenska kapsula u kojoj oživljavaju epske bitke, kraljevske galije i neistražen plavi ponor.

Korijeni carstva: Tko je i kada postavio temelje pomorske baštine?

Priča o ovom muzeju započinje davne 1748. godine, u osvit prosvjetiteljstva, kada je pomorski inženjer i botaničar Henri-Louis Duhamel du Monceau predao francuskom kralju Luju XV. svoju osobnu zbirku minucioznih maketa brodova. Kralj, očaran vizijom i praktičnom važnošću tih malenih remek-djela za obuku budućih pomorskih časnika i inženjera, odlučio je dati zbirci stalni dom.

Tijekom Francuske revolucije zbirka je prošla kroz turbulentna razdoblja preseljenja, da bi kasnije, za vrijeme Napoleona Bonapartea, dobila novi zamah kada je car osobno pridodao svoje carsko brodovlje i trijanonske zbirke. Konačno, u sklopu priprema za Svjetsku izložbu 1937. godine, muzej pronalazi svoju monumentalnu adresu unutar novopodignute palače Palais de Chaillot na brdu Chaillot (Trocadéro), djelo arhitekata Jacquesa Carlua, Louisa-Hippolytea Boileaua i Léona Azéme.

Zgrada sama po sebi nosi povijesnu težinu – na njezinoj terasi Adolf Hitler pozirao je tijekom okupacije Pariza 1940. godine, a upravo je tu 1948. godine usvojena i Opća deklaracija o ljudskim prava.

Makete koje čuvaju dah i umjetnost kraljevskih portova

Ulazak u muzej otkriva fascinantan svijet minijatura koji oduzima dah. Kolekcija maketa brodova jedna je od najvećih i najvrjednijih u Europi. Svaka nit, svaka paluba i svaki detalj izrađeni su s preciznošću koja briše granicu između modelarstva i visoke umjetnosti. Ovdje se mogu vidjeti drveni divovi iz 17. i 18. stoljeća, ratni brodovi koji su krojili sudbinu oceana, pa sve do modernih podmornica.

Daniel Taslidžić Detaljan prikaz povijesnih maketa ratnih brodova i modela arsenala u pariškom pomorskom muzeju

Posebno mjesto zauzima monumentalna krma La Réale, diplomatske galije Sunčevog Kralja (Luja XIV.), optočena baroknim rezbarijama koje svjedoče o političkoj moći i apsolutnoj dominaciji na vodama.

Uz makete, tu je i neprocjenjiva zbirka pomorskog slikarstva, predvođena remek-djelima Josepha Verneta, čije su velike panorame francuskih luka iz 18. stoljeća vizualni blockbusters tog vremena – spoj dramatičnih oluja, svakodnevnog života mornara i carske propagande.

Grmljavina topova i krvavo plavetnilo: Najslavnije pomorske bitke

Zbirka muzeja čuva uspomene na dramatične okršaje koji su mijenjali tijek povijesti, a svaka maketa ratnog broda svjedok je taktike, hrabrosti i strategije na otvorenom moru.

Bitka kod Tufela i strateški sudari kod Abukira (1798.):

Francuska revolucionarna mornarica i Napoleonova ambicija sudarili su se s britanskom prevlašću na Mediteranu. Iako je poraz kod Abukira (Bitka na Nilu) označio strateški preokret i britansku dominaciju pod vodstvom lorda Nelsona, muzej kroz sačuvane artefakte i planove bitaka prikazuje svu dramu noćnog sukoba u kojem su linijski brodovi gorjeli pod zvjezdanim nebom.

Adrijana Taslidžić Detaljan prikaz povijesnih maketa ratnih brodova i modela arsenala u pariškom pomorskom muzeju

Bitka kod Trafalgara (1805.):

Vrhunski pomorski sudar koji je zapečatio sudbinu francuske i španjolske flote protiv britanske Kraljevske mornarice. Modeli brodova poput slavnog francuskog linijskog broda Bucentaure podsjećaju na taktičke manevre i strašnu cijenu koju je francuska flota platila u borbi protiv Nelsonove superiorne taktike probijanja linije.

Detaljan prikaz povijesnih maketa ratnih brodova i modela arsenala u pariškom pomorskom muzeju

Epoha linijskih brodova (L'Époque des Lignes):

Kroz posebne postave u muzeju oživljavaju taktike iz 17. i 18. stoljeća. Formacija u liniji – gdje su brodovi plovili u koloni ispaljujući bočne salve iz desetaka teških topova – zahtijevala je vrhunsku disciplinu mornara i nevjerojatnu usklađenost zapovjednika. Makete precizno prikazuju raspored paluba s topovima različitih kalibara (od lakih protupješačkih do teških topova od 36 libri koji su mogli probiti hrastovu oplatu protivnika).

Inženjerska simfonija: Tehničke inovacije izloženih maketa brodova

Makete u pariskom Pomorskom muzeju nisu tek estetske minijature; u 18. stoljeću one su služile kao vrhunski znanstveni modeli (modèles d'arsenal) na kojima su pomorski inženjeri testirali hidrodinamiku, raspored opterećenja i čvrstoću trupa prije nego što bi se sjekira primila pravog drva u kraljevskim brodogradilištima u Brestu ili Toulonu.

Anatomija trupa i rebra (Les Couples): Modeli arsenala često su bili građeni s jedne strane u potpunosti opločeni, dok je druga strana ostavljana otvorena ("u kosturu"). To je inženjerima omogućavalo jasan uvid u unutarnju strukturu rebra, raspored paluba i sustav unutrašnjih ojačanja. Vidljiva je genijalna upotreba zakrivljenog hrastovog drva koje je pratilo prirodne linije stabla kako bi trup izdržao golemi pritisak valova.

Sustavi jedrilja i pokretne snage: Minuciozno izrađeni katarke, križevi i sustavi snopova užadi (koloturnici) pokazuju kako se koristila golema površina platna. Inženjeri su usavršili mehanizme za brzo popuštanje i zatezanje jedara u slučaju naglih oluja, što je bila ključna razlika između preživljavanja i potonuća.

Topnički inženjering i pokretljivost: Makete prikazuju revolucionarne sustave postavljanja topova na palube s kotačićima i sustavom užadi za amortizaciju silovitog trzaja (rekuperaciju) prilikom paljbe. Bez ovih inovacija, povratni trzaj teškog topa uništio bi palubu i ugrozio stabilnost cijelog plovila.

Bakarom ojačana oplata podvodnog dijela: Kako bi spriječili nakupljanje morskih školjkaša, algi i prodor brodskih crva (Teredo navalis) koji su uništavali drvo, francuski inženjeri su među prvima uveli oblaganje podvodnog dijela trupa tankim bakrenim pločama. Modeli vjerno prikazuju tisuće minijaturnih bakrenih pločica pričvršćenih posebnim čavlima, što je drastično povećalo brzinu i dugovječnost ratnih brodova.

Mistika, intrige i pomorske legende

More je oduvijek bilo simbol slobode, ali i neizrecive opasnosti, a pariški Pomorski muzej vješto prenosi tu mističnu stranu. U srcu postava nalazi se dvorana posvećena brodolomima i olujama, koncipirana oko monumentalnog vala kroz koji posjetitelji prolaze, osjećajući jezu i dramu pomorskih tragedija.

Kroz artefakte izvučene s potopljenih olupina podvodnim arheološkim misijama, muzej priča priče o ljudskoj izdržljivosti, ali i o praznovjerju starih mornara. Priče o izgubljenim posadama, tajanstvenim nestancima galija i prokletstvima neobilježenih dubina prožimaju svaki izloženi predmet. Mornarički folklor oduvijek je bio pun priča o nemirnim duhovima na pučini, a predmeti poput starih navigacijskih instrumenata, kompasa i prastarih karata s ucrtanim mitskim morskim čudovištima podsjećaju na vremena kada je rub poznatog svijeta značio početak straha.

Filmska kulisa: Gdje se odvijala radnja?

Zahvaljujući svojoj spektakularnoj lokaciji na Trocadéru i dramatičnom interijeru, Palais de Chaillot i okolica bili su poprište brojnih kultnih filmskih ostvarenja. Filmski redatelji obožavaju ovu vizualnu kulisu koja nudi najljepši pogled na Pariz i Eiffelov toranj.

Tako se kadrovi s Trocadéra i prostora oko palače pojavljuju u remek-djelu francuskog novog vala "400 udaraca" (The 400 Blows, 1959.) redatelja François Truffauta. Ljubitelji trilera i akcije prepoznat će lokaciju u holivudskim hitovima poput komedije "Francuski poljubac" (French Kiss, 1995.) s Meg Ryan i Kevinom Klineom, zatim u akcijskom spektaklu "Gas do daske 3" (Rush Hour 3, 2007.), kao i u postapokaliptičnom hororu "28 tjedana kasnije" (28 Weeks Later, 2007.), gdje monumentalno stubište i esplanada služe kao dramatična pozadina za evakuaciju i kaos.

Praktične turističke informacije: Kako pronaći muzej i posjetiti ga?

Adresa i lokacija: Musée national de la Marine nalazi se na adresi 17 Place du Trocadéro et du 11 Novembre, 75116 Paris (zapadno krilo Palais de Chaillot, u 16. arondismanu).

Kako doći metro-om: Najlakši i najpraktičniji način dolaska u ovaj dio Pariza jest podzemnom željeznicom (Metro). Linije 6 i 9 vode direktno do stanice Trocadéro, odakle je izlaz udaljen samo nekoliko koraka od ulaza na esplanadu i muzej.

Autobusne linije 22, 30, 32, 63 i 82 također staju u neposrednoj blizini.

Radno vrijeme: Muzej je u pravilu otvoren svakodnevno osim utorkom, u vremenu od 11:00 do 19:00 sati. Ipak, prije posjete preporučuje se provjeriti službene stranice radi eventualnih prilagodbi blagdanima ili posebnim izložbama.

Savjet za posjetitelje

S obzirom na to da se muzej nalazi na jednoj od najposjećenijih turističkih točaka u Parizu, esplanada Trocadéro zna biti iznimno gužvovita. Preporučuje se dolazak u jutarnjim sati (odmah po otvaranju) kako biste izbjegli gužve i u miru obišli zbirke uz preuzimanje audio-vodiča, uživajući pritom u spektakularnom pogledu na Eiffelov toranj.

Na sporednom trgu ispred povijesnog Muzeja umjetnosti i obrta (Musée des Arts et Métiers) u 3. pariškom arondismanu, pod pariškim nebom stoji skulptura koja ne prestaje plijeniti pažnju prolaznika. Njezina polirana čelična površina reflektira stoljetne kamene fasade nekadašnjeg samostana Saint-Martin-des-Champs, dok stoji uzdignuta iznad tamne vodene površine.

Daniel i Adrijana Taslidžić Srebrni mehanički konj Zeus s otvorenja OI 2024 izložen ispred Muzeja umjetnosti i obrta u Parizu

Riječ je o Zeusu – fantastičnom mehaničkom konju čiji je dramatični kas kroz maglu i kišu obilježio svečano otvorenje Olimpijskih igara u Parizu 2024. godine.

Trenutak koji je opčinio svijet: Svečano otvorenje OI 2024.

Kada su 26. srpnja 2024. godine oči milijardi gledatelja bile uperene prema Parizu, ceremonija otvorenja po prvi puta u povijesti Olimpijskih igara nije održana na stadionu, već u samom srcu grada – na rijeci Seni.

U kulminaciji večeri, iz noćne tmine i rečne magle izronio je fantastičan prizor: srebrni mehanički konj i njegova tajanstvena jahačica prevoženi su na trimaranu sakrivenom ispod vodene površine, stvarajući opčinjujući privid da stvorenje doslovno galopira po samoj vodi Sene, prolazeći ispod pariških mostova prema Eiffelovom tornju.

Povijest, nastanak i tehničko čudo: Tko je stvorio Zeusa?

Iza ove vizualne čarolije stoji vrhunski tehnički i umjetnički pothvat.
Dizajn i izrada: Zeusa je osmislio i izradio francuski Atelier Blam iz regije Nantes.

Zeus ispred skulpture konja Zeusa u dvorištu Musée des Arts et Métiers u Parizu

Partneri i izvedba: Projekat je ostvaren uz podršku farmaceutske kompanije Sanofi i tvrtke Sicomin, koja je osigurala napredne kompozitne smole za izradu laganih, a čvrstih dijelova.

Dimenzije i materijali: Konstrukcija je izrađena od visokopoliranog čelika, aluminija i kompozitnih materijala. Konj je visok oko 1,80 metara u grebenu (s postoljem djeluje znatno monumentalnije), a precizno zglobni mehanizam osigurava fluidnost pokreta i dojam životnosti.

Vizija: Cilj dizajnera bio je spojiti francusku tradiciju obrade metala i inženjerstva s futurističkom estetikom.

Mistika, intrigantne priče i "moguća kletva"

Oko Zeusa su se već tijekom same ceremonije ispreplele mnoge mitske priče, interpretacije i teorije:

Četiri jahača Apokalipse ili Apolonov glasnik?

Tijekom prijenosa otvorenja, dok je jahačica s olimpijskom zastavom jezdrila Senom na leđima srebrnog konja, na društvenim mrežama i u pojedinim medijima buknule su rasprave. Kritičari i ljubitelji teorija zavjera u prizoru su vidjeli predskazanje i "Blijedog konja" iz Otkrivenja (Apokalipse). Međutim, autori ceremonije objasnili su da je inspiracija bila Sekvana (Sequana) – galo-rimska božica rijeke Sene – kao i duh olimpizma, mira i univerzalne slobode.

"Kletva" olimpijskog vjetra i kiše

Te večeri Pariz je zahvatila neuobičajeno jaka, pljuskovita kiša. Mnogi su u šali (a neki i u zbilji) komentirali kako je metalni konj nazvan Zeus – po grčkom bogu gromova, oluja i neba – sa sobom donio pravu provalu oblaka nad Parizom.

Opis ispred skulpture konja Zeusa u dvorištu Musée des Arts et Métiers u Parizu

Tajna plutajućeg mehanizma

Gledatelji uz obalu dugo nisu mogli odgonetnuti kako konj stoji na vodi. Tajna je bila u posebno konstruiranom podvodnom trimaranu koji je bio potpuno potopljen i nevidljiv u mračnoj vodi Sene, dok je konj mehanički pokretao noge usklađeno s brzinom kretanja plovila.

Zašto je Muzej umjetnosti i obrta (Musée des Arts et Métiers) savršen dom?

Nakon što je obišao Parišku gradsku vijećnicu (Hôtel de Ville) i dvorac Versailles, Zeus je dobio svoje domišljato mjesto u sklopu Muzeja umjetnosti i obrta (MuAM).

Ovaj muzej osnovan 1794. godine jedno je od najstarijih tehnoloških muzeja na svijetu. U njemu se čuvaju remek-djela inženjerstva poput Foucaultovog njihala, originalnih modela Kip slobode, te ranih zrakoplova i automata. Smještanjem Zeusa ispred samog muzeja stvoren je savršen spoj povijesnih tehnoloških izuma i moderne vizualne umjetnosti 21. stoljeća.

Vodič za posjetitelje i praktične informacije

Ako se nalazite u Parizu i želite uživo vidjeti i fotografirati ovog čeličnog ljepotana, evo svih ključnih detalja:

Informacija za posjetitelje
Lokacija Trg ispred Musée des Arts et Métiers, 60 Rue Réaumur, 75003 Paris (3. arondisman / Le Marais)

Trajanje izložbe: Postavljen na otvorenom trgu (dostupno javnosti)
Cijena ulaza Besplatno (skulptura se nalazi na vanjskom trgu ispred muzeja)

Najbolje vrijeme za posjet :

Rano ujutro za fotografiranje bez gužve, ili u sumrak kada reflektori i vodena površina stvaraju čaroban ušiđeni ugođaj.

Kako doći do skulpture?

Metro: Linija 3 ili Linija 11 – stanica Arts et Métiers. (Savjet: Sama stanica metroa Arts et Métiers uređenja je u steampunk stilu s bakrenim zidovima i prozorima nalik na podmornicu Nautilus Julesa Vernea!)

Linija 3 ili Linija 4 – stanica Réaumur – Sébastopol (3 minute hoda).

Autobus: Linija 20 vozi izravno u blizinu muzeja.

Pješice: Nalazi se u atraktivnom kvartu Le Marais, oko 10 minuta hoda od Trga Republike (Place de la République) i 15 minuta hoda od Muzeja Carnavalet.

Daniel i Adrijana Taslidžić i Srebrni mehanički konj Zeus s otvorenja OI 2024 izložen ispred Muzeja umjetnosti i obrta u Parizu

Šetnja do Muzeja umjetnosti i obrta pruža jedinstvenu priliku za susret s jednim od najprepoznatljivijih simbola novije pariške povijesti – spomenikom gdje se mitologija, umjetnost i vrhunsko inženjerstvo spajaju u jedinstven vizualni doživljaj.

Some cars mark an era and others manage to transcend it, while keeping their appeal intact. Alfa Romeo Giulia belongs to this second, very rare category, as recounted in the new book Alfa Romeo Giulia – Timeless Classic, launched on today's opening day of Auto e Moto d’Epoca Bologna.

Photo:Stellantis media

One of the largest trade fairs in Europe focusing on passion for engines and the biggest in Italy, it is scheduled to continue until October 25. The launch took place at Alfa Romeo stand, during an engaging talk that witnessed the participation of Eugenio Franzetti – Global Director Marketing of Alfa Romeo, Lorenzo Ardizio – Curator of the Alfa Romeo Museum in Arese and author of the new monograph, and Alessandro Maccolini – Alfa Romeo Design Project Manager.

Photo:Stellantis media

Intertwining historical memory and direct testimonies, the three protagonists took the public on a journey through two generations of the Giulia, retracing the extraordinary sporting legacy of the ’60s sedan and revealing some of the background to the creation of its contemporary successor. Two different eras brought together by the same, unmistakable Alfa Romeo spirit, also reflected in the brand's stand. The Alfa Romeo Classiche division uses it to celebrate the theme of the “sports sedan” with four iconic Biscione-brand cars, testaments to over 60 years of technical evolution, passion, and successes in racing.

Photo:Stellantis media

Alfa Romeo Giulia – Timeless Classic opens with a foreword by Santo Ficili, Alfa Romeo and Maserati CEO, who emphasizes the profound emotional bond between the Giulia and enthusiasts: “For those who, like me, have had the privilege of experiencing Alfa Romeo up close, the Giulia represents something deeply personal. It’s one of those cars that manage to create an authentic emotional bond with their drivers, one with the ability to speak to the heart even before resorting to reasoning. The Giulia might be the contemporary epitome of the Alfa Romeo spirit: a car that continues to excite me every time I see it. A timeless automobile, one worthy of preservation, custodianship and being handed down for generations to come, from the very first moment.”

Alfa Romeo Giulia – Timeless Classic: the story of a contemporary legend

The tome traces the fascinating history of a car that has managed to bring the most authentic essence of the Biscione brand back into the focus of the international landscape. It takes up a legendary legacy and offers a reinterpretation through an uncompromising, modern vision of sportiness. The journey began long before the 2015 debut of the modern Giulia, sinking its roots into Alfa Romeo's great history. From the legendary post-war sedans and the ’60s Giulia to the legend of the Quadrifoglio, the book reconstructs a heritage of ingenuity, courage and passion that spans generations, transforming each new challenge into an opportunity for reinvention. Just as ambitious a challenge has given rise to the Giulia of the new millennium: a project initially shrouded in secrecy, the upshot of Sergio Marchionne's desire to return the brand to a truly leading role. Straddling visionary intuitions, unconventional choices and a group of designers called upon to make a start from a blank sheet of paper, a car destined to leave its mark has been brought to life.

Through direct testimonies, technical insights and an extraordinary collection of photographs, the book takes the reader behind the scenes of its creation: the design, mechanics, performance and that unparalleled driving pleasure become the pieces in the jigsaw of a story in which technology continuously encounters emotion. A special position is reserved for the Giulia Quadrifoglio – the most intense expression of this philosophy – and its most exclusive interpretations, including special versions and very limited editions such as the spectacular Giulia Quadrifoglio Luna Rossa. Masterpieces on four wheels, all together they make up a universe consisting of research, character, and the desire to stand out. Published by Giorgio Nada Editore and distributed by Giunti Editore, the 208-page tome includes bilingual text in Italian and English and is available during the Show at the Alfa Romeo and Giorgio Nada Editore/Libreria dell'Automobile stands.

Four sports sedans embodying over 60 years of Alfa Romeo history

The same passion that enlivens the book's pages takes shape on the Alfa Romeo stand: together with the Alfa Romeo Classiche division, the theme of the “sports sedan” is celebrated through four cars that testify to the technical and stylistic evolution of the Biscione brand, brought together by an intrinsic vocation for performance and driving pleasure. More specifically, it features three vintage models from the collection at the Alfa Romeo Museum in Arese. Visitors can also find out more about the Alfa Romeo Classiche services dedicated to protecting and promoting the history of the iconic Italian brand, including Certificate of Origin, Certificate of Authenticity, and the Restoration service.

Photo:Stellantis media

Kicking off the exhibition itinerary is the 1963 Giulia TI Super, the ‘ready-to-race’ version of the legendary Portello sports sedan, presented on April 24 that year at the Autodromo Nazionale di Monza and produced in just 501 units. Featuring a lightweight body, the Quadrifoglio emblem and a 1.6-liter, 112-hp twin-cam engine, it represented the ideal starting point for the work of the tuners for the racetrack. A car that managed to bring out the extraordinary dynamic qualities of the Giulia by winning important class victories, including 1963's prestigious “Tour de France – Auto.” The spotlight is also on the 75 Turbo Evoluzione (1987), 500 units of which were built to obtain homologation in Group A of the Turismo category, and to enable the brand to participate officially and with private teams in the 1987 World Touring Car Championship. Fitted with the legendary 1,762-cc turbo twin-cam, supercharged by a turbocharger and equipped with an intercooler, it adopted the refined transaxle architecture with De Dion tube suspension. Its exterior stands out for its multiple aerodynamic appendages, developed to improve performance on the track and meet homologation requirements.

Photo:Stellantis media

The third Biscione-brand icon on display in Bologna is the 155 V6 TI "ITC" (1996), built for the International Touring Championship and a thorough evolution of the car that won the 1993 DTM with Nicola Larini. Its main new features included the adoption of a sophisticated 90° V6 engine, a solution designed to lower the center of gravity, with the ability to deliver 490 hp at almost 12,000 rpm. Introduced mid-season, the new engine helped return Alfa Romeo to the pinnacle of performance in the championship. Alongside, the Giulia Quadrifoglio Super Sport (2024), a contemporary expression of the same sporting tradition. Produced in only 275 units, the special series celebrates Alfa Romeo’s first victory at the Mille Miglia in 1928, taken by the legendary 6C 1500 Super Sport. It stands out for the unprecedented reinterpretation of the Quadrifoglio logo on a black background, a true innovation in the emblem's history of over a century, and for the powerful 520-hp 2.9 V6 engine paired with mechanical self-locking differential. To enhance its exclusivity, carbon fiber details and interiors embellished with red 3D carbon finishes and the identification numbering of the limited series.

Pretplati se na: Postovi ( Atom )

Translate Page

Follow