Danas vas vodimo na putovanje kroz 800 godina povijesti, u mračne kripte gdje spavaju nadbiskupi, do oltara gdje je krunjena Marija Terezija, i otkrivamo zašto na vrhu tornja umjesto križa stoji – kruna.
Zlatna kruna na nebu: Simbol moći
Prvo što ćete primijetiti nije ulaz, već vrh tornja. Na visini od 85 metara ne nalazi se uobičajeni kršćanski križ, već blještava, golema replika Krune sv. Stjepana.
Fascinantan podatak: Kruna na vrhu tornja nije maleni ukras. Teška je impresivnih 150 do 300 kilograma (ovisno o tome računa li se postolje/jastuk) i visoka preko 1,6 metara. Leži na pozlaćenom jastuku veličine 1,2 x 1,2 metra. Legenda kaže da u njoj ima ukupno oko 8 kilograma čistog zlata, koje služi da kruna blista na suncu i podsjeća stanovnike tko vlada gradom.
Krunidbena slava: 11 Kraljeva i 8 Kraljica
Unutar ovih zidova, između 1563. i 1830. godine, okrunjeno je ukupno 11 kraljeva i 8 kraljica, uključujući i jednu od najmoćnijih žena europske povijesti – Mariju Tereziju (okrunjena 1741.).
Dok hodate prema katedrali, obratite pažnju na pločnik. Male mjedene krune ugrađene u kaldrmu starog grada označavaju "Krunidbeni put" kojim su procesije prolazile od dvorca do katedrale. Unutar same crkve, na sjevernom zidu prezbiterija, nalazi se popis svih okrunjenih vladara. Zamislite zvuk orgulja, miris tamjana i težinu baršunastih plašteva dok su Habsburgovci ovdje primali moć.
Interijer katedrale je neobičan spoj gotičke strogoće i barokne raskoši. Najveće blago skriva se u Kapeli sv. Ivana Milostinjara (sv. Ivan Aleksandrijski), koju je dao izgraditi nadbiskup Imre Esterházy.
No, pravi dragulj je kip zaštitnika, sv. Martina, djelo slavnog baroknog kipara Georga Raphaela Donnera iz 1734. godine.
Zanimljivost: Za razliku od uobičajenih prikaza svetaca, Donnerov sv. Martin nije prikazan kao rimski vojnik, već je odjeven u ugarsku husarsku uniformu onog vremena.
Ispod teških kamenih ploča poda leži "podzemni grad" – katakombe i kripte koje se protežu duboko u zemlju.
Kripte (Otvorene za javnost)
Možete se spustiti u kripte gdje temperatura naglo pada, a tišina postaje gotovo opipljiva. Ovdje počivaju članovi moćne obitelji Pálffy, nasljednih upravitelja Bratislavskog dvorca, kao i brojni nadbiskupi i kanonici. Atmosfera je mistična, s dugim hodnicima i drevnim grobnicama koje svjedoče o prolaznosti moći.
Legenda o otisku ruke
Katedrala ima i svoju "ghost story". Prema lokalnoj legendi s kraja 17. stoljeća, duh preminulog prevaranta i lopova (neki izvori kažu bivšeg gradskog službenika) počeo se ukazivati mladoj djevojci Regini Fischer. Duh nije mogao naći mir jer je za života oštetio jednu udovicu. Tražio je od Regine da ispravi nepravdu i vrati novac. Kao dokaz da ne laže, duh je navodno ostavio spaljeni otisak šake na drvenoj gredi u katedrali. Priča kaže da se taj otisak i danas može vidjeti, iako je skriven od pogleda običnih turista.
Dok danas turisti mirno fotografiraju zlatnu krunu na tornju katedrale, stare kronike otkrivaju da su krunidbe u Bratislavi (tadašnjem Pressburgu) rijetko prolazile bez drame. Bilo je tu požara, političkih manipulacija, pa čak i fizičkih obračuna oko komada tkanine.
Ovo su najpoznatije priče iz "Zlatnog doba" (1563. – 1830.).
1. Zlokobni početak: Krunidba u plamenu (1563.)
Prva krunidba u Bratislavi, ona cara Maksimilijana II., trebala je biti simbol novog početka nakon gubitka dotadašnje prijestolnice od Osmanlija. No, kronike bilježe da je svečanost završila katastrofom koja se tumačila kao loš znak.
Dok je u katedrali trajala svečana liturgija, a grad slavio, izbio je stravičan požar. Legenda kaže da su pijani vojnici ili neoprezni slavljenici izazvali iskru koja je, potpomognuta vjetrom, spalila dobar dio starog grada. Dok je novi kralj primao krunu, grad oko njega doslovno je gorio. Prazovjerni puk šaputao je da je to Božja kazna ili predznak teških vremena koja dolaze s Turcima.
2. "Vitam et Sanguinem": Kako je žena postala "Kralj"
Najpoznatija i najdramatičnija krunidba bila je ona Marije Terezije 25. lipnja 1741. godine.
Intriga oko titule: Budući da mađarski ustav tada nije predviđao da žena može vladati, Marija Terezija morala je pribjeći pravnoj gimnastici. Okrunjena je titulom "Rex Hungariae" (Kralj Ugarske), a ne "Regina" (Kraljica). Nosila je lažni mač, jahala konja kao muškarac i preuzela sve muške atribute moći.
Legendarna scena: U trenutku najveće političke krize, kada su joj neprijatelji prijetili sa svih strana, mlada Marija Terezija pojavila se pred ugarskim plemstvom u Bratislavi (navodno držeći u naručju svog malog sina, budućeg cara Josipa II., iako neki povjesničari sumnjaju u taj detalj s bebom). Prizor je bio toliko emotivan da su mađarski plemići, poznati po svojoj buntovnosti, isukali sablje i povikali u jedan glas: "Vitam et sanguinem pro rege nostro!" ("Život i krv za našeg kralja!"). Taj trenutak, koji se dogodio u dvorcu, a ne u katedrali, spasio je Habsburško carstvo.
3. Tučnjava za "crveni tepih"
Jedan od najbizarnijih običaja zabilježenih u kronikama bio je onaj vezan uz krunidbeni put. Kralj bi hodao po dugačkom platnu (često crvene, bijele i zelene boje) koje je bilo položeno od katedrale kroz grad.
Narodni običaj: Prema tradiciji, onog trenutka kada bi kralj prošao određenim dijelom puta, to platno više nije bilo "sveto". Puk bi tada navalio na cestu i trgao komade platna za uspomenu ili sreću. Kronike bilježe da su te scene često bile kaotične; ljudi su se tukli, gurali, a ponekad bi u gužvi bilo i ozlijeđenih, sve za komadić tkanine po kojoj je hodao pomazanik Božji.
4. Ritual na "Kraljevskom brijegu"
Krunidba nije završavala u crkvi. Najmističniji dio odvijao se na otvorenom, na mjestu koje se zvalo Königsberg (Kraljevski brijeg), blizu današnjeg Dunavskog nasipa.
Legenda o tlu: Brijeg je bio umjetno napravljen od zemlje donesene iz svih županija Ugarske (uključujući dijelove današnje Hrvatske, Slovačke, Mađarske, Rumunjske...).
Čin mača: Novi kralj morao je na konju u punom galopu izjahati na vrh tog brijega i zamahnuti Mačem sv. Stjepana prema četiri strane svijeta (sjever, jug, istok, zapad). Time se simbolično obvezivao da će braniti kraljevstvo od neprijatelja, s koje god strane došli. Zamislite Mariju Tereziju kako u teškoj krunidbenoj odjeći na konju izvodi ovaj manever – kroničari su zabilježili da je to učinila s iznimnom vještinom.
5. Tajna krune na tornju: Zlatna ili bakrena?
Oko goleme krune na vrhu tornja katedrale kruže mnoge priče.
Vremenska kapsula: Kada je kruna skidana radi restauracije (npr. nakon udara groma 1833.), u njoj su pronađeni dokumenti – svici koje su ostavili majstori kao poruku budućnosti.
Preuveličavanje: Stara gradska legenda kaže da je kruna toliko velika da bi se unutar nje "mogao okrenuti konj s kolima". Iako je to pretjerivanje, dimenzije (promjer preko 1,5 metar) i težina (150-300 kg) su i dalje impresivne za objekt koji stoji na vrhu tankog tornja.
Duhovi u notama: Zanimljivo je da za mnoge krunidbe nedostaju točni zapisi o glazbi. Iako znamo da su se održavale raskošne proslave, originalne partiture i zapisi o tome što se točno sviralo tijekom nekih ceremonija izgubljeni su u arhivima ili požarima, pa današnje rekonstrukcije često moraju nagađati te detalje.
6. Kletva izgubljene krune
Sama Kruna sv. Stjepana (Sveta kruna), kojom su kraljevi krunjeni, predmet je najvećih legendi. Ona nije bila samo nakit, već pravna osoba – u Ugarskoj se nije vladalo "u ime kralja", već "u ime Svete krune".
Postoji priča (koja se možda dogodila na putu za Bratislavu ili iz nje) da je kruna jednom prilikom ispala iz kočije i ostala ležati u blatu dok je pratnja nije panično pronašla. Zbog toga je križ na vrhu prave krune (ne one na tornju, već originala u Budimpešti) i danas nakrivljen – navodno je oštećen pri padu ili pri lošem zatvaranju željeznog kovčega u kojem se čuvala.
Kako doći?
Katedrala se nalazi na adresi Rudnayovo námestie 1, na zapadnom rubu Starog grada.
Pješice: Najlakše je doći iz centra (Hviezdoslavovo námestie) ili spuštanjem s Bratislavskog dvorca.
Orijentir: Tražite golemi most s "letećim tanjurom" na vrhu (Most SNP). Katedrala je doslovno uz samu rampu mosta – nažalost, izgradnja mosta 1970-ih uništila je velik dio stare židovske četvrti koja je okruživala katedralu.
Radno vrijeme (Provjeriti prije polaska)
Katedrala je aktivna crkva, pa turistički posjeti ovise o misama i vjenčanjima.
Ponedjeljak – Petak: 09:00 – 11:30 i 13:00 – 18:00 (zimi često do 16:00).
Subota: 09:00 – 11:30 (popodne često rezervirano za vjenčanja).
Nedjelja: Samo popodne, obično od 13:30 do 16:30.
Cijena: Ulaz u glavni brod katedrale za molitvu je besplatan, ali za turistički obilazak (koji uključuje kripte, riznicu i kor) naplaćuje se ulaznica. Očekujte cijenu od oko 5,00 € do 6,00 € po osobi. Ako imate "Bratislava Card", ulaz može biti besplatan.
Dress Code: Ovo je strogo pravilo. Katedrala ne dopušta ulazak u kratkim hlačama, minicama ili majicama bez rukava. Muškarci moraju skinuti kape. Čuvari na ulazu su poznati po tome da vraćaju neprikladno odjevene turiste.
Savjet za kraj
Nakon izlaska iz katedrale, prošećite oko njezinih vanjskih zidova. Vidjet ćete holokaust spomenik na mjestu srušene sinagoge, koji se nalazi neposredno uz katedralu. Taj prizor – gotička katedrala, spomenik židovskoj tragediji i komunistički most iznad svega – savršeno sažima burnu i slojevitu povijest Bratislave.
