Dnevnik sa putovanja

Daleko od vreve najpoznatijih turističkih ruta, u miru Piazze Monteoliveto, smjestio se jedan od najvrjednijih, a često i zanemarenih, umjetničkih bisera Napulja. Complesso Monumentale Sant'Anna dei Lombardi, izvorno poznata kao Santa Maria di Monteoliveto, crkva je koja čuva nevjerojatnu riznicu toskanske renesanse, prenesenu u srce južne Italije. Ući u nju znači zakoračiti u muzej gdje djela velikana poput Giorgia Vasarija, Guida Mazzonija i Antonija Rossellina pričaju priču o bogatstvu, vjeri i umjetničkoj revoluciji.

Od gotike do renesansnog sjaja

Povijest crkve započinje 1411. godine, kada je osnovana kao crkva olivetanskog samostana, Santa Maria di Monteoliveto. Izgrađena u gotičkom stilu, tijekom 15. stoljeća doživljava potpunu transformaciju zahvaljujući pokroviteljstvu aragonskog dvora i napuljskog plemstva. Alfons II. Aragonski, tadašnji vojvoda od Kalabrije, pozvao je u Napulj najbolje umjetnike iz Firence i Toskane kako bi ukrasili kapelice crkve, stvarajući tako jedinstvenu enklavu toskanske renesanse koja i danas ostavlja bez daha. Crkva je današnji naziv, Sant'Anna dei Lombardi, dobila tek početkom 19. stoljeća, kada je istoimena bratovština preuzela brigu o njoj.

Umjetnost koja priča priče

Iako izvana možda ne odaje svu svoju raskoš, unutrašnjost crkve je galerija remek-djela. Svaka kapela je svijet za sebe, no dva se prostora ističu kao apsolutni vrhunci.

Sakristija Vasari (Sagrestia Vasari): Ono što je nekoć bila samostanska blagovaonica (refektorij), slavni slikar i arhitekt Giorgio Vasari pretvorio je 1544. godine u jedno od najljepših djela talijanske manire. Svodovi su oslikani zapanjujućim freskama koje prikazuju alegorije Vjere, Religije i Vječnosti, uokvirene složenim grotesknim ukrasima. Prostorom dominiraju i veličanstvene drvene intarzije Fra Giovannija da Verona, koje stvaraju iluziju dubine i prikazuju prizore iz života olivetanskog reda. Boravak u ovoj prostoriji je uranjanje u harmoniju, boju i intelektualnu igru kasne renesanse.

Poklonstvo pastira jednog Vasarijevog sljedbenika premješteno je na današnji položaj iznad vrata u kontrapročelju tijekom 17. stoljeća. Dvije bočne lunete sadrže skulpture arkanđela Gabriela i Djevice Marije, koje se pripisuju Giovanu Battisti Cavagni i počivaju na dva mramorna lavaboa naslonjena na zidove.

Središnji brodski svod podijeljen je u tri kvadranta, prikazujući personifikacije Vjere, Religije i Vječnosti.Uzduž zidova ga prati namještaj iz 17. stoljeća ukrašen ciklusom dragocjenih drvenih intarzija Fra Giovannija da Verone koji datira iz 1506. (treći ciklus nakon onih Santa Maria in Organo u Veroni i Teritorijalne opatije Monte Oliveto Maggiore kod Asciana) s prikazima grada i scenama života u Olivetanskom redu. Između intarzija su niše s drvenim kipovima koji prikazuju svece koji se odnose na Olivete. Iza oltara nalazi se slika Carla Borromea koju je izradio Girolamo d'Arena, koja je visjela u izvornoj crkvi Sant'Anna dei Lombardi (koja je također bila posvećena sv. Carlu Borromeu), ali je premještena na sadašnju lokaciju nakon što je ta crkva podignuta. srušena u potresu 1805. godine. S obje strane nalaze se dvije slike Arkanđela Mihaela i Djevice Marije.

Oplakivanje Krista (Compianto sul Cristo morto): U dnu crkve, u jednoj od kapela, nalazi se djelo koje posjetitelja ne ostavlja ravnodušnim. Grupa od osam skulptura u terakoti u prirodnoj veličini, djelo modenskog umjetnika Guida Mazzonija iz 1492. godine, prikazuje Oplakivanje Krista s nevjerojatnim realizmom i emocionalnim nabojem. Svaki lik – od slomljene Djevice Marije do očajne Marije Magdalene – prikazuje bol na gotovo opipljiv način. Zanimljivost leži u činjenici da su likovi Josipa iz Arimateje i Nikodema zapravo portreti aragonskih vladara, Ferdinanda I. i njegova sina Alfonsa II., koji su se tako upisali u svetu scenu.

Uz ova dva remek-djela, posjetitelji se mogu diviti i kapelama koje su projektirali i ukrasili velikani poput Benedetta da Maiana i Antonija Rossellina, čija je Kapela Piccolomini savršen primjer firentinske arhitektonske čistoće i sklada.

Turističke informacije za posjetitelje

Lokacija: Complesso Monumentale Sant'Anna dei Lombardi nalazi se na trgu Piazza Monteoliveto, nedaleko od glavne ulice Via Toledo i Piazze del Gesù Nuovo.

Kako doći: Do crkve je najlakše doći pješice iz povijesnog centra. Najbliže stanice metroa su "Toledo" (Linija 1), poznata kao jedna od najljepših u Europi, ili "Dante" (Linija 1), od kojih je potrebno 5-10 minuta hoda.

Radno vrijeme:

Ponedjeljak - petak: 09:30 – 18:30
Subota: 09:30 – 18:00
Nedjelja: 12:30 – 17:30

Posljednji ulaz je 30 minuta prije zatvaranja. Preporučuje se provjeriti službenu web stranicu za moguće izmjene.

Ulaznice:

Standardna ulaznica: oko 6 €

Postoje popusti za mlađe od 26 godina, studente, novinare i grupe.

Dostupne su i kombinirane ulaznice koje uključuju posjet Hipogeju (podzemnoj kripti).

Posjet crkvi Sant'Anna dei Lombardi je poput otkrivanja tajne koju Napulj ljubomorno čuva. To je putovanje u zlatno doba renesanse i prilika da se izbliza dožive djela koja su oblikovala tijek zapadne umjetnosti, daleko od gužvi, u miru i tišini ovog posvećenog mjesta.

U vrevi jedne od najživljih ulica napuljskog povijesnog centra, Via Duomo, uzdiže se zdanje koje je više od crkve. Napuljska katedrala, službeno Prvostolnica Uznesenja Marijina (Duomo di Santa Maria Assunta), srce je i duša grada, mjesto gdje se isprepliću gotovo tri tisućljeća povijesti, neprocjenjiva umjetnost i živa vjera koja graniči s čudom. Ovo nije samo turistička atrakcija; ovo je dnevni boravak Napolitanaca i pozornica najvažnijeg gradskog rituala – čuda krvi svetog Januarija.

Zdanje izraslo na temeljima prošlosti

Priča o katedrali je priča o samom Napulju – slojevita i izgrađena na ostacima prethodnih epoha. Današnja monumentalna građevina, čiju je gradnju u 13. stoljeću započeo Karlo I. Anžuvinski, leži na temeljima dviju ranokršćanskih bazilika, Santa Restituta i Stefanija. No, korijeni sežu još dublje; arheološka istraživanja ispod katedrale otkrila su ostatke grčkih i rimskih hramova, svjedočeći o svetosti ovog mjesta kroz stoljeća.

Iako je fasada, djelo Enrica Alvina iz kasnog 19. stoljeća, veličanstven primjer neogotike, unutrašnjost otkriva fascinantnu mješavinu stilova. Dominira anžuvinski gotički stil, no brojni potresi i stoljetne obnove ostavili su tragove baroka i renesanse, stvarajući jedinstven arhitektonski i umjetnički mozaik.

Unutar katedrale, posjetitelj može istražiti Baziliku Santa Restituta, ranokršćansku crkvu iz 4. stoljeća s najstarijom krstionicom na Zapadu, Krstionicom sv. Ivana u Izvoru, čiji mozaici oduzimaju dah. S druge strane, blještava barokna Kraljevska kapela Riznice čuva neprocjenjivo blago darovano svecu. Ipak, najintimniji i duhovno najsnažniji dio katedrale skriven je od pogleda, ispod prezbiterija a o tome ćemo na kraju.

Umjetničko blago i skriveni dragulji

Ulaskom u prostranu unutrašnjost s tri lađe, posjetitelja dočekuje bogatstvo umjetničkih djela. Strop glavne lađe krase impresivna platna s prikazima biblijskih scena, dok se u bočnim kapelama kriju djela velikana poput Luce Giordana i Pietra Perugina.

Ipak, pravi dragulji katedrale nalaze se sa strane glavnog oltara:

Basilica di Santa Restituta: S lijeve strane glavne lađe ulazi se u najstariji dio kompleksa. Ova ranokršćanska bazilika iz 4. stoljeća odiše mirom i poviješću.

Unutar nje se nalazi apsolutni biser – Krstionica sv. Ivana u Izvoru (Battistero di San Giovanni in Fonte). Smatra se najstarijom krstionicom na Zapadu, a njena kupola ukrašena je zadivljujućim mozaicima iz 4. stoljeća koji prikazuju scene iz Kristovog života na pozadini dubokog plavetnila, podsjećajući na zvjezdano nebo.

Kraljevska kapela Riznice sv. Januarija: S desne strane, ova kapela je svijet za sebe. Vrhunac barokne umjetnosti, dom je neprocjenjivog blaga svetog Januarija, sveca zaštitnika grada. Ovdje se čuvaju relikvije i darovi kraljeva, papa i naroda prikupljani stoljećima. No, najvažniji predmet je ampula koja sadrži zgrušanu krv sveca.

Kripta Sv. Januarija: Renesansni dragulj podzemlja

Spuštanjem stepenicama ulazi se u Kapelu Carafa, poznatiju kao Kripta sv. Januarija (Succorpo). Ovaj zadivljujući prostor, remek-djelo rane renesanse, potpuno odudara od gotičke strukture iznad. Naručio ju je kardinal Oliviero Carafa kako bi dostojno pohranio relikvije sv. Januarija, koje su konačno vraćene u Napulj 1497. godine nakon stoljeća izbivanja.

Prostor je dizajnirao i izveo lombardski kipar i arhitekt Tommaso Malvito. Posjetitelja dočekuje prizor koji ostavlja bez daha: strop podijeljen u mramorne kasete s reljefima anđela i svetaca, te 24 elegantna mramorna stupa koji dijele prostor u tri lađe.

Svjetlost koja se odbija od poliranog mramora stvara atmosferu spokoja i svetosti.

U središtu kripte, ispred oltara, nalazi se klečeći kip kardinala Carafe, djelo koje se također pripisuje Malvitu. Kardinal je prikazan u vječnoj molitvi pred relikvijama sveca koje je vratio u grad. Ispod glavnog oltara kripte, u jednostavnoj urni, počivaju kosti sv. Januarija. Ovo je najsvetije mjesto u katedrali, točka kojoj hodočaste vjernici tražeći utjehu i zagovor.

Čudo krvi: Veza neba i grada,čudo koje Napulj čeka bez daha

Naravno, priča o katedrali i kripti nije potpuna bez spomena čuvenog čuda krvi sv. Januarija. Tri puta godišnje (prve subote u svibnju, 19. rujna i 16. prosinca), katedrala postaje epicentar globalne pažnje. Tijekom svečane ceremonije, nadbiskup iznosi ampulu s krvlju sv. Januarija i moli se zajedno s vjernicima. U trenutku kada se zgrušana, tamna masa pretvori u tekućinu, katedralom se prolomi pljesak i olakšanje. Za Napolitance, ovo "čudo likvefakcije" je božanski znak da svetac i dalje čuva njihov grad. Ako se čudo ne dogodi, to se smatra zlokobnim predznakom, a povijest pamti da su se neke od najvećih katastrofa u gradu poklopile upravo s izostankom ovog fenomena.

Ovaj ritual, zapravo koji prkosi svakom logičnom znanstvenom objašnjenju, najvidljiviji je dokaz neraskidive veze između Napulja i njegovog nebeskog zaštitnika.

Turističke informacije: Planiranje posjeta

Posjet Napuljskoj katedrali nezaobilazan je dio svakog putovanja u ovaj grad.

Lokacija: Katedrala se nalazi na adresi Via Duomo 149, u samom srcu povijesne jezgre (Centro Storico).

Kako doći: Najlakši način je pješice, jer se nalazi na pješačkoj udaljenosti od glavnih znamenitosti poput ulice Spaccanapoli. Od glavnog kolodvora (Napoli Centrale/Piazza Garibaldi) udaljena je oko 15-20 minuta hoda. Najbliže stanice metroa su "Museo" (Linija 1) i "Cavour" (Linija 2), od kojih je potrebno desetak minuta hoda.

Radno vrijeme: Katedrala je otvorena svakodnevno. Uobičajeno radno vrijeme je od 8:30 do 13:30 i od 16:30 do 19:30. Nedjeljom i blagdanima radno vrijeme može varirati zbog misa. Uvijek je preporučljivo provjeriti aktualne informacije prije posjeta.

Ulaznice: Ulaz u samu katedralu je besplatan. Međutim, naplaćuje se ulaz u arheološko područje ispod crkve te u Krstionicu sv. Ivana (ulaz kroz Baziliku Santa Restituta), a cijena je simbolična (oko 2 eura). Za posjet Muzeju riznice sv. Januarija kupuje se posebna ulaznica.

Napuljska katedrala nije samo građevina; ona je živi organizam koji diše s gradom, čuvarica njegove povijesti, umjetnosti i, ponajviše, njegove nesalomljive nade utjelovljene u malenoj ampuli svečeve krvi.

U srcu pulsirajućeg Napulja, unutar zidina veličanstvene katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije, skriva se mjesto koje prkosi vremenu, lopovima i logici – Riznica svetog Januarija (Tesoro di San Gennaro). Ovo nije samo zbirka dragocjenosti; to je opipljivi dokaz gotovo sedam stoljeća duge, neraskidive veze između grada i njegovog zaštitnika, sv. Januarija. Ući u ovaj trezor znači zaroniti u priču o zavjetima, čudima, kraljevima i, iznad svega, o bezgraničnoj odanosti Napolitanaca.Nešto što svima nama u naše moderno doba itekako fali.

Zavjet u doba očaja: Početak priče

Priča o riznici službeno započinje 13. siječnja 1527. godine. Napulj je bio na koljenima, poharan kugom, opsjednut Francuzima i pogođen potresima te erupcijom Vezuva. U trenutku najvećeg očaja, predstavnici grada, okupljeni u "Deputaciji", dali su zavjet svom svecu zaštitniku. Obećali su mu izgradnju nove, veličanstvene kapele i riznice u zamjenu za spas. Sveti Januarije, prema vjerovanju, uslišao je njihove molitve.

Tako je nastala Kraljevska kapela riznice, barokno remek-djelo unutar katedrale, a s njom i zbirka darova koja je tijekom stoljeća narasla u jednu od najvrjednijih na svijetu, često uspoređivanu, pa čak i smatranu bogatijom od britanskih kraljevskih dragulja. Ono što je čini jedinstvenom jest činjenica da ovo blago nikada nije pripadalo crkvi, kraljevima ili papama. Zahvaljujući tom davnom zavjetu, ono pripada isključivo – gradu Napulju i njegovim građanima.

Blago koje oduzima dah: Remek-djela vjere i zlatarstva

Kolekcija danas broji više od 21.000 predmeta, od kojih je svaki priča za sebe. Među najpoznatijim eksponatima koji posjetitelje ostavljaju bez daha su:

Ogrlica sv. Januarija: Smatrana jednim od najdragocjenijih komada nakita na svijetu, ova ogrlica je zapravo spoj trinaest masivnih zlatnih karika na koje su tijekom 350 godina dodavani darovi kraljeva i kraljica. Na njoj se nalaze križevi optočeni dijamantima i smaragdima koje su darovali Karlo II. Anžuvinski i Marija Kristina Savojska, broševi Marije Amalije Saske i brojne druge dragocjenosti europskih vladara.

Biskupska mitra: Izrađena 1713. godine, ova mitra je pravo čudo zlatarskog umijeća. U nju su ugrađena 3.328 dijamanta, 168 rubina i 198 smaragda. Svaki kamen ima svoju simboliku: dijamanti predstavljaju snagu vjere, rubini mučeničku krv sveca, a smaragdi znanje.

Zlatni kalež pape Pija IX.: Darovan 1849. godine, ovaj kalež svjedoči o dubokom poštovanju koje su i poglavari Katoličke crkve gajili prema napuljskom svecu.

Zanimljivo je da riznica nikada u svojoj povijesti nije bila uspješno opljačkana, unatoč neprocjenjivoj vrijednosti i turbulentnoj povijesti grada. Čak se i Napoleon Bonaparte, poznat po prisvajanju umjetnina, nije usudio dirnuti u blago, već mu je, štoviše, darovao vlastiti križ s dijamantima.

Čudo krvi i srce Napulja

Nemoguće je govoriti o sv. Januariju, a ne spomenuti čudo koje se događa tri puta godišnje (prve subote u svibnju, 19. rujna i 16. prosinca). U malenoj staklenoj ampuli čuva se zgrušana krv sveca, mučenika iz 4. stoljeća.

Na spomenute datume, tijekom svečane ceremonije, krv prelazi u tekuće stanje. Za Napulitance, ovaj događaj je od životne važnosti. Uspješno "čudo" smatra se dobrim znakom za grad, dok se njegov izostanak tumači kao predznak nesreće. Ovaj fenomen, koji znanost do danas nije uspjela objasniti, privlači tisuće vjernika i znatiželjnika, dodatno mistificirajući kult sveca.

Turističke informacije: Kako doživjeti blago

Posjet Riznici sv. Januarija nezaobilazan je dio svakog putovanja u Napulj. Evo ključnih informacija za posjetitelje:

Lokacija: Muzej Riznice svetog Januarija (Museo del Tesoro di San Gennaro) nalazi se na adresi Via Duomo 149, s ulazom neposredno uz Napuljsku katedralu.

Kako doći: Do katedrale je najlakše doći pješice ako se nalazite u povijesnom centru grada. Od glavnog željezničkog kolodvora (Napoli Centrale) udaljena je oko 15-20 minuta hoda. Najbliže stanice metroa su "Museo" (linija 1) i "Cavour" (linija 2), od kojih je potrebno još desetak minuta hoda.

Radno vrijeme: Muzej je otvoren svaki dan. Prema posljednjim informacijama, radno vrijeme je od 9:30 do 18:00 sati, s posljednjim ulazom u 17:00. Uvijek je preporučljivo provjeriti službenu web stranicu za eventualne izmjene.

Ulaznice: Cijena standardne ulaznice za odrasle iznosi oko 13 eura, a uključuje i audio vodič. Postoje popusti za starije osobe, grupe i obitelji. Moguće je kupiti i kombinirane ulaznice koje uključuju posjet drugim znamenitostima. Ulaznice je moguće kupiti online putem službene stranice, što se preporučuje kako bi se izbjegle gužve.

Posjet ovom jedinstvenom mjestu nudi mnogo više od pukog razgledavanja dragulja. To je putovanje kroz povijest, umjetnost i duboku duhovnost koja oblikuje identitet Napulja – grada koji svoje srce i nadu stoljećima povjerava na čuvanje svom voljenom svecu, San Gennaru.

U povijesnom srcu Napulja, u uskim uličicama koje odišu poviješću, krije se jedna od najintrigantnijih i najljepših građevina – kapela Sansevero (Cappella Sansevero), poznata i kao crkva Santa Maria della Pietà. Iako skromnog izgleda izvana, njezina unutrašnjost otkriva zbirku umjetničkih djela koja ostavljaju bez daha, prožetu velom misterije i alkemijskih eksperimenata.

Arhitektura i umjetnička djela

Kapela je nekadašnja privatna kapela plemićke obitelji di Sangro. Njezin današnji izgled i većina umjetničkih djela rezultat su vizije i genijalnosti Raimonda di Sangra, princa od Sansevera, poznatog alkemičara i intelektualca iz 18. stoljeća. On je kapelu pretvorio u pravo remek-djelo neoklasicizma i baroka, želeći stvoriti muzej u čast svojih predaka i slobodnog zidarstva.

Foto:Googlemaps

Najpoznatije djelo u kapeli je Krist pod velom (Cristo Velato), skulptura genijalnog napuljskog kipara Giuseppea Sanmartina. Mramorni Kristov lik prekriven je "prozirnim" velom, a detalji lica, tijela, pa čak i rane od čavala, vidljivi su kroz naboranu tkaninu. Misterija oko izrade ove skulpture do danas nije riješena, što je dovelo do legendi da je Raimondo di Sangro koristio alkemijske procese kako bi pretvorio tkaninu u mramor.

Foto:Googlemaps

Osim Krista pod velom, kapela sadrži i druge izvanredne skulpture, poput Čednosti (La Pudicizia), koja prikazuje ženu prekrivenu prozirnim velom, i Razuzdanosti (Disinganno), koja prikazuje čovjeka kako se oslobađa mreže grijeha uz pomoć anđela. Sva djela nose simbolično značenje, povezano s Raimondovom vizijom i filozofijom.

Zanimljive priče i misteriji

Kapela Sansevero je obavijena mnogim legendama. Dvije su najpoznatije. Prva je vezana za Anatomske strojeve (Macchine anatomiche), dva jeziva skeleta s detaljno očuvanim arterijskim i venskim sustavom. Legenda kaže da ih je Raimondo di Sangro napravio od pravih tijela svojih slugu, koristeći neku tajnu tekućinu kako bi sačuvao krvne žile. Iako je danas poznato da su izrađeni od žice, svile i pčelinjeg voska, misterij oko njihovog nastanka i dalje golica maštu posjetitelja.

Foto:Googlemaps

Druga legenda govori o tome kako je princ Raimondo oslijepio klesara nakon što je dovršio djelo, kako ne bi nikada više stvorio nešto tako savršeno. Međutim, ne postoji povijesni dokaz za takvu priču, što je čini tek jednom od mnogih mitskih priča koje okružuju princa.

Fotografiranje nam je bilo u kapeli zabranjeno.

Turističke informacije i savjeti za posjet

Kapela je iznimno popularna turistička destinacija, stoga se preporučuje kupnja karata unaprijed putem službene web stranice kako bi se izbjeglo dugo čekanje. Cijena ulaznice je oko 10 eura.

Kako doći

Kapela Sansevero nalazi se u samom srcu povijesnog centra Napulja, u ulici Via Francesco De Sanctis, 19/21.

Pješice: Ako se nalazite u blizini glavnih turističkih područja, kapela je lako dostupna pješice. S obzirom na to da se radi o povijesnom dijelu grada, najbolje je uživati u šetnji uskim ulicama.

Metro: Najbliža stanica metroa je Dante (linija 1). Od stanice, do kapele imate otprilike 5-10 minuta hoda.

Autobus: Brojne autobusne linije voze u blizini povijesnog centra. Provjerite Google Maps ili lokalne karte za najbliže autobusne stanice i linije koje voze do kapele.

Na samom ulazu u srce Napulja, gdje se grad susreće s morem, stoji pet moćnih, sumornih kula koje čuvaju jednu od najimpresivnijih tvrđava na Mediteranu – Castel Nuovo.

Poznatiji Napolitancima kao Maschio Angioino (Anžuvinska tvrđava), ovaj dvorac nije samo vojna utvrda; on je kamena kronika grada, palača u kojoj su boravili pjesnici i slikari, dvorana u kojoj su se odvijale krvave zavjere i simbol moći koji je stoljećima dominirao vizurom luke.

Posjet Castel Nuovo je ulazak u svijet gdje se surova snaga srednjovjekovnih zidina sudara s profinjenom ljepotom renesansne umjetnosti. Njegova povijest je priča o kraljevima koji su ga gradili, umjetnicima koji su ga ukrašavali i tajnama koje njegovi zidovi i danas čuvaju.

Povijest: Od "novog dvorca" do renesansnog bisera

Priča o dvorcu Nuovo započinje u 13. stoljeću, kada je Karlo I. Anžuvinski, nakon što je premjestio prijestolnicu Kraljevstva Sicilije iz Palerma u Napulj, odlučio da mu treba nova, reprezentativna rezidencija. Postojeći dvorci, Castel Capuano i Castel dell'Ovo, nisu bili po njegovom ukusu. Pa je tako 1279. godine započela gradnja "Castrum Novuma" – Novog Dvorca, koji je trebao zasjeniti sve dotadašnje.

Pod anžuvinskom dinastijom, dvorac je postao ne samo političko, već i kulturno središte. U njegovim dvoranama boravili su velikani poput Giotta, koji je oslikao danas izgubljene freske u Palatinskoj kapeli, te pjesnici Petrarca i Boccaccio.

Današnji, prepoznatljivi izgled dvorac dobiva u 15. stoljeću, dolaskom aragonske dinastije. Alfons V. Aragonski, nakon što je osvojio Napulj, započinje potpunu rekonstrukciju, pretvarajući ga u modernu tvrđavu, ali i u renesansnu palaču.

Najveći dragulj iz tog razdoblja je veličanstveni Trijumfalni luk od bijelog mramora, ugrađen između dvije kule kao spomen na Alfonsov pobjedonosni ulazak u grad.

Što ne propustiti: krvave legende i umjetnička blaga

Trijumfalni Luk(foto iznad): Pravo remek-djelo renesansnog kiparstva, ovaj luk je u oštrom kontrastu sa surovim obrambenim kulama. Prikazuje trijumfalnu povorku kralja Alfonsa i smatra se jednim od najvažnijih primjera renesansne umjetnosti u južnoj Italiji.

Dvorana Baruna (Sala dei Baroni): Veličanstvena dvorana s impresivnim križno-rebrastim svodom. Ime je dobila po mračnom događaju iz 1486. godine. Kralj Ferdinand I. Aragonski (Ferrante), poznat po svojoj okrutnosti, pozvao je pobunjene barune u dvoranu pod izlikom proslave vjenčanja svoje nećakinje. Usred slavlja, vrata su se zatvorila, kraljevi vojnici su upali, a baruni su uhićeni i kasnije pogubljeni.

Palatinska Kapela (Cappella Palatina): Jedini preživjeli dio originalnog anžuvinskog dvorca iz 14. stoljeća. Iako su Giottove freske uništene, kapela i dalje odiše poviješću.

Gradski Muzej (Museo Civico): Unutar dvorca smješten je muzej koji čuva zbirku napuljskih slika i skulptura od 14. do ranog 20. stoljeća.

Zanimljivost: Legenda kaže da se u jarku ispod dvorca nekada nalazio krokodil, doveden iz Egipta. Navodno su u jamu s krokodilom bacali zatvorenike osuđene na smrt, čime bi njihova tijela nestala bez traga.

Vodič za posjetitelje:

Lokacija i kako doći:

Adresa: Piazza Municipio, 80133 Napoli NA, Italija. Dvorac se nalazi u samom centru grada, preko puta gradske vijećnice i pored glavne luke.

Javni prijevoz:

Metro (Linija 1): Najjednostavniji način. Siđite na stanici "Municipio". Izlaz iz metroa vodi vas direktno na ogroman trg ispred dvorca.

Autobus: Brojne autobusne linije koje prolaze centrom staju na Piazza Municipio.

Radno vrijeme i cijene ulaznica

Radno vrijeme:
Ponedjeljak - Subota: 8:30 - 18:30 (zadnji ulaz u 17:30).

Nedjeljom zatvoreno. Preporučuje se provjera službenih stranica za moguće izmjene.

Cijene ulaznica:

Puna cijena: 6 €
Snižena cijena: 3 € (za građane EU između 18 i 25 godina).
Besplatan ulaz: Za mlađe od 18 godina.

Bitne informacije

Vrijeme potrebno za posjet: Planirajte otprilike 1.5 do 2 sata za obilazak.

Obližnje atrakcije: Castel Nuovo je savršeno polazište za daljnje istraživanje. U neposrednoj blizini su Kraljevska palača, Teatro di San Carlo, Galleria Umberto I i povijesna Via Toledo. Luka Molo Beverello, odakle kreću trajekti za Capri i druge otoke, udaljena je samo nekoliko minuta hoda.

Okvirni trošak posjeta: S ulaznicom i kavom na obližnjem trgu, posjet će vas koštati oko 10-12 eura po osobi.

Castel Nuovo nije samo spomenik; to je ulaz u srce napuljske povijesti, mjesto gdje se moć, umjetnost i intriga spajaju u nezaboravan doživljaj.

Iznad kaotične ljepote Napulja, na najvišoj točki brda Vomero, uzdiže se kameni div koji stoljećima bdije nad gradom – Castel Sant'Elmo. Ovo nije bajkoviti dvorac s elegantnim tornjevima, već moćna, zvjezdolika tvrđava čiji su zidovi svjedočili pobunama, opsadama i rađanju republika.

Za posjetitelje, uspon na Sant'Elmo nije samo lekcija iz povijesti, već i nagrada u obliku najspektakularnijeg panoramskog pogleda koji Napulj može ponuditi, pogleda od 360 stupnjeva koji obuhvaća cijeli zaljev, od Vezuva do otoka Capri.

Povijest: Od kule stražare do simbola otpora

Povijest tvrđave seže u 14. stoljeće, u vrijeme anžuvinske vladavine, kada je na mjestu današnje tvrđave stajala normanska kula za promatranje nazvana Belforte. Prepoznajući stratešku važnost lokacije s koje se kontrolira i grad i more, španjolski potkralj Don Pedro Álvarez de Toledo u 16. stoljeću naređuje potpunu transformaciju.

Arhitekt Pedro Luis Escrivá iz Valencije projektira tvrđavu prema najmodernijim vojnim standardima tog vremena, dajući joj prepoznatljiv oblik šesterokrake zvijezde. Ovaj dizajn, bez visokih kula, omogućavao je braniteljima da topovima pokriju svaki kut prilaza, čineći tvrđavu gotovo neosvojivom.

Stoljećima je Sant'Elmo služio kao ključna vojna utvrda i zloglasni zatvor za političke protivnike. Njena najslavnija uloga dogodila se 1799. godine, kada su je napuljski patrioti i republikanci osvojili i s njenih zidina proglasili kratkotrajnu Napuljsku Republiku. Iako je republika ugušena u krvi, tvrđava je ostala vječni simbol borbe za slobodu.

Danas je tvrđava demilitarizirana i pretvorena u jedinstveni kulturni prostor. Unutar njenih zidina smješten je Museo Napoli Novecento, muzej posvećen napuljskoj umjetnosti 20. stoljeća, stvarajući fascinantan kontrast između drevne vojne arhitekture i moderne umjetnosti.

Što ne propustiti: Parada anđela i pogled koji liječi

Glavna atrakcija tvrđave je ogromna gornja terasa, Piazza d'Armi (Vojni trg). Šetnja po njenim zidinama je iskustvo koje oduzima dah. S jedne strane puca pogled na povijesno središte Napulja, čije se crkve i zgrade stapaju u more crvenih krovova.

S druge strane, plavetnilo Napuljskog zaljeva uokviruju otoci Capri, Ischia i Procida, dok moćni Vezuv stoji kao vječni čuvar. Ovaj pogled, posebno u kasno poslijepodne, opravdava svaki korak uspona.

Zanimljivost: Unutar tvrđave nalazi se i mala, ali povijesno važna crkva Sant'Erasmo, koju je također projektirao Escrivá. Njen minimalistički, ali moćan dizajn savršeno se uklapa u vojnu funkciju utvrde.

Vodič za posjetitelje:

Lokacija i kako doći:
Adresa: Via Tito Angelini, 22, 80129 Napoli NA, Italija.

Javni prijevoz (najlakši način): Tvrđava se nalazi na brdu, stoga je korištenje uspinjača (funicular) najbolja opcija.

Funiculare di Montesanto: Krenite s postaje "Montesanto" (dostupna metroom Linije 2) do zadnje stanice "Morghen". Odande vas čeka 5 minuta laganog hoda.

Funiculare Centrale: Krenite s postaje "Augusteo" (blizu Via Toledo) do zadnje stanice "Piazza Fuga". Odande imate oko 10-15 minuta hoda.

Metro (Linija 1): Siđite na stanici "Vanvitelli". Od trga Vanvitelli do tvrđave ima otprilike 15 minuta hoda.

Radno vrijeme i cijene ulaznica:

Radno vrijeme: Svaki dan: 8:30 - 19:30 (zadnji ulaz u 18:30).

Preporučuje se provjera službene stranice za moguće izmjene, posebno za radno vrijeme muzeja Novecento.

Cijene ulaznica:

Puna cijena: €5
Snižena cijena: €2.50 (za građane EU između 18 i 25 godina).
Besplatan ulaz: Za mlađe od 18 godina.

Utorkom (osim praznika): Snižena cijena za sve posjetitelje.

Bitne informacije:

Vrijeme potrebno za posjet: Planirajte najmanje 1.5 do 2 sata kako biste bez žurbe obišli zidine, uživali u pogledu i posjetili muzej.

Pristupačnost: Do vrha tvrđave i glavne terase može se doći liftom, što je čini pristupačnom za osobe smanjene pokretljivosti.

Obližnje atrakcije: Odmah pored tvrđave nalazi se veličanstveni samostan Certosa di San Martino, koji svakako vrijedi posjetiti. Kombinacija ove dvije lokacije čini savršen poludnevni izlet na brdo Vomero.

Okvirni trošak posjeta: S ulaznicom i povratnom kartom za uspinjaču (oko €3), posjet će vas koštati manje od 10 eura po osobi, što ga čini jednim od najisplativijih doživljaja u Napulju.

Castel Sant'Elmo nije samo tvrđava; to je vidikovac s kojeg se Napulj čita kao otvorena knjiga, mjesto gdje se surova povijest susreće s beskrajnom ljepotom Mediterana.

Daleko od buke i kaosa napuljskih ulica, u tišini podzemlja, leži jedan sasvim drugi grad – grad mrtvih koji priča nevjerojatnu priču o živima. Katakombe San Gennaro nisu samo grobnice; one su monumentalni arhiv ranog kršćanstva, umjetnička galerija uklesana u stijenu i dirljivi dokaz kako su se vjera, zajednica i nada ispreplitale stoljećima ispod temelja današnjeg Napulja. Posjet ovom podzemnom labirintu nije samo turistički obilazak, već putovanje u duboku i često zanemarenu povijest grada.

Povijest Uklesana u Tuf

Priča o katakombama započinje u 2. stoljeću, mnogo prije nego što su postale poznate po svecu zaštitniku Napulja. Izvorno su bile posljednje počivalište jedne plemićke poganske obitelji, koja je potom prostor ustupila mladoj kršćanskoj zajednici.

Njihov značaj eksplodirao je u 5. stoljeću kada su u njih prenesene kosti San Gennara (Svetog Januarija), biskupa mučenika koji će postati besmrtni simbol Napulja. Njegova prisutnost pretvorila je katakombe u najvažnije hodočasničko središte južne Italije, što je dovelo do njihovog značajnog proširenja.

Mjesto je posvećeno Gennaru (Januariju) u petom stoljeću prigodom pokopavanja njegovih ostataka, koje je biskup Ivan IV. (842.-849.) u 9. stoljeću kasnije prenio u napuljsku katedralu.Kako su grobna područja rasla oko Gennarovih ostataka, tako su rasla i podzemna bogomolja za rastuću kršćansku vjeru. Rani primjer vjerske upotrebe katakombi je Agripinova bazilika koja datira iz četvrtog stoljeća.

Od sedre su isklesani oltar i stolica koji stvaraju mjesto okupljanja vjernika. Ostali obredni prostori uključivali su ispovjedaonicu, zdenac za krštenje, izrezbareni stol od tufa koji se koristio kao sjedište za konsignatorij (područje za potvrdu), ili "oleorum" stol za sveta ulja, a možda i samostanske i pustinjačke ćelije..

Sve do jedanaestog stoljeća katakombe su bile mjesto ukopa napuljskih biskupa, uključujući Quodvoltdeusa, prognanog biskupa Kartage koji je umro 450. godine. Između 13. i 18. stoljeća katakombe su bile žrtve teške pljačke. Obnova katakombi omogućena je tek nakon prijenosa skeletnih ostataka na drugo groblje. Tijekom Drugog svjetskog rata katakombe su koristile lokalno stanovništvo kao sklonište. Katakombe je ponovno otvorio 1969. Napuljski nadbiskup, a moderna iskapanja započela su 1971.

Ono što izdvaja Katakombe San Gennaro od drugih rimskih katakombi jest njihova prostranost. Zbog meke vulkanske stijene (tufa) u koju su uklesane, hodnici i dvorane su iznenađujuće široki i visoki. Nisu to klaustrofobični prolazi, već monumentalni prostori koji su mogli primiti velike zajednice na molitvu.

Korištene su sve do 11. stoljeća, kada su kosti sveca preseljene u gradsku katedralu, nakon čega su katakombe polako pale u zaborav, da bi bile ponovno otkrivene i otvorene za javnost tek u moderno doba.

Što ne propustiti: Umjetnost i Zanimljivosti

Posjet katakombama je vođena tura koja posjetitelje vodi kroz dva različita nivoa:

Gornja Katakomba (San Gennaro Superiore): Ovdje se nalazi "Bazilika Adjecta", podzemna crkva posvećena nakon prijenosa kostiju San Gennara. Prostor je impresivan, a zidovi su ukrašeni nekim od najstarijih kršćanskih freski i mozaika u južnoj Italiji. Posebno se ističe freska koja prikazuje obitelj Theotecnus, živopisan primjer ranokršćanske umjetnosti.

Donja Katakomba(San Gennaro Inferiore): Stariji i intimniji dio, isprepleten oko grobnice Svetog Agripina. Ovdje se mogu vidjeti najraniji ukrasi, uključujući i najstariju poznatu sliku San Gennara, koja datira iz 5. stoljeća. Njegov lik prikazan je između Vezuva i planine Somma, simbolično ga postavljajući kao zaštitnika regije.

Vrste ukopa

Tipovi grobnica su lokuli, arkosoliji, jame iskopane u zemlji, a rjeđe sarkofazi od sedre ili recikliranog mramora i kamena iz starijih grobova.Lokuli su poredani okomito i najjednostavniji stil pokopa pronađen u katakombama, ali ne ukazuje na status pokojnika. Arkosoliji, napravljeni za obiteljske pogrebne prostore, ugrađeni su u zidove galerija i kabina i sofisticiraniji su od lokulusa.

Ponekad ukrašeni mozaicima ili freskama, ukopi mogu biti složeni vodoravno. Ova vrsta ukopa često se nalazi i u sicilijanskim katakombama, a može se opisati kao ukop "Siracusa" i često se nalazi u grčkim područjima katakombi. Povremeno se u donjem zidu lunete nalaze dječji ukopi, što je još jedan primjer učinkovitog korištenja prostora u katakombama.

Zanimljivost: Katakombe danas vodi neprofitna zadruga "La Paranza", sastavljena od mladih ljudi iz četvrti Sanità, jedne od najsiromašnijih u Napulju. Njihov rad nije samo turističko vođenje; to je projekt urbane obnove koji je donio posao, nadu i ponos cijeloj zajednici, pretvarajući arheološko nalazište u motor društvenih promjena.

Vodič za Posjetitelje:

Lokacija i kako doći: Adresa: Via Capodimonte, 13, 80136 Napoli NA, Italija. Ulaz je pored velike bazilike Buon Consiglio.

Javni prijevoz:

Autobus: Najjednostavnija opcija. S Trga Dante ili iz Arheološkog muzeja, uzmite autobus linije 168, 178, C63 ili R4 i siđite na stanici "Basilica dell'Incoronata - Catacombe San Gennaro". Stanica je točno ispred ulaza tj pored velike bazilike Buon Consiglio..

Turistički autobus: "City Sightseeing" autobus (Linija A) staje direktno kod katakombi (stanica br. 6).

Metro: Najbliža stanica je "Materdei" (Linija 1), ali od nje vas čeka otprilike 15 minuta hoda uzbrdo.

Radno vrijeme i cijene ulaznica

Radno vrijeme: Ponedjeljak - Subota: 10:00 - 17:00 (zadnji ulaz u 17:00). Nedjelja: 10:00 - 14:00 (zadnji ulaz u 14:00).

Vođene ture kreću svakih sat vremena. Preporučuje se online rezervacija kako biste osigurali svoje mjesto.

Cijene ulaznica: Puna cijena: €11
Snižena cijena: €7 (studenti do 26 godina, stariji od 65).
Djeca (6-18 godina): €5
Besplatno: Djeca ispod 6 godina i osobe s invaliditetom.

Važna pogodnost: Kupljena ulaznica vrijedi 12 mjeseci i uključuje besplatan ulaz u Katakombe San Gaudioso, koje se nalaze u blizini.

Bitne Informacije

Pristupačnost: Gornja katakomba je potpuno pristupačna za osobe u invalidskim kolicima, što je rijetkost za arheološka nalazišta ovakvog tipa.
Temperatura: U katakombama je stalna temperatura od oko 15-17°C. Ponesite laganu jaknu, čak i ljeti.

Obuća: Preporučuje se udobna, zatvorena obuća zbog neravnog tla.

Okvirni trošak posjeta: S ulaznicom, prijevozom i možda kavom u četvrti Sanità, posjet će vas koštati otprilike 15-20 eura po osobi.

Posjet Katakombama San Gennaro nudi jedinstvenu perspektivu o Napulju, otkrivajući tihi, ali moćni svijet koji leži ispod njegovih temelja, i pričajući priču o vjeri koja je nadživjela carstva.

Pretplati se na: Postovi ( Atom )

Follow

Pages

Support donation